Duško Kovačević

stav

Pohvala botovima

Prije par dana, pošto sam dobio informaciju od jednog prijatelja, objavio sam na svom Fejsbuk profilu manji spisak ljudi koji navodno stoje iza popularnih lažnih naloga na društvenim mrežama. Oni egzistiraju pod različitim pseudonimima, ili kako se to kaže jezikom novih komunikacionih tehnologija – krije ih nickname.

Пише: Duško Kovačević Види све колумне

Iako sam se nekoliko puta ogradio u vezi sa vjerodostojnošću pribavljene informacije, iako sam čitavu priču postavio u sasvim afirmativan kontekst, pojedini ljudi sa spiska smrtno su se uvrijedili pa sam se po dobrom običaju izvinio i obrisao provokativni post.

Ali zastanimo malo kod tog zanimljivog fenomena lažnih profila u prostoru internet simulacije. Kada kažemo simulacija, pada nam na pamet znameniti rukopis Žana Bodrijara Simulakrumi i simulacija iz daleke 1981. Bodrijar ovu filozofsku raspravu započinje kratkim pasažom:

"Simulakrum nije nikada ono što pokriva istinu, nego istina prikriva da je nema. Simulakrum je istina".

Zar ovo upravo nije opis društvenih mreža i lažnih profila? Uz lažne profile ne smijemo zanemariti ni njihove najbliže srodnike: anonimne naloge, mim stranice, trolove, naravno ni njihovo veličanstvo – botove, na koje se posebno osvrćem u ovom komentaru. Bot, makar u crnogorskom internet idiomu, posebno je angažovan u političkom i stranačkom smislu, a često i plaćen za tzv. botovanje. Dakle, on je softverski agent koji sa lažnog profila radi za neku političku stranku ili političku ideju.

Društvene mreže i internet, kao njihova hipostaza, šta su drugo do carstvo znakova, inscenacija i skrivanja – pa su botovi u toj igri postmoderne svoji na svome. Iz tog razloga oni meni ne smetaju, naprotiv –volim ih. S druge strane, lažni profili uvijek sa sobom nose i auru misterije i nejasnoće, pokrećući fantazmagorijske senzacije, koje se hrane nagađanjem i zavjerom. Tako se u predvečerje pada Đukanovićevog režima moglo čuti da ANB kontroliše 2000 lažnih profila, koji danonoćno ordiniraju u sajber sferi. Ima tu istine, kao što se pouzdano zna i da iza određenih profila stoji tim ljudi koji pothranjeni škakljivim podacima djeluju aktivno na Fejsbuku, X mreži i Instagramu.

Ali kao što rekoh, ima tu nešto mnogo dublje od političkih i poslovnih interesa Bemaksa, parlamentarnih stranaka i različitih društvenih asocijacija. Internet i društvene mreže igraju se nama, baš u duhu poznate Gadamerove rečenice:

"Čovjek se ne igra, već se igra igra čovjekom kao svojom igračkom".

Iz svega rečenog postavlja se pitanje – ko danas u Crnoj Gori nije bot, pogotovo u novinarskoj branši, kada je gotovo svaka redakcija ekspozitura nečijeg interesa (čast rijetkim izuzecima)? U suštini, bot je nova riječ za stari i svima nama dobro poznati zanat. S tim što je bot sa društvenih mreža neuporedivo časniji od onih koji sa punim imenom i prezimenom rade isti posao, kamuflirani navodnim profesionalizmom i esnafom. Štaviše, u današnjem upregnutom i najčešće kukavičkom novinarstvu jedino bot nosi nasušno potrebnu kritičku svijest – ogoljenu i direktnu.