Lidija Glišić

Bez cenzure 

Donald Tramp je svečano inaugurisan za četrdeset sedmog predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. U prvom predsjednikovom govoru, uglavnom fokusiranom na unutardržavne teme kojima želi da trasira novi-stari put Amerike, nije nam promakla rečenica o ukidanju cenzure. Koliko god ta sloboda mišljenja i govora u prethodnim vijekovima stvarala, a zatim i drastično mijenjala Ameriku, ostaje da vidimo kako će se Trampova vizija vraćanja na “fabrička podešavanja” nametnuti sadašnjem američkom društvu.

Пише: Lidija Glišić Види све колумне

U danima koji su prethodili predsjednikovoj inauguraciji, stvarajući buru u javnosti, naširoko smo informisani o detaljima zabrane kineske aplikacije “TikTok” u Americi. U kontekstu najavljenih sloboda, novoizabrani predsjednik se založio da ova omiljena aplikacija njegovih 170 miliona sunarodnika koji je koriste, ostane prisutna u Americi. Uostalom, i kineska matična kompanija “ByteDance” pozvala se upravo na činjenicu da zabrana aplikacije krši pravo na slobodu govora zagarantovanu Prvim amandmanom američkog Ustava.

Dok tri najpopularnije platforme (Twitter, Reddit i Facebook) bilježe pad pristupa vijestima, svaki treći odrasli Amerikanac koristi upravo TikTok kao izvor informacija.

Nije li i sam Tramp preimućstvo nad Kamalom Haris stekao upravo koristeći prednosti novih medija, za razliku od protivnice koja se držala tradicionalnih. Unaprijed pripremljena pitanja postavljana pod pažljivo podešenim svjetlom reflektora televizijskih studija, gube bitku sa brzim, smjenjujućim slikama i kratkim formama društvenih mreža i aplikacija poput TikToka, preko kojih je svoje predizborne poruke slao i Donald Tramp.

Tradicionalni mediji, iako značajno prilagođeni digitalnoj eri kroz svoja online izdanja, interaktivnost i hipertekstualnost, postali su prespori za brzinu kojom diše novi svijet. Navikli na suživot, potekli iz svijeta koji je prethodio ovom današnjem, decenijama smjenjujući jedni druge – novine, radio i televizija međusobno su se prilagođavali i mijenjali kako bi opstali u susretu sa novim medijskim zahtjevima. U prošlosti nazivani “četvrtom granom vlasti”, danas bilježe drastičan pad povjerenja u sopstveni kredibilitet. Taj pad prati i gubitak povjerenja u novinarsku etiku i objektivnost.

U međuvremenu su se pojavili i razvili novi mediji za nove generacije koje svoju inteligenciju razvijaju uporedo sa vještačkom, koji su istovremeno i korisnici i kreatori medijskih sadržaja, koji informativne narative prilagođavaju sebi, svojim interesovanjima, pa i političkim stavovima. Neki to nazivaju slikovito “medijskom samokomunikacijom.”

Digitalnom revolucijom virtuelni i realni svijet se prepliću, granice se među njima gube, a stanovnici koji naseljavaju te nove svjetove dobijaju ime – “netizens,” kako ih je nazvao teoretičar Mark Poster.

Razlazu tradicionalnih i novih medija vrlo tragično, ali slikovito, svjedočili smo tokom rata u Gazi. Potresne slike stradanja palestinskog naroda koje smo pratili u realnom vremenu, zahvaljujući upravo nezadrživoj stvarnosti novih medija, postale su kreator i novog javnog mnjenja, koje je nastajalo, širilo se, protestovalo, zahtijevalo. Medijski konglomerati i njihovi vlasnici koji već decenijama cenzurišu medijske slike, izgubili su bitku u ovom ratu. Stvarajući mašineriju za proizvodnju poželjnih sadržaja koje diktiraju vlasnici i moćnici, istinu su ostavljali ispred vrata televizijskih studija.

Ipak, kada je riječ o upotrebi i zloupotrebi naših podataka, kao i manipulativnom kapacitetu, tradicionalni mediji zaostaju za nasljednicima. U novim medijima svako može da objavi sadržaj bez cenzure i ograničenja koja često nameću tradicionalni mediji, bez uređivačkog novinarskog procesa i u realnom vremenu. Građansko novinarstvo, ili kako ga još nazivaju participativno ili umreženo novinarstvo, niklo je upravo u Njujorku, 11. septembra 2001. kada su srušene Kule bliznakinje. Prva svjedočenja očevidaca pojavila su se na internetu samo 10 minuta poslije napada.

Novi mediji, okrenuti pojedincu, bez greške ciljaju njegova interesovanja i stavove, stvaraju profil korisnika, manipulišući  sadržajem i podacima. Fejsbuku ili Guglu smo predali svoju privatnost onoga trenutka kada smo označili da prihvatamo sve uslove koje su nam predočili, i zašto se onda bunimo kada oni zarađuju na podacima o nama? A zakleli bismo se da smo sve informacije koje smo tamo tražili dobili besplatno!

I na kraju, vraćajući se viziji “bez cenzure” Donalda Trampa, ne zaboravimo na skupo plaćena politička obećanja upućivana i putem onih starih medija koji su nekada takođe bili novi, i ovih novih koji će jednom biti stari. Koristilo bi nam da se pre vremena ne zaklinjemo kako smo, ipak, prošli jeftino.