Nebojša Šofranac

AFRIČKE EMOCIJE

Finale iz snova

Nakon tobogana emocija na ovogodišnjem Afkonu na kraju imamo jedno veliko finale između dvostrukih i trostrukih šampiona, ekipa koje su se sastale već u grupi i koje su svakako bile među top favoritima. Na kraju se sve vratilo u normalu. Ali ništa nije bilo normalno!

Пише: Nebojša Šofranac Види све колумне

Obala Slonovače-Nigerija je duel u nedjelju u 21 sat na krcatom stadionu u Abidžanu koji će riješiti sve. U prošlom finalu igrali su Senegal-Egipat i slavio je titulu Senegal, koji ih je samo mjesec kasnije eliminisao i u baražu za Mundijal i na istom oduševio čak i bez Manea. Prije toga finale 2019 bilo je Senegal-Alžir i slavio je Alžir, a u međuvremenu se iznad svih izdigao Maroko četvrtim mjestom na Mundijalu što je daleko najbolji afrički plasman u istoriji.

Dodajmo još i Ganu koja je igrala veoma dobro na Mundijalu i generalno od 2006.godine je najkonstantniji afrički tim na planetarnim smotrama sa morem velikih asova. E pazite sad, Gana i Alžir su ovdje eliminisani već u grupnoj fