Nebojša Šofranac

BURA U PORTU

Arsenal u zao čas

Osim Napoli-Barselona večeras se igra Porto-Arsenal, posljednji par osmine finala. Što se čisto sportske dimenzije tiče ovo bi trebao biti najjasniji par nakon Siti-Kopenhagen. Porto uzdrman krizom i unutrašnjim sukobima uoči izbora, treći na tabeli ali daleko iza vječnih rivala Sportinga i Benfike koji vode grčevitu bitku za títulu, poražen od Benfike i u klasiku i u Super Kupu golom povratnika Di Marije, u LŠ protiv Arsenala koji je u samom vrhu Premijer Lige i u super formi viđen kao veliki autsajder.

Пише: Nebojša Šofranac Види све колумне

Kad se uđe u hodnike Do Dragaa može se vidjeti nešto drugo, istorija. Porto se diči višedecenijskim trijumfima koje Arsenal nema, iako je bio 14 puta šampion Engleske, ali posljednji put prije 20 godina, kad su bez poraza čudesno osvojili Premijer Ligu, ali gle čuda baš te godine Porto sa Murinjom postao šampion Evrope (a ne Arsenal koji je ispao od Čelsija). Jasno je da po broju domaćih trofeja Arsenal ne može ni da se primakne Portu, ali ne može ni po međunarodnim. Arsenal ima samo jedan u istoriji, a to je "izumrli" Kup Kupova osvojen 1994 u finalu sa Parmom. Odmah potom su izgubili Super Kup od Milana i novo finale Kupa Kupova od Saragose. Kao i finale istog od Valensije 1980, i finale Kupa UEFA od Galatasaraja 2000, i veliko finale LŠ od Barse 2006. A Porto ima čak 7 trofeja, bio je dva puta šampion Evrope (1987 i 2004), što Arsenal nije nikad. Uz to bili su i šampioni svijeta 1987 i 2004, a 1987 osvojili i Super Kup Evrope protiv Ajaksa, dok su Kup UEFA osvojili 2003 i 2011. Nema šta, istorijski Porto je veći klub, iako će mnogima čudno zvučati.

Osim toga, iako Arsenal doživljava renesansu ove dvije sezone, oni su u LŠ imali dugačak period bez plasmana u top 8. Posljednji put su uspjeli baš 2010.godine kad su izgubili u Portu 2:1, a onda deklasirali večerasnjeg rivala 5:0 u velikoj večeri Nasrija, Fabregasa, Aršavina i Van Persija. Igrali su tada sjajno, ali ih je u četvrtfinalu potopio Mesi sa četiri gola u revanšu.

Nakon toga košmar, sedam godina zaredom su ispadali u osmini i to sve od velikih favorita, još dva puta od Mesijeve Barse, čak tri puta od Bajerna, jednom od Zlatanovog Milana i jednom od hita Monaka. A onda iščezli iz LŠ punih sedam godina, znači ukupno 14 bez četvrtfinala! Porto je u međuvremenu naravno imao taj plasman, i u svemu veći kontinuitet. Kontrasti, ali koliko to večeras može da pomogne ekipi Konsejsaa, gdje igraju njegov sin Ćiko koji se vratio iz Ajaksa, pa 41-godisnji Pepe, brzanac Pepe', Evanilson i par dobrih talenata, a Grujić opet sjedi na klupi kao i doskorašnji líder Taremi koji je već potpisao za Inter? Prošle sezone upravo su od Intera ispali u osmini i to izgubivši 1:0 na San Siru u samom finišu, slično kao sinoć Atletiku, čak su bili i blizi remiju, a onda u revanšu dominirali, pogodili stativu, prečku, ostalo 0:0. Sad su baš daleko od te igre, a Arsenal sa asovima u punoj formi, brzina i silina, još se vraća i stožer sredine Parti.

