Duško Kovačević

STAV

Pitanje umjetne inteligencije

U podgoričkom Naučno-tehnološkom parku održana je prije desetak dana, zanimljiva konferencija o umjetnoj inteligenciji. Zato treba čestitati organizatorima što su Crnu Goru, makar i na nivou tribine ili panel diskusije, inicirali u ovaj ne više vizionarski temat (o kojem čitav svijet tako opsjednuto diskutuje poslednjih godina).

Пише: Duško Kovačević Види све колумне

Kada govorimo o umjetnoj inteligenciji (AI) mi govorimo o tehnološkom postmodernizmu, čija perspektiva, čini se, neodložno kreće u korist čovjeku. Ali nazire se i druga mogućnost koju najbolje možemo dočarati kroz Ničeovu ne tako ružičastu viziju: 'Moderno doba postalo je kapija za hiljadu pustinja, praznih i hladnih'.

Pogledajmo samo koliko su mobilni telefoni izmijenili istoriju naših navika, međusobnih relacija i svakodnevnih životnih obreda. Više ne gledamo drveće u alejama parkova i promenada, više nemamo dosadnog trenutka kada um spekuliše i ponire u dubine kontemplativnog i poetskog. Ostali smo i bez te istočno-darmicke praznine ili pauze u stihiji misli, kada se obnavljamo i regenerišemo.

Sav taj prirodni proces zamijenio je internet i sve njegove primjenjene ponude koje nas hipnotIčki iniciraju u ekrane mobilnih telefona. Čak smo zaboravili da pričamo jedni s drugima, a upravo kroz drugog mi se iskazujemo i postojimo, jer život je po svojoj prirodi dijaloški, govorio je čudesni Rus Mihail Bahtin. Zamislite šta će tek umjetna intelegencija učiniti od čovjeka i ljudske zajednice – na šta će nas svesti, kada su nas mobilni telefoni tako lako odvojili i izolovali od svijeta?

Najveći filozof dvadesetog vijeka Martin Hajdeger, pesimistički raspoložen u odnosu na tehniku i tehnologije, pedesetih godina, u svojoj poznoj fazi, izreći će tu čuvenu i toliko preispitivanu rečenicu da ,,nauka ne misli”. Da li danas kada ulazimo i konkretno u prostor i vrijeme umjetne inteligencije – dospjevamo u doba kada nauka počinje da misli? Kakav će to svijet biti u narednim danima kada po prvi put u svom dugom antropološkom hodu čovjek nije jedini entitet koji nosi spekulativnu inteligenciju? Da li će umjetna inteligencija hodati ruku pod ruku sa čovjekom čineći ga srećnijim i sposobnijim, ili će ,,strah ukrutiti Evropu naseljenu utvarama i strojevima”, kako je Stari kontinent u tmurnom predskazanju opisao Alber Kami pedesetih godina prošlog vijeka? Teška i apstraktna pitanja nam se nameću u ovom tehničkom trenutku.

Na prvi mah, čini nam se da je davno odgovoreno na ta pitanja: sve opet zavisi od čovjeka i njegove politike — on će kao i svaki put do sada odlučiti da li će mu nove tehnologije ići na korist ili na štetu. Međutim, da li u epohi umjetne inteligencije odlučivati samo čovjek? Ili će postojati još netko?