Nikola Banićević

stav

Plan za mir

Istočni Timor sredinom devedestih godina prošlog vijeka potresali su užasni obračuni i sukobi. U toj negostoljubivoj atmosferi, jedan čovjek će u svojoj torbi nositi plan za mir. Kišno i sparno oktobarsko popodne u gradu Dilili, dočekalo je nekadašnjeg studenta filozofije sa Sorbone i poliglotu Sérgia Vieira de Mella, brazilskog diplomatu.

Пише: Nikola Banićević Види све колумне

 Kao visoki predstavnik UN, imenovan je za šefa mirovne misije UNTATE u Istočnom Timoru. Uloga koju je dobio na osnovu svog bogatog iskustva u mirovnim misijama, ostaviće neizbrisiv trag u istoriji UN. Prozvan „Stručnjak za teške misije”, bio je na njenom čelu od 1999 do 2002. godine, a ona će ostati upamćena kao primjer uspiješne mirovne misije.

Misija u Istočnom Timoru jedan je od mnogih koje sprovode UN u cilju uspostavljanja i održavanja mira u nestabilnim regionima. Prva zvanična mirovna misija pokrenuta je 1948. godine, kada je SB UN uspostavio UNTSO. Uloga misija bila je nadgledanje primirja između Izraela i arapskih država, nakon arapsko-izraelskog rata.

Simbol UN, plava boja šlemova i uniforme, nastaje vizionarskim potezom generalnog sekretara UN Dag Hamaršeld, i kanadskog ministra spoljnjih poslova Lester Pearsona. Oni su 1954. godine osmislili prvu misiju UN sa oružjem u Egiptu (UNEF). Nakon Hladnog rata misije proširuju svoj spektar djelovanja na izgradnju i obnavljanje sukobom zahvaćenih država i pružanje humanitarne pomoći. Primjer takve misije je UNTAC u Kambodži.

Značaj mirovnih misija UN za očuvanje svijetskog mira i bezbjednosti je višetruk, ali je njihova učinkovitost ponekad upitna. Mirovne misije doprinose sprečavanju i deeskalaciji sukoba. Aktivnostima na terenu doprinose smanjenju humanitarne katastrofe, dopremanjem i distribucijom humanitarne pomoći.

Uspostavljaju adekvatnu medicinsku pomoć u ratom razorenim područjima. Smanjuju nacionalne i regionalne tenzije. Rade na promociji poštovanja ljudskih prava i sloboda i doprinose razvoju lokalnih zajednica u administrativnom i obrazovnom smislu. Međutim mirovne misije u nekim slučajevima ne daju potrebne rezultate, te se smatraju neuspijelim. Takvi su primjeri misija u Ruandi, Angoli, Bosni i Hercegovini, Kongu i Libiji. Faktori nesupijeha su različiti i mogu biti: nedostatak jasnog mandata, ograničeni resursi, politička neslaganja unutar međunarodne zajednice i složenost sukoba u kojima su angažovane.

Mirovna misija UNIFIL danas stoji na linij razdvajanja Izraela i Libana. Ova demarkaciona linija i mandat misije uređen je nakon rata 2006. godine. Misija se sastoji od vojnog i civilnog osoblja. Izraelska vojska je prvo sugerisala , a zatim preduzela konkretne aktivnosti protiv ove misije, ispaljujući hice na jedan od njenih položaja. Zvuči paradoksalno da je jedna mirovna misija napadnuta od vojske države koja je članica UN i koja je dala mandat ovoj organizaciji kao i samoj misiji.

Dalji napadi izraleske vojske doveli bi UN i misiju u do sada neviđenu situaciju, da upotrijebi oružje u svojoj odbrani protiv regularnih vojnih snaga svoje članice.

Bliski istok pred međunarodnu zajednicu postavio je još jednu kriznu situaciju, čije razmijere mogu promjeniti shvatanje pojma mir i potrebu za njim. Velike države imaju priliku da u konkretnom slučaju pokažu svoju moć i zaštite misju, štiteći tako univerzalne vrijednosti. Konačno misija međunarodne zajednice je misija mira, ne misija stvaranja straha.