Teren ce reći svoje, ali da kažemo nšsto i o nečemu što puno više okupira pažnju navijača Porta pred utakmicu godine. To su naravno predsjednički izbori koji će biti u aprilu, a koji su bukvalno pocijepali na dva tabora i navijače i javnost. Na njima će se naći oči u oči "Prezidentisimo" Nunjo Pinto Da Kosta koji je na čelu kluba čak od 1982.godine (?!!), dobio je 15 puta uzastopno na izborima i sada želi 16.mandat zaredom da bi tako 2027.godine proslavio 90.rodjendan na čelu kluba! Međutim, konačno ima velikog izazivača, a to je ništa manje nego Andre Viljaš Boaš, trener koji mu je donio posljednji međunarodni trofej 2011.godine u sveportugalskom finalu protiv Brage! Razdor je ogroman, stariji navijači i sociosi su potpuno na strani Da Koste koji je sa 68 trofeja najuspješniji predsjednik u istoriji fudbala i sa najdužim mandatom ikada, a mlađi žele po svaku cijenu Viljaša Boaša koji im svakodnevno održava mitinge i izlaže svoj program. Skupština kluba u novembru završena je tučom i šamaranjem, dva tabora više ne pričaju, čeka se samo april, a sam fudbal i sezona su skroz u drugom planu.

Da Kosta je čovjek koji je bio na više funkcija u klubu, još od kraja 60-ih kad je Porto počeo da izlazi iz sijenke giganta Benfike koja je sa najvećim svih vremena Euzebijom (do pojave Ronalda) i Kalunjom vladala zemljom ali i Evropom (1961 i 1962 šampion, 1963, 1965, 1968 vicešampion). Da Kosta je bio prvo skaut, pa dva puta i direktor Porta, drugi put se vratio 1976 nakon što je čak i gradski rival Boavista pretekao Porto, na nagovor prijatelja, i odmah ih vratio na tron. Ali predsjednik je postao 1982.godine i sa svojim prijateljem Pedrotom sa kojim je oduvijek činio tandem stvorio odmah sjajnu ekipu, na čelu sa Zlatnom kopačkom Evrope Fernandom Gomešom i već 1984.godine igrali su finale KPK sa tada najjačom ekipom svijeta Juventusom izgubivši 2:1 u blistavom meču.

Već tada Pedroto je bio bolestan (umro 1985), pa ga je tog ljeta 1984 naslijedio bivši as Artur Žorž kao mlad trener, zaređao odmah sa titulama i 1987.godine ispunio decenijski san, Porto je pobjedom nad Bajernom u Beču postao šampion Evrope! Da Kosta je nazivan čudotvorcem, Artur Žorž je postao Kralj Artur, strijelci su bili Mađer petom i Zuari, ali magična zvijezda bio je mladi dribler Paolo Futre. Slava je bila ogromna, ali već tog ljeta 1987 Artur Žorž je otišao za velike pare u novi projekat Rasing Pariz, a Futrea je kupio "ludi" predsjednik Atletika Hesús Hil. Doveden je najveći jugoslovenski stručnjak Tomislav Ivić, specijalista za titule u svim zemljama, odmah je izbacio upravo našeg šampiona Vardar iz Skoplja ali onda naišao na Real Madrid i nakon dva spektakl meča ostao bez evropske krune.

Ali Ivić je nastavio niz titula na 5 (1985-89), osvojio Super Kup Evrope i títulu šampiona svijeta u Tokiju te 1987. On se i vraćao 1993.godine, onaj period kad je doveo i Drulovića, kad je Porto ugrozio moćni Kapelov Milan na putu do krune 1994, lansirao more talenata. Vraćao se i Artur Žorž 1989-91, a sve je to bitno jer su već tada stasavali mladići koji su od njih učili, među kojima je bio i izvjesni Žoze Murinjo. Bitno je ljeto 1994, kad je Da Kosta postavio za trenera čuvenog Engleza Bobija Robsona otevši ga upravo rivalu Sportingu što je diglo veliku buru. Robson je počeo novu seriju od pet titula Porta (1995-99) poznatu kao "doble penta", vratio dominaciju Porta i baš te prve sezone 1994/95 nadvisio bivšeg heroja navijača Porta Artura Žorža koji je "izdajnički" preuzeo Benfiku sa Kaniđom, Žoaom Pintom, Isaijasom. Bobi Robson je tada uzeo Žozea Murinja za svog prevodioca na portugalski što mu je bilo neophodno, a manje je poznato da je već tada uzeo Viljaša Boaša za svog asistenta sa samo 17 godina! Zna se kakve je ambicije imao Murinjo i da je on već tada učio da bude puno vise od prevodioca, sve uz amin Da Koste, ali činjenica je da je tada klinac Viljaš Boas bio na višem položaju od njega. Da Kosta nije mogao ni slutiti da će baš taj klinac jednog dana uzdrmati njegov tron.

Dvije godine je samo Robson ostao u Portu, jer ljeta 1996 dolazi do neočekivanog rata između predsjednika Barselone Nunjesa i legendarnog igrača i već osam godina super trenera Johana Krojfa, koji je donio Barsi novu slavu, sve moguće trofeje, uključujući prvu evropsku krunu 1992, četiri uzastopne španske titule 1991-94 bacivši potpuno u sijenku arhi rivala Real Madrid, a tada već u punom procesu stvaranja nove generacije Gvardiole, Dela Penje, Pujola, Rođera, Oskara i svog sina Đordija, a doveo Figa, Prosinečkog, Kodra, Hadjija kao strance. Ali posvadjali su se, završili čak na sudu, Nunjes je tog ljeta kupio fenomena Ronalda, Đovanija, Popeskua, Blana, Kouta upravo iz Porta, vratio Stoičkova, jer "zakon Bosman" je omogućio sve to. 

Nakon osam godina Krojfa trebalo mu je hitno rješenje i doveo je Robsona iz Porta sa zadatkom da zadivi svijet, a on je sa sobom doveo mladog Murinja (33) kao prevodioca i jos mlađeg Viljaša Boaša (19) kao asistenta! Opet se puno manje znalo o Viljašu, ali kao tinejdžer on je već bio u Barsi i radio sa ovakvim legendama. Robson je osvojio Kup Kupova i dva španska trofeja, ali titulu je izgubio od Kapelovog Reala pa je morao odmah da ode, doveden je tvorac velikog Ajaksa Van Gal i iako nije mislio zadržao i Murinja i Viljaša Boaša! S tim što mu je Murinjo postao glavni pomoćnik, ne više prevodilac, a Viljaš sekundarni. Ostali su s njim sve do 2000.godine kad je on postao selektor Holandije. Tog ljeta Murinjo postaje samostalni trener i to Benfike, sve što je naučio od Ivića, Robsona i Van Gala mogao je da pokaže u svojoj izvedbi, a kako je sve to već vidio i Viljaš Murinjo ga uzima za svog pomoćnika.

I dugo su bili zajedno. Ljeta 2002 Da Kosta dolazi na blistavu ideju, vratiti svoju djecu u tandemu, Murinjo postaje trener Porta a Viljaš Boaš njegov pomoćnik! I nije moglo bolje, prve sezone osvajaju Kup UEFA, u polufinalu razbijen Lacio, u finalu Seltik 3:2, a u Portugalu tripla kruna. Igrali su sjajan ofanzivni fudbal, plesali, Murinjo je stalno ponavljao "posession de bolla" (posjed lopte), sve ono što sad zvuči nestvarno za njega, bili su totalni hit. Naredne sezone 2003/04 uspjeli su još više, Porto je osvojio sve domaće trofeje, a postao je čak i šampion Evrope drugi put, u konkurenciji mega timova Milana, Reala, Arsenala, Mančestera, Juventusa, Čelsija, Bajerna! Čudo nad čudima sa Dekom, Derlejom, Karlosom Albertom, Alejničevom, Karvaljom, Koštinjom, Paulom Fereirom i golmanom Baijom koji je bio već u onom Robsonovom Portu 1994 a potom i Barsi. Ta ekipa je postala i šampion svijeta 2004, ali Murinjo je odmah otišao u milijarderski Čelsi i opet poveo sa sobom Viljaša Boaša. I tamo su odmah osvojili Premijer Ligu 2005 i 2006, srušili carstvo Fergusona i Vengera, ali titula LŠ koju je opsesivno želio Abramovič nije stizala. I u septembru 2007 pukao je otkaz! Malo čekanja, i u ljeto 2008 Morati dovodi Murinja u Inter, a Viljaš Boaš opet stiže s njim. Osvojili su skudeto 2008/09, a onda Viljaš Boaš napokon postaje samostalni trener Akademike i ne učestvuje u osvajanju triplete 2010.

Tu se zauvijek razdvojio od Murinjo, ali se spaja sa Da Kostom, vječni predsjednik već ljeta 2010 ga postavlja za trenera Porta sa nepune 33 godine! I odmah je šou, u sezoni 2010/11 Viljaš Boaš osvaja títulu, ali čak i Kup UEFA igraju nevjerovatan fudbal čitave sezone, u četvrtfinalu je pokošen CSKA 5:1, u polufinalu i jaki Viljareal 5:1, sve bi rješavao u prvoj utakmici već. U finalu Braga savladana 1:0 golom tigra Falkaa na centaršut drugog kolumbijca Guarina. Te sezone demolirali su vječnog rivala Benfiku 5:0 sa tri gola Falkaa, svi su bili saglasni, Porto sa Viljašom Boašom igra još bolje nego sa Murinjom sedam godina ranije!

I neminovno uzima ga odmah Čelsi, samo godinu je vodio Porto. Nemaju dileme, nakon "Special One" sad dovode "Special Two", i on će im donijeti tu sanjanu evropsku krunu i to odmah 2011/12! Ali nije išlo lako, imao je dobre ideje ali i puno kikseva, krajem oktobra dominira protiv Arsenala pa gubi čak 3:5?! U LŠ je umalo ispao u grupi, spasio ga je veteran Drogba u posljednjem kolu protiv Valensije 3:0. U osmini su izvukli Mazarijev Napoli sa "tri tenora" Hamšik-Laveci-Kavani, u Napulju su demolirani 3:1, a trebalo je i puno više. I onda Abramovič gubi strpljenje, odmah nakon tog meča smijenio je Viljaša Boaša rekavši da definitivno nije specijalan. Imali su tri sedmice do revanša sa Napolijem a lideri ekipe Lampard, Teri i Drogba bili su za smjenu, u dramatičnom revanšu su uz puno sreće na produžetke prošli 4:1 protiv Napolitanaca, a onda zna se pod vodjstvom Di Matea baš te sezone osvojili LŠ! Bunker i toliko sreće protiv Benfike, a tek Barse i Bajerna, i na kraju bi 2011/12 ali ne sa Viljašom na klupi. On je želio samo ofanzivni fudbal, dok je Murinjo već odavno zastranio sa potpuno drugom filozofijom iz revanšizma prema Barsi.

Tako je Totenhem sa morem talenata pravi tim za Viljaša, dovode ga ljeta 2012, igraju lepršavo sa Bejlom, Van Der Vartom, Adebajorom, Dembeleom i mnogim asovima, u LE su izbacili spektakularno Lion i Inter, a onda banalno ispali od Salahovog Bazela. U ligi opet u finišu zavrsili iza Arsenala i ostali bez LŠ, Bejl prodat Realu, a Viljaš je opet morao da ode. Iako su mu ekipe igrale lepršavo već tada postaje jasno da on neće imati visoku i trofejnu karijeru poput Murinja, i ide nekim drugim putem. Otišao je u Zenit umjesto Spaletija, vodio kineski Šangaj sa Hulkom i Oskarom, imao je i ne tako davno pokušaj u Marselju 2020, ali već se bacio i na neke druge stvari. Počeo je da osvaja najveće planinske vrhove, da proučava filozofiju a onda je čak postao ozbiljan reli vozač! Buran i čudan zivot, potpuno napuštanje trenerskog posla, i onda odlazak u Ameriku gdje je rekordno brzo završio studije biznis strategije. Sad se sa tim zvanjem vratio u Porto koji je 2011 doveo do velikih trijumfa, da bi se kandidovao za predsjednika i nakon 42 godine okončao eru Pinta Da Koste!

Skoro biblijska priča, ali i jasna želja da iskoristi svoje ogromno fudbalsko iskustvo a sada i ekspertizu iz biznisa da napokon modernizuje klub i donese novu krv, a na ruku mu ide i ova najgora sezona kroz koju sada prolazi 86-godišnji Da Kosta. Nije čudo što su mladi poludjeli za njim i što od ovog prave pitanje života i smrti. Trese se žestoko fotelja Da Koste, sprema se revolucija i pad posljednje gvozdene zavjese. Nije čudo što su i igrači rasijani kad svi bruje o izborima, u tom stanju večeras dočekuju Arsenal koji je na dva posljednja gostovanja napravio 11:0 u golovima. Biće veselo.