Duško Kovačević

STAV

(Re)konstrukcija

Milojko Spajić je veliki majstor, iako još uvijek mlad i politički neiskusan. Ovo je samo njemu pošlo za rukom, da poslije tri decenije antagonizma i nepremostive udaljenosti, uglavnom zbog rata 90-ih, političke predstavnike Srba i Bošnjaka sastavi u istom filmu (u Vladi). To je veliki događaj za Crnu Goru. Mislim da se ovo ne može porediti sa Narodnom slogom iz 1995.godine, danas je više aktera, sve se odvija u okrilju vlasti i dramatično su drugačije okolnosti, ali do približavanja je konačno došlo i to treba da raduje. Ja primjećujem i izdvajam upravo tu kapitalnu dimenziju u julskoj rekonstrukciji Vlade.

Piše: Duško Kovačević Vidi sve kolumne

828017

(Foto: Skupština Crne Gore, arhiva)

Ovo Spajićevo zatvaranje višedecenijskog konflikta dvije crnogorska etnije podsjetilo me na čuvenu i toliko prepričavanu advokatsku anegdotu iz pedratnog Beograda. Sin koji je kod svog oca učio advokatski posao, jednog dana ulazi u očevu kancelariju vidno srećan saopštavajući roditelju: danas sam okončao teški sudski spor između dvije stranke sa kojim si se mučio godinama. Otac mu razočarano odgovara - napravio si najveću moguću glupost! To sam mogao i ja davno riješiti, ali nisam. Taj sukob namjerno sam razvlačio i protežirao koliko god sam mogao - jer od njega smo zarađivali i živjeli, od njega sam i tebe školovao.

Zar nije ista stvar sa Spajićevom rekonstrukcijom Vlade koja je, makar za jedno vrijeme, pomirila i zbližila crnogorske SrbLje i Bošnjake. Pogledajte ozlojeđene i srdite reakcije onih koji su na tom nesporazumu vladali i zarađivali decenijama, baš kao u ovoj priči o sinu i ocu iz advokature. Ali mi se uvijek krećemo istim mapama ponašanja i fenomena, a ovdje je riječ o antičkom metodu 'divide et impera (zavadi pa vladaj). Ne kažem da je DPS zavadio Bošnjake i Srbe, ali tu odiozu jeste obilato koristio i podgrijavao dugi niz godina, umjesto da je liječio u cilju prosperiteta Crne Gore, kao što to danas radi odlični Spajić. Sjetimo se šovinističkih grafita na džamijama i kućama u Pljevljima, a to je bila operacija pod lažnom zastavom koju je vodio Petar Lazović, što neoborivo dokazuju SKY komunikacije.

Primjedba kritičara da se radi o glomaznoj Vladi koja je u jednoj dimenziji prijbježište za partitokratske ambicije i skorojevićko 'gađanje' titulama - tačna je. Posle mnogo godina antirežimskog staža, neću reći - posnog, jer on to svakako nije bio, nego bogat i konformistički, naši opozicionari nisu uspjeli da obuzdaju i priguše nagon društvenog dokazivanja i poziranja. Mnogi namještenja asocirala su me na veoma hvaljenu Tolstojevu pripovjetku Smrt Ivana Iljića, gdje veliki majstor pripovjedanja opisuju birokratsku okoštalost Rusije devetnaestog vijeka u jednoj kratkoj rečenici: 'On je bio nepotreban član raznih nepotrebnih ustanova'.

S druge strane u legitimnom 'češljanju' Spajićeve rekonstruisane vlade ima dosta jeftinog kritizerstva i napada koji su sami sebi svrha. Kada je Zdravko Krivokapić sastavio racionalnu i minimalističku vladu od dvanaest ministarstava, glavna zamjerka istih današnjih kritičara odnosila se na izostanak prije svega Bošnjaka u Vladi, pa su je nazivali krnjom i hendikepiranom. Danas, kada je Bošnjačka stranka u Vladi, ta Vlada je trgovačka, glomazna, papazjanijska…

Jedno je sigurno, što god da je uradio Spajić - to bi bilo dočekano na nož u jednom dijelu političke nomenklature. Ali... to je politika na naš način.