Vlatko Simunović

STAV

Da plačemo nego što

Stigli su rezultati maturskih i polumaturskih ispita iz predmeta Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost (CSBH). Maturski nije položio 501 učenik, Sad već stara vijest. Naša prosvjeta je u mrtvačkom kovčegu. Molimo se i plačimo.

Пише: Vlatko Simunović Види све колумне

Gledam rezultate maturskog ispita u fotogaleriji. Ocjenu 5 dobilo je 2.13 odsto svršenih srednjoškolaca. Ako sam pravilno razumio, od 5000 njih stotinjak. Ove godina izostala je mala pomoć prijatelja. Oduzeti su im mobilni telefoni. I da ne zaboravim, imali smo, vazda se s profesorima i familijom u zdravlju sretali i ljubili, 1200 dobitnika diplome Luča. Svaki četvrti naš maturant je Lučaš. A svaki, slovom i brojem pedeseti (50) srednjoškolac s naše strane i glavice, iz predmeta CSBH na maturskom ispitu ima ocjenu identičnu s ocjenom u školskom dnevniku za 2023/2024, ocjenu 5.

Prošle godina kad su maturanti na ispit došli s pripremljenim odgovorima s peticama je prošlo njih 8.63 odsto. Kad uporedite rezultate, zdrav razum kaže da su prošle godine 3/4 maturanata s ocjenom 5 iz tog predmeta s frankeštajnovskim imenom Crnogorski-srpski, bosanski, hrvatski jezik i književnost varali na ispitu. Bilo je, 1809 Lučonoša. Pa vi računajte.

Dodatno katastrofalan utisak pojačali su rezultati iz predmeta Matematika. Hiljadu jedinica od kojih će se svaka, za sedmicu dana, u zdravlje naših plemenika i dogovornika, za sedmicu dana pretvoriti u blistave dvojke, trojke i četvorke.

To s provjerom znanja naših srednjoškolaca na muturskim ispotima klasično je ništavilo. I traje već cijelu jednu vječnost, a naši glavari, nikome se ne molili no svakome junački odgovorili, ne misle tu ništa mijenjati. Prosvjeta nikad nije njima motiv za djelanje i misao. Ne mogu se oteti utisku da je reformatore crnogorske prosvjete neznanje je nepovrjedivo.

Indijac, mistik Ošo, rođen je u Kučuandi, 11, decembra 1931. Nastojao da sam doživi istinu, umjesto da stiče znanja i vjeruje u ono što su drugi iskusili. Po efektima i rezultatima s testiranj naših đaka crnogorska prosvjeta koncipirana je po slici njegovog učenja.

"Neznanje ima svojih čari, čistotu. Liči na ogledalo bez ijedne mrljice, na mirno jezero u kome se ogledaju zvezde i drveće sa obale. Stanje neznanja je najviši stepen ljudske evolucije", tvrdi Ošo.

Možda naši prosvjetni radnici i đaci vjeruju u misiji neznanja! Krvava je to snaga.

ŠTO DA SE RADI

Nijesam Černiševski ali mislim: Što da se radi?

Pa se sjetih jedne besjede Episkopa Inokentija na Veliku petak. Podsjeća da je jedan pobožan isposnik trebao da kaže nešto monasima koji su čekali njegovu poruku. Prožet dubokim osjećanjem prolaznosti i ništavnosti svega ljudskog, pustinjak je, bez besjede, izviknuo: Braćo moja da plačemo. I svi su pali na zemlju i plakali su.
Crnogorska prosvjeta je u kovčegu.

Mi smo krivi. Kad je u starinarnicu smještana socijalistička epoha, nijesmo stali i pomislili kome povjeravamo vaspitanje mladih. I nikad poslije nijesmo razgovarali o tome kome povjeravamo duše naše djece. Hvatali smo se za džamadane oko imena jezika i kud se iz čitanke đedoše Desanka Maksimović i Jovan Jova Jovanović zmaj a nikad nijesmo pokrenuli društveni debati i pitali: Ko su kod nas gospodari nastave? Čitam što je slobodi nastave, na Ustavotvornoj skupštini 1815. godine govorio Viktor Igo povodom Faluovog zakon. Obraća se onima koji su nadahnuli nacrt tog zakona.

To je nekakva katolička stranka. Igo im poručuje: Prosvjećivati znači graditi. Ja nemam povjerenja u ono što vi gradite... razvoj novih pokoljenja to je budućnost Francuske. Ne želim da vam povjerim budućnost Francuske pošto, povjeriti vam je, značilo bi izdati je. Nije mi dovoljno da nova pokoljenja poslije nas dođu, važno mi je da nas ona nastave. Eto zašto ne želim vašu ruku ni vaš duh na njima. Ja ne želim da ono što su naši očevi stvorili bude s vaše strane razgrađeno. Posle te slave ne želim tu sramotu. Vaš zakon je zakon koji nosi masku. On kaže jedno a uradiće drugo. To je misao ropstva koja navlači ruho slobode. To je zapljena nazvana poklonom. Ja to ne želim”.

Nikog sličnog mi nijesmo imali. Nikad. Zato su decenijama naši ministri prosvjete, naši univerzitetski profesori i akademici, kao u zdravici starome svatu ”iz doma hodili i kolo vodili obraza svijetla i glasa poštena”. Na poslijetku, ti plemenitaši koji su krojili naše zakone, kakvom god da su se Bogu molili nijesu ga umolili i čedo odgojili. Naša, prosvjeta je na samrtno odru.

A prosvjeta igra ključnu ulogu u razvoju pojedinca i društva. Ona je temelj za izgradnju boljeg i pravednijeg društva, ona je alat za lični i kolektivni napredak. Evo ključnih tačaka.

Prosvjeta omogućava sticanje znanja, vještina i vrijednosti koje pomažu pojedincima da postanu odgovorni i informisani građani. Omogućava kritičko razmišljanje i samostalno donošenje odluka. Kvalitetna prosvjeta povezana je s ekonomskim napretkom. Obrazovani pojedinci imaju veće šanse za zapošljavanje i doprinose razvoju inovacija i tehnologije. Prosvjeta može smanjiti društvene nejednakosti pružajući svima jednake prilike za uspjeh, bez obzira na njihov socijalni ili ekonomski status. Obrazovani ljudi obično imaju bolje razumijevanje zdravlja i zdravih životnih stilova, što vodi ka dugovječnijem i zdravijem životu. Obrazovani građani bolje razumiju svoje političke i građanske odgovornosti, što doprinosi stabilnijem i mirnijem društvu.

Lažna prosvijećenost u mnogome liči na pravu, ali, u deficitu s umovima svake vrste, naša prosvjeta je u mrtvačkom kovčegu. I sve zajedno s njom.

Molimo se i plačimo.