dr Radoslav T. Stanišić

filmska kritika

Film - Tačno u podne -

Šerif Vil Kejn (Gari Kuper) se ženi, obećava svojoj ženi da će je voljeti i da će se truditi da budu srećni. Međutim, tačno u dvadeset do jedanaest se vjenčao ali i dobio telegram da u gradu dolazi Frenk Miler čovjek kojeg je on strpao u zatvor, Miler dolazi da se osveti. Reditelj Fred Cineman odmah otkriva u čemu je dramatičnost ove situacije. Parohijani ga nagovaraju da brzo napusti grad, još ima vremena, šerif ih posluša i u velikoj žurbi odlazi sa Ejmi (Grejs Keli).

Пише: dr Radoslav T. Stanišić Види све колумне

Na pola puta odlučuje da se vrati. Stari neraščišćeni računi moraju da se ’naplate’ i on naprosto mora da urati ono na što je na neki način i prisiljen. Novopečena supruga mu prijeti da će ga ostaviti i da odlazi vozom sa kojim upravo dolazi bandit Miler - tačno u podne.

Režija već od samog početka postavlja jednu od osnova filma a to je realna neizvjesnost. U grad su dojahala tri čovjeka na konjima. Oni su se smjestili na klupama male željezničke stanice sa bocom viskija i, čekaju, očigledno unaprijed pripremljeni za ono što će se dogoditi. Sve je poznato, čak se može i naslutiti kraj, ali time pažnja nimalo nije smanjena. Cineman svoje rediteljsko majstorstvo dokazuje izrazom.

Tačno u podne se odvija u realnom vremenu. Trenutak obračuna se bliži, a balada „Do Not Forsake Me Oh My Darling" čini situaciju još napetijom. Ejmi odlazi u hotel da sačeka podnevni voz. Upoznaje gospođicu Ramirez koja je bila djejvojka Milera, a i šerif je nekada bio u vezi s njom. Gospođa Ramirez predlaže da kod nje u sobi sačeka voz i da zajedno otputuju iz ovog grada, ali se i čudi zašto nije uz svog muža sada kada mu je najteže. Međutim, vjerenica ne voli oružje, porodica joj je stardala u vatrenom obračunu.Vil Kejn je zabrinut, ali ne i zaplašen, potpuno svjestan situacije u kojoj se nalazi.

Traži pomoć da se zajedno odupru razbojnicima. Njegov mladi zamjenik Harvi koji je položio zakletvu za pomoćnika vraća zvijezdu i ostavlja ga na cjedilu. Šerif odlazi u salunu da traži zamejnike i podršku, a potom i kod prijatelja Sema, koji u paničnom strahu i u trenu zaboravlja prijateljstvo krijući se u sobi, istura svoju ženu da laže za njega. Razočaran u prijatelja odlazi u crkvu gdje su se sakupili parohijani na jutarnju misu. Građani vrlo revnosno zaključuju da je to šerifov problem, da ne žele da učestvuju u tom sukobu i naprosto se žele distancirati pokazujći ne samo kukavičluk nego i pravo licimjerstvo, ističiću da treba to da riješi zakon a ne oni. Zaboravljaju da ih Kejn onomad spasio od Milerovog terora i njegove bande.

Interasentno je pomenuti scenu u crkvi, kada jedna od žena govori da je nemoguće živjeti na ovakav način, jer slobodno ne mogu šetati ulicama od razbojnika kakav je Frenk Miler i njegova sorta. Svjim nastupom pokazaje je više hrabrosti negoli njihovi ravnodušni muževi. Na kraju ove scene konstatuje se da je Vil Kejn najbolji šerif kojega su imali ikada, ipak, on na kraju odlazi onako kako je i došao – sam, dok se njegovi prijatelji osipaju poput jutarnje magle,

Grupni portret tih dobrih građana koji su tako brzo iznevjerili svog Šerifa zaokružen je prije časa obračuna. Cineman je to izrežirao diskretno, bez posebne žustrine, ali sa vrlo suptilnim zapažanjima. Kejnu ostaje poslednja nada, njegov srtari prijetelj Mark, koji ga je i učio ovom poslu. On bi mu pomogao, i u srcu će biti s njim, ali ovako star, s povrijeđenom rukom bio bi mu samo smetnja, tamo, kada se desi obračun, tačno u podne! - Zato je bolje da ideš bez mene… Prekorava ga: - I zašto si se morao vratiti , zašto , za tu metalnu zvjezdu!?

Kejn se u jednom trnutku ponadao da zatvor mijenja ljude, možda na bolje, ali Mark razbija iluziju… - Odlazi,ostavi i zaboravi. Sve je ovo za ništa.

Pod uticajem iskrenog, ali i za revolveraški obračun nesposobnog prijatelja, Kejn odlazi pravo u štalu u trenu se kolebajući, gladeći konja. U tom neizvjesnom trenutku dolazi i njegov bivši zamjenik Harvi. Želi da mu pomogne da osedla konja, da što prije ode iz grada, misli da će se tako riješiti nejvolja. Zato mu i Harvi licimjerno kaže:… - Mi ne želimo da stardaš!?

Jedino hrabri četrnaestogodišnjak vatreno želi da u obračunu bude sa njim.

Šerif ga sa simpatijama odbija i odlučno šalje kući, shvatajući da ovaj dječak ima ono što njegovi sugrađani nemaju - karakter i hrabrost. To je vestern u kome akcija nije sama sebi svrha — već postavljena tako da u njoj možemo da sagledamo svu dramatičnost života. »Tačno u podne« je film sa punim stvaralačkim integritetom, izdignut u svome žanru do klasične čistote. Dramska napetost se postiže krupnim planovima i detaljima.

Finalna scena obračuna - naizmjenični kadrovi paralelne montaže. Šerif nešto piše, kazaljke sata, voz u daljini, parohijani u crkvi, klatno sata, prazna ulica, šine, krupni planovi razbojnika i prijatelja Sema i Marka, zvižduk voza s bijelom parom, ulazak i silazak na peron bandita Frenka Milera. Gospođe Ejmi i Ramirez zajedno ulaze u voz. Kejn kreće pustom ulicom na poslednji revolveraški obračun. Drugim krajem ulice doleze četvorica bandita. Nepažnjom jednog od njih, koji je lomeći staklo na obližnjoj radnji upozorio šerifa, i on uspijeva da se u poslednjem trenutku zakloni i tako dobije prednost u obračunu. Otvara vatru po razbojnicima. Ejmi čuvši pucnjavu naglo istrčava iz voza. Dolazi u šerifovu kancelariju odakle mu u sudbonosnom trenutku pucajući u jednog od bandita spašava život.

Međutim, bandit Miler uzima je za taoca izlazeći s njom na ulicu, tražeći od šerifa da baci pištolj i da se preda. Žena reaguje brzim pokretom i šakama hvata za oči Milera - šerif je iskoristio taj trenutak da sve okonča.

Vil Kejn dotrčava da zagrli svoju ženu, a zatim, namah glavna ulica se počinje puniti ljudima, koji kao iz mišijih rupa izlaze sa svih strana. Pomenuti, hrabri dječak dovozi dvokolicu. Šerif mu zahvaljuje, a gomili uputi samo prezriv pogled. Bračni par odlazi kočijom, dok iza njih ostaje samo veliki oblak prašine.