- Hronika
- Montesong
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Novosti dana
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Kolumne
28. 11. 2024.
07:32 >> 07:32
Čitaj mi:
Čaša crvenog, dečanskog
Predsjednici opština iz Gornjeg Polimlja, Plava, Andrijevice, Gusinja i potpisali su juče inicijativu za ubrzanje otvaranja saobraćajnice preko Čakora za Peć i uspostavljanja zajedničkog graničnog prelaza Kućišta - Kotlovi, dogovorenog na nivou dvije Vlade još prije deset godina.
Da li, zaista, postoji neko realno objašnjenje zbog čega je ovaj put zatvoren za saobracaj dvije i po decenije, a da se za to čitavo vrijeme promet izmedju Crne Gore i Kosova vrlo normalno, uredno i bez prekida, odvija putem preko Kule?
Šta je razlog da na mjestu planiranog graničnog prelaza preko Čakora još stoje betonske piramide, kao izmedju dvije Koreje? Naravno da ne postoji logično objašnjenje, posebno ako je Vlada Crne Gore upravo ovih dana raspisala konkurs za idejno rješenje autoputa od Andrijevice prema Peći, sa tunelom ispod ove planine.
Ne mislimo u Evropu valjda sa piramidama i nepotrebnim iracionalnim strahovima koje još samo podgrijavaju nacionalni ekstremisti sa jedne ili druge strane. Ali, pošto je autoput na dugom štapu, zašto ne otvoriti u medjuvremenu put preko Čakora koji je za Gornje Polimlje najbliža veza do Peći? Pa i kada se nekada izgradi autoput i tunel, mnogi ljubitelji prirode, bajkeri i biciklisti, ići će ljeti preko ove predivne planine koja strance ostavlja bez daha.
Ono što je posebno važno, inicijativu koju godinama vode nevladine organizacije, podržavaju svi narodi u uvom dijelu Crne Gore, bez razlike, Bošnjaci koji imaju na drugoj strani još iz vremena SFRJ veliki broj najbliže rodbine, crnogorski Albanci iz Gusinja i Plava, i na kraju, ili najprije, pravoslavci kojima je ovo najbliži put do njihovih svetinja na Kosovu, Pećke patrijašije i manastira Dečani.
Nije, uostalom, normalno da se od 2016. godine nesmetano sprovodi u djelo takozvani trilateralni sporazum između Crne Gore, Kosova i Albanije o prolasku palninara Balkanskom rutom, a da od otvaranja graničnog prelaza Kućišta - Kotlovi i puta preko Čakora još uvijek nema ništa.
Nema nikakvog opravdanja da pojedinci ili grupe planinara prolaze bez problema kroz Crnu Goru, a da na mjestu gdje je dogovorena izgradnja zajedničkog graničnog prelaza još uvijek stoje kamene betonske zapreke. Planinarska tura pod nazivom Balkanska ruta počinje neposredno pored postojećih piramida, u mjestu Naćinat, na crnogorskoj teritoriji, zatim da ide preko Babinog polja na teritoriji Plava i preko Gusinja završava u Albaniji.
Moj prijatelj Nedžad iz Plava, veliki zagovornik otvaranja ovog puta i pokretač ove inicijative, objašnjava mi da se tom turom nesmetano prolazi pješice kroz tri države, u jednom ili u drugom pravcu, uz pomoć planinarskih vodiča, često bez ikave kontrole, umjesto da se na istom mjestu odakle ruta počinje izgradi granični prelaz i uvede carinska kontrola za bicikliste, planinare koji pješače, kao i za automobile.
Put Murino – Čakor – Peć zatvoren je za saobraćaj 1999. godine, u vrijeme ratnih dešavanja, i nema nikakvog razloga da i poslije 25 godina ne bude otvoren, kaže mi Nedžad. I ja se potpuno slažem. Gledajući iz obične ljudske perspektive, zar to nije već trećina jednog prosječnog života.
Sporazum između Vlade Republike Kosovo i Vlade Crne Gore o otvaranju zajedničkog graničnog prelaza Kotlovi-Kućište za međunarodni drumski putnički saobraćaj na ovom putnom pravcu, potpisan je još 2014. godine, ali se njegovo sprovođenje u djelo prolongira već deset godina, iz nepoznatih razloga. Meni je prošle godine proslijeđen tekst tog sporazuma i objavio sam ga na Portalu RTCG.
Iz teksta se može vidjeti da su ga u Prištini potpisali tadašnji ministri unutrašnjih poslova Kosova i Crne Gore, Bajram Redžepi i Raško Konjević u dva originalna primjerka, “svaki na albanskom, srpskom, crnogorskom i engleskom jeziku, pri čemu su svi tekstovi jednako vjerodostojni”.
Sporazum je potpisan na neodređeno vrijeme, što znači da je još uvijek na snazi. Samo ga treba izvaditi iz neke fioke, na bilo kojoj strani da je zakočilo, i da se sprovede u djelo.
Putem preko Čakora oduvijek je cirkulisao veliki broj ljudi, tako da je danas otvaranje ovog puta i približavanje Peći značajno i u trgovinskom smislu za stanovnike ovog kraja Crne Gore. Ako su ratovi prekunili tu prirodnu vezu, zar nije vrijeme je da se ona ponovo uspostavi?
Zato, svaka čast gradonačelnicima iz Gornjeg Polimlja, Nihadu Canoviću iz Plava, Sanelu Baliću iz Gusinja i Željku Ćulafiću iz Andrijevice. Svaka čast mojim prijateljima iz tog dijela Crne Gore koji istrajavaju godinama u želji da se put preko Čakora otvori. Mora početi proces pomirenja, a saobraćajnice su preduslov za obnavljanje veza.
Ja sam sinoć, kada sam završio i poslao ovaj tekst, sa zadovoljstvom otvorio vino koje se proizvodi u manastiru Visoki Dečani. Dan, dva ranije donijela mi ga je na poklon moja koleginica koja je se vratila sa hodočašća do ove svetinje, a zna za moju slabost prema vinu. U manastiru Dečani proizvode ga vrhunski.
Nekako me to vratilo i u dane ranog djetinjstva kada sam kao dječak redovno sa roditeljima išao za Peć preko Čakora. Otac je bio kulturni poslenik i rijetko bi prošli, a da mi ne ispriča nešto zanimljivo i ukaže na značaj ovog manastira u vjerskom i kulturnom smislu. Kako ko to već gleda i doživljava.
Čuo sam da su na ekonomiji manastira nedavno počeli da proizvode i domaće nefiltrirano pivo. I zato, ako se ova inicijativa realizuje i konačno otvori put preko Čakora, odmah ću se provozati do Peći, a u povratku stati u Dečane. Zaboravio sam kada sam poslednji put obišao taj manastir. I naravno, kupiću paket vina sa jedinstvenim bukeom i manastirskom ambalažom. Ako se ne mogu kupiti i vratiti nazad godine, može se u znak sjećanja popiti čaša crvenog, dečanskog.
Коментари0
Остави коментар