dr Nikola Banićević

35 godina od hladnog rata

Tačka nestanka B – 59

Prošlo je 35 godina od završetka Hladnog rata, a njegova vrela retorika prisutna je u međunarodnoj zajednici i danas. U žiži svjetske javnosti ovih dana su nuklearne strategije.

Пише: dr Nikola Banićević Види све колумне

Zora je svitala nad Karipskim morem. Taman kad je počela da se hladi „crvena linija“ između predsjednika Kenedija i Hruščova, čuli su se ponovo signali za uzbunu. U 04:59 časova, kapatan američkog razarača USS Beale, William F. Bringle, preuzeo je smjenu na komandnom mostu broda. Samo par minuta kasnije radari su pokazali prisustvo sovjetske podmornice B-59 u blizini linije pomorske blokade Kube.

Kapetan Bringle naređuje da se u znak upozorenja podmornici bace dubinske bombe, koje su bile signalnog karaktera, bez posebne razorne moći. Kapetan sovjetske podmornice Valentin Savitski smataro je da se radi o nuklearnom napadu i počeo sa pripremama lansiranja nuklearnog torpeda. U tom trenutku pribranost i razboritost pokazao je njegov pomoćnik, prvi oficir Vasiliju Arhipovu ne dozvolivši da se ovaj manevar sprovede. Tog 27. oktobra 1962. godine svijet je bio na ivici nuklearnog rata.

Prošlo je 35 godina od završetka Hladnog rata, a njegova vrela retorika prisutna je u međunarodnoj zajednici i danas. U žiži svjetske javnosti ovih dana su nuklearne strategije. Koriste za oblikovanje politike u cilju donošenja odluka vezanih za korišćenje nuklearnog naoružanja. Njihova svrha je odvraćanje potencijalnih napada i eventualnog odgovora u slučaju eskalacije sukoba. Karakterišu ih određeni elementi. Prvi je odvraćanje. Ono podrazumijeva da potencijalni napadači ne žele da rizikuju sopstveno uništenje. Strategije sadrže mehanizam “trijada”, što je drugi element. On se odnosi na postojanje tri operativna nivoa nukleranih snaga: strateški bombarderi, balističke rakete za podmornice i balističke rakete za kopnene baze. Treći element je preemptivno i reaktivno korišćenje nuklearnog oružja. Prvo podrazumijeva njegovu upotrebu prije nego što protivnik izvrši napad, kako bi se izbjegla buduća prijetnja. Konačno četvrti element je strategija minimalne upotrebe. Nuklerane snage koriste se kao krajnje riješenje.

U dokumentu „Report on the Nuclear Employment Strategy of the United States” iz 2024. godine, navode se prioriteti u djelovanju nukleranih snaga SAD. U dokumentu se ukazuje na rizično i promjenjivo bezbjednosno okruženje. Dokument naglašava da se SAD suočavaju se s više nuklearnih konkurenata koji mogu ugroziti stratešku stabilnost na različite načine.

Ruska Federacija se definiše kao država sa raznovrsnim strateškim i taktičkim naoružanjem. Nedostatak transparentnosti u nuklearnom strateškom okviru NR Kine i sve veća vojna aktivnost ostavljaju nejasnoće po pitanju namjera, nuklearne strategije i doktrine. Posebna opasnost dolazi od mogućeg stvaranja veze u nuklearnim programima na liniji Ruska Federacije - NR Kina - Sjeverna Koreja – Iran. Najnovija nuklearna strategija Ruske Federacije usvojena je 2024. godine. Definiše uslove pod kojima bi Rusija upotrijebila nuklearno oružje. Osnovni ciljevi nove doktrine uključuju garantovano odvraćanje agresije protiv Ruske Federacije i njenih saveznika, pri čemu se nuklearno oružje smatra poslednjom linijom odbrane. Dokument takođe naglašava značaj modernizacije nuklearnog arsenala i prilagođavanja savremenim prijetnjama.

Ravnotežu u mogućoj primjeni nuklernog oružja promijenio je ruski predsjednik Putin, potpisujući izmjenu navedene strategije. Ruska Federacija smatraće napad nenuklearne zemlje koju podržava nuklearna, zajedničkim napadom i imati nuklearni odgovor. Zvanična Moskva zadržava pravo razmatranja nuklearnog odgovora na napad konvencionalnim oružjem, koji je prijetnja njenom suverenitetu.

Rat u Ukrajini i na Bliskom istoku ne smije dovesti u opasnost principe ravnoteže, uzdržavanja i odvraćanja. Pandorina kutija koja je zatvorena završetkom Hladnog rata treba da ostane na sigurnom. Međutim, pitanje je da li je ona i stvarno zatvorena?