Nikola Banićević

BLISKI ISTOK

Iran – nepriznati regionalni hegemon?

Iranskog Šaha Reze Pahlavija u rano jutro 7. februara 1979. godine probudila je vijest da je započela iranska revolucija. Tada je znao da je njegovoj vladavini dugoj 37 godina došao kraj. Istog dana predsjednik SAD Karter, shvatio je da na Bliskom istoku gubi značajnog saveznika. Uticaj revolucije na nestabilnost regiona bio je nepovratan. Uspostavljena je Islamska republika Iran, pod vođstvom ajatolaha Ruhollaha Homeinija. Izrael dobija novog protivnika, državu sa kojom je do izbijanja revolucije imao stabilne odnose, zasnovane na pojedinim zajedničkim interesima. Uspostavljanje Irana kao islamske republike, promjenilo je bezbjednosnu dinamiku regiona Bliskog istoka. Posljedice revolucije vidljive su i danas.

Пише: Nikola Banićević Види све колумне

Međunarodna zajednica ne prestaje da u fokusu svog djelovanja ima Bliski istok. Taman kada su se akteri međunarodnih odnosa fokusirali na rat u Gazi, Bliski istok je pokazao da jedan izvor regionalne nestabilnost za sobom povlači drugi. Iran je odgovorio na izraelski napad na svoju ambasadu u Damasku. Napad je izveden u ograničenom obimu i predstavlja ne samo opomenu za Izrael, već ukazuje na dvije stvari koje će ponovo promjeniti bezbjednosnu dinamiku regiona.

Prvo Iran ovim potezom pokazuje da je spreman da u direktnoj konfrontaciji zastupa svoje interese. Njegova uloga prestaje da bude mentorska prema svojim proksi elementima i postaje direktno uticajan. Drugo počinje da primjenjuje politiku odvraćanja, pokazujući svoju snagu i ozbiljnost regionalnim i vanregionalnim akterima. Međunarodna pozicija Irana dodatno je osnažena.

Posmatrano multilateralno, član je Šangajske organizacije čije su članice između ostalog Ruska Federacija, NR Kina, Indija i Pakistan, kao i član kluba zemalja BRICS. Na bilateralnom nivou, Iran kontinuirano osnažuje diplomatske, ekonomske i vojne odnose sa Ruskom Federacijom i NR Kinom. Napad na ambasadu bio je suprotan Bečkoj konvenciji. Ovu činjenicu posebno uzimaju u obzir iranski susjedi, arapske države.

Izrael se nalazi u nezavidnoj poziciji, u unutrašnjoj i spoljnoj politici. Vlada premijera Netanjahua značajno gubi političku podršku. Opterećena je ratom u Gazi i činjenicom da još nije došlo do oslobađanja talaca. Iranski napad je novi izazov, kako lični tako i politički za izraleskog premijera. Da li odgovoriti protivnapadom? Ako je odgovor pozitivan, u kom obimu i na koji način?

Regionalno posmatrano, Izrael nije uspio da izgradi antiiransku koaliciju, pod opterećenjem rata u Gazi. Niti jedna država regiona nije jasno osudila iranski napad, izuzev korektnih diplomatskih izjava. Vanregionalno Izrael nema podršku svog tradicionalnog saveznika SAD za dalji nastavak sukoba sa Iranom. Vašingtonu je jasno da se spoljnopolitička pozicija Irana promjenila i da je postao snažan regionalni politički akter. Izbori se bliže, pa otvaranje novog sukoba u kojem bi SAD bio jedan od aktera, nije u planu.

Smanjuje li se regionalni uticaj Izraela? Jača li regionalna i međunarodna pozicija Irana? Da li na Bliskom istoku dolazi do promjene epicentra moći? Odgovor na pitanja krije se u budućim koracima dva regionalna aktera. Možda ćemo u periodu pred nama dobiti odgovor, da li na Bliskom istoku postoji regionalni hegemon?

mr Nikola Banićević je predavač i doktorand na Humanističkim studijama, UDG na smjeru Međunarodna bezbjednost