Vlatko Simunović [ Portal RTCG ]

Osvrt  

Više od života

Na jedan dana Crna Gora nije bila igraonica tvrdih momaka u kojoj se vara, krade i ubija. Čitanke za prva tri razreda srednjih stručnih škola čiji su autori Svetlana Jovetić Koprivica, Svetlana Kalezić Radonjić, Radoman Čečović i Miroslav Miniću osvojile su Specijalnu nagradu za najbolji evropski udžbenik u kategoriji za srednje škole. Nagrada je dodijeljena na Sajmu knjiga u Frankfurtu.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

Dan poslije jedva da se neko bavio sudbinom udžbenika koje su pisali crnogorski autori a Zavod za udžbenike i nastavna sredstva institucionalno prihvatio. Dvije Svetlane, Radoman i Miro bili su vijest za jedan dan.
Gledam i čitam.Nije baš da sam do besvijesti listao štampu i portale ali nijesam poslije prvih vijesti našao neki vidljiv trag tom događaju koji se u analima crnogorske prosvjete treba upisati crvenim slovima. Imamo najbolje čitanke u Evropi!

Ohrabren znacima očite nezainteresovanosti naših naroda za cijelu tu priču, kažem da sve to skupa lijepo ilustruje našu bestidnu, kolektivnu nezaiteresovanost za stvari koje se tiču opšteg dobra.

Pet dana, narodi se bave rezultatima popisa. U ime javnosti koja ima pravo da zna novinari su sazvali sveznadare. Na temelju rezultata popisa mudraci važno raspravljaju što da se radi. Naravno, cijelu tu stvar s popisom partitokrate i analitičari sagledavali su na način starinski, pričajući o svemu i ne rekavši ništa.

Tumačenja su bila egzaktna taman koliko i onaj odgovor iz Gorskog vijenca kad se neko od glavara pita “hvala Bogu ima li vješticah”. Ako dobro pamtim sve se na kraju svelo na jedno ogromno - ostara se! Sva ona halabuka, sve one radne grupe, svi oni eksperti skloni da u svoju korist svaku budalaštinu predstavljaju kao razumno rješenje a zlo kao dobrodušnost koja koristi čovječanstvu, sve one prijetnje građanskim ratom i seljačkim bunama - sve to zajedno da kraju je rezultiralo podatkom da smo država s populacijom na rubu najdublje demografske starosti. Ostara se! To svaka baba zna i slovima je svejedno što se njima piše.

Po kafanama se mudrovalo, gledalo u dlan, u šolju. Gatalo u brabonjak. Bacao se pasulj. Saljevala se strava. Ulcinjske mandarine na kamionskoj pijaci kupovali smo za 70 centi za kilogram. Crvene paprike “ajvaruše” idu za 1.80 eura po kilogramu. Svaka krtola koja se prodaje na našim pijacama je gusinjska a svaki sir pljevaljski. Neko “naše dijete” izbolo je nožem đaka barske gimnazije i treći dan je izgrijalo sunce njegove slobode. Španci su uhapsili nekog krvoloka s tako nevinim umjetničkim imenom Džoni sa Vračara. Crna Gore nije isporučila Do Kvona jer se ekipa iz Ustavnog suda drži zakona kao pijan plota. Dim od slame.

Inšalah, Madona!

I niko ili gotovo niko se nije bavio činjenicom da imamo najbolje čitanke za učenike srednjih škola u Evropi. Bolje nego Finci, Šveđani, Norvežani, Francuzi, Poljaci, Česi, Slovenci, Hrvati, Srbi...I naravno Njemci!

VIŠE OD IGRE

Sportisti su nam nekoliko puta dali adekvatne razloge da budemo gordi, pa nešto mislim...

Da se s titulom najboljih u Evropi vrate rukometaši, rukometašice, košarkaši, fudbaleri, veterpolisti organizovali bi doček na aerodromu, organizovali bi direktan prenos iz autobusa, sportisti bi pjevali budnice i hitali do vile Gorica, gdje bi ih dočekao ushićeni predsjednik države. Nakon prijema u vili svi bi skupa pošli na centralni trg našeg glavnog grada. Državna himna, egzaltirana masa, budnice, zastave, nezvanična himna našeg glavnog grada, gradonačelnik/ica navijačima svojom glavom garantuje će naš glavni grad sagraditi pet, sedam, osamnaset rukometnih igrališta i da će koliko sjutea narediti da građevinci kopaju 24 rupe za 24 bazena u kojima će nove generacije uz stare asove izrastati u nove šampione Evope...

Vatromet! Most Milenijum bi te noći bio obasjan svjetlom u boji zastave i svaki nevjerni Toma to bi veče potprašio tabene i skrio se u mišju rupu! Svi sportisti dobili bi nacionalne penzije. Ta nestvarna bića mi bi smrtnici do kraja života oslovljavali s poštovanjem. Da se ne lažemo - zasluženo!

Za hjihovo bi ime morao čuti i najgluvlji građanin a inspirisani njihovim podvigom svi mi bili bi dužni da do kraja života ni za pedalj ne izmaknemo pred svima koji hule na ime kluba, grada i države. Više od igre!

VIŠE OD ŽIVOTA

Svetlana Jovetić Koprivica, Svetlana Kalezić Radonjić, Radoman Čečović i Miroslav Minić vratiće se iz Frankfurta. Sletjeće na aerodrom u Tirani. Vratiće se doma bez pompe. Čim raspakuju stvari vratiće se svojim đacima i studentima.

Kad budu dodjeljivali nagradu Oktoih to priznanje će ih zaobići. Biće u redu kandidata za nagradu 19. decembar i Trinaestojulsku nagradu ali neći biti nikog da za njih isposluje pravedno priznanje.

Ništa se u njihovim životima koje hrane strpljenje i nada neće izmijeniti. Cijelih pet minuta bili su vijest dana a zahvaljujući njima imamo najbolje srednjoškolske čitanke u Evropi.

Te čitanke za tri razreda mješovitih srednjih škola u ovoj zemlji... To nije Utopija. To je stvarna stvarnost. Stpljenje i nada! Bravo, ljudi. Inspirišete. Pokrećete. Mijenjate. To što za našu djecu činite više je od života.