Duško Kovačević

Proces

Viši sud u Podgorici danas je, u ponovljenom sudskom postupku, objavio prvostepenu presudu kojom su bivši čelnici Telekoma Oleg Obradović i Miodrag Ivanović oslobođeni optužbe da su kao saizvršioci, zloupotrebom položaja, pribavili korist od 2,3 miliona eura kompaniji Rawleigh Trading iz Londona, na ime fiktivnog ugovora o konsultantskim uslugama ispitivanja tržišta telekomunikacija, a na štetu Moneta i Telekoma.

Пише: Duško Kovačević Види све колумне

Kada mi je jutros draga prijateljica iz tajnje policije uz tužne emotikone poslala poruku sa skrinšotovanim naslovom ove presude, odlučio sam da se raspitam o kontekstu suđenja i predočim vam jedno mini-istraživanje, ako je to dopušteno. Součivši se sa naslov vijesti suočio sam se i sa mišlju – sudstvo nam je još uvijek zaleđeno i korumpirano, za razliku od tužilastva, koje je, najviše zahvaljujući glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću, institucija za ponos postavgustovske Crne Gore. Prema tome, tužilaštvo je odlično, ali sudovi su loši – to tvrde i političari.

Sud jeste posljednja i odlučujuća instanca u krivičnom procesu, a sudska presuda organski zavisi od (ne)ubjedljivosti dokaza tužilaštva i policije, i u tom suodnosu stanuje strategija pravde, ali i njena kamuflaža i diskvalifikacija. U prethodnom suđenju u vezi sa Telekomom i Monetom osnovano se sumnja da je tužilaštvo sudu ponudilo oktroisane dokumente koji nisu imali dokaznu snagu za donošenje osuđujuće presude.

Tadašnji tužilac Saša Čađenović, kako se govori među advokatima i pravnicima iniciranim u ovaj slučaj, sakrio je krunski dokument, koji ubjedljivo i neporecivo inkriminiše Ivanovića i Obradovića, a sudu je ponudio benigni papir bez ikakvih dokaza. Nekoliko svjedoka u tom suđenju upravo je insistiralo na skrivenom dokumentu, ali ih je Evica Durutović, sutkinja u tom procesu pred Višim sudom, ućutkala efikasno sa prohladne visine kafkijanskog patronata. Inače, nije tajna da je Telekom uz krivičnu prijavu priložio ugovor (famozni skriveni dokument) koji dokazuje čistu korupciju!

Identična stvar se odigrala i sa suđenjem za nesreću na Bioču, a koja se ovih dana često pominje u kontekstu moralne odgovornosti u velikim tragedijama. U obajvi presude za željezničku nesreću sutkinja Branka Bošković kazala je da na osnovu optužnice nije u mogućnosti da izrekne osuđujuću presudu okrivljenima (osim mašinovođi). I ovdje je tužilaštvo redukovalo, da ne kažem – lažiralo optužnicu.

Inače, Branka Bošković, sa Anom Vuković i Miroslavom Bašovićem, u redu je najstručnijih i najpoštenijih sudija. Kada je izabrana za sutkinju Višeg suda u Podgorici, postavljena je u Vijeće zajedno sa Radomirom Ivanovićem i Milijanom Pavličić, i od tada njeni kvaliteti više nisu mogli doći do izražaja. Prilikom glasanja uvijek je bila u manjini. Naravno, u odnosu na pomenute članove Vijeća. Pravdu treba osujetiti, dalo bi se zaključiti?