Vlatko Simunović

Zemlja s dvije duše

Malo sunca i dosta oblaka. Narod bojkotuje velike trgovinske lance. Od cijele te priče u pamćenje mi se najdublje urezala cijena Milka čokolade u pakovanju od 270 grama koja u Beranama košta 9 eura.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

Crna Gora je zemlja s dvije duše. Domovina. Jedna strana njene duše kao teško djelo po pitanju opšte sigurnosti građana tretira način na koji se formiraju cijene u hipermarketima. Druge strana zahtijeva oslobađajuću presudu jer su siroti vlasnici 2023. imali čistu dobit od svega 31 milion eura. Ukupan prihod bio je 997 miliona. Kolokvijalnim rječnikom serije “Složna braća” govoreći, ta priča o profitnoj stopi od 3 odsto “vezuje se”. Prava sitnica.

CRVENA LINIJA

Inflacija i poskupljenja hleba, kafe, gaziranih sokova, jogurta, maslaca, teletine, mortadele. Mudrovanja ekonomskih analitičara koji sabiraju babe i žabe. Čine čuda da bi ti omilili ili ogadili povećanja plata i penzija zavisno od toga za čiji račun “svode bilanse”. Korona virus. Rat u Ukrajini. Poremećaji u međunarodnim lancima snabdijevanja. Suše u Latinskoj Americi. Tajfuni u Burmi. Snijeg u Sahari. Evropa sad 1. Evropa sad 2. Ćutiš i gledaš. Evropa malo śutra.

Burek od dva eura i pedset centi na Cetinju. Pedeset eura za šolju kisjelog mlijeka i kutlaču nečeg što tretiraju kao kačamak a zapravo je krompir pire sa zerom brašna ispod vodeničkog točka na sebi. Ima tu i nešto lisnatog sira. Serviraju ga na bukovom pljatu. Svaka ta porcija na ariji neđe iznad Kolašina približava te listi čekanja na Odjeljenju za kardiohirurgiju KBC Crne Gore. To valjda opravdava cijenu. Ako si samoubica.
Šišanje kod muškog frizera na Koniku s pogledom na Vrela ribnička skuplje je od šišanja kod muškog frizera u berlinskom kvartu Veding.

Zelenaške kamate u bankama. Bezočne lopovštine internet provajdera. Petljanja po sudovima i tužilaštvima. Stradanja parlamentaraca. Jedni jedni nešto ruše a drugi to nešto brane.
Maloljetničko nasilje. Vaspitno zapuštena djeca. Pohotni jarčevi u učionicama. Policijski inspektori s imovinom koju su mogli steći kao potomci teksaških naftnih magnata ili nasljednici krune u nekom od arapskih emirata a očevi su im penzije stekli u jugoslovenskim propalim industrijskim gigantima ili stanicama milicije tamo gdje poštu raznose mrki medvjedi.

Carinici u stanovima koji kvaadraturom i enterijerom podjećaju na lobi barove boljih hotela u zimskim ski centrima. Nestašica medikamenata za oboljele od karcinoma. Djeca čije liječenje u inostranstvu plaćamo SMS porukama. Sav sunovrat društva koje nacionalsocijalizam ne smatra društvenom prihvatljivim ali visoko vrjednuje muškarce i žene koji su na sebe preuzeli obavezu da prikriveno huškaju. I nikom ništa. Vezuje se.
Onda je čokolada Milka u Beranama dostigla vrijednost poluge srebra i pređene su sve crvene linije. Bojkot i tačka.

To bi bila priča o trgovinskom lancima. Priče o prodavnicama je nešto drugo. Imam svoju.

DA SE NE ZABORAVI

S istočne strane svijeta su nasip i kolosijek. Vozovi na jug vuku boksit, željezo i stada.
Jug je Budoš. Zimi je plavosiv. S proljeća i ljeti zelen. U njemu je kamenolom. U tri sata poslije podne čuješ zvuk vazdušne sirene. Minut poslije kreću eksplozije.

Na zapadu su polja, kamena brana za vještačko jezero i planine. Kad je vedar dan, ako se zagledaš, vide se Zla Gora i Pusti Lisac. Iza su Hercegovina, Dalmacija i more. Iza mora je, čuo sam, Italija. Italija se, kažu, kad je vedar dan, može vidjeti i sa vrha Budoša. Ja ne shvatam kako možeš da vidiš Italiju ako su u tom smjeru iza Budoša Pješivci, Čevo. Cuce, Cetinje i iznad Cetinja Lovćen koji je planina viša od Budoša. Ne shvatam ali nije moje moje da pitam...

Sa sjeverne strane su Studenačke glavice, Bedem, grad Nikšić i planina Vojnik. Sa sjevera, nedjeljom, čuješ mučni zvuk sirena za uzbunu. Uzbuna je lažna. Vojska ima obavezu da testira sistem za javljanje i uzbunjivanje.

Kuće se ne grade po poljima. Građene su od kamena i podignute su na kamenu. Postoji centralna prostorija u kojoj je nekad bilo ognjište. Tu se sprema hrana, doručkuje, ruča, večera i sijeli. S lijeve i desne strane su spavaće sobe. To je već dobra kuća. Ona koju smatramo običnom kućom ima samo kuhinju i spavaću sobu.
Ljeta su sušna. Zime su suve i hladne. Snijeg se na zemlju spusti 1. decembra i ako “pukne” suvomrazica formira se ledena kora koja će potrajati do mjeseca aprila. Imamo školu i prodavnicu. Prodavnica ima tezgu. Iza tezge su prodavačica i visoke police. Police su pune.

Imamo sve što nam treba. Kapelini. Kampanele. Kaneloni, Kavapati. Taljatele...Tjestine. Trideset i tri vrste. Toga nema na našim policama. Kupujemo i jedemo makarone. Ulje za jelo je “Vital”. Marmelada je industrijska. Roditelji je kupuju “preko sindikata”. Pekmez se troši samo u familijama koje su njeguju sitnosopstvenički mentalitet. Bombone kupujemo na grame. Kutije su metalne. Na njima gledam mladiće i djevojke u narodnim nošnjama. Imamo i manje kutije, Jedna je azurno plava, Na njoj je školjka. Bosna. Biser. Tako piše.

Ni kupujemo žvakaće gume. Kupujemo balon gume za žvakanje. Najskuplje su brendirane. Disko. Tako su ih nazvali. One jefinije su dizajnirane kao filter cigarete. Imaju limun aromu. Kakav god majstor bio od njih ne možeš formirati balon. To privilegija koju uživaju mladunci čiji roditelji sebi mogu priuštiti da potocima kupuju “Disko”.

Postoji mliječna čokolada “Banat”. Proizvode je u Vršcu. Kupujemo i čokoladu za jelo i kuvanje “Konzum”.
U paleti gaziranih sokova imamo “Koktu” i “Jupi”. U kategoriji Ostalo postoji sok od borovnice “Takovo”. Najboloji je sok od nara Primorke iz Bara.

Mušlarci se hrane pivom. Nesuglasice rješavaju lukavstvom i pesnicama.

U prodavnici ne postoji registar kasa i ne izdaju se računi. Svaka prodavnica ima svesku. U njoj se bilježi veresija. Veresija je odlaganje naplate. Prodavac vam robu da na povjerenje. To je uzajamni odnos. Mislim na povjerenje.

Kakva je to domovina bila. Šteta bi bilo da se zaboravi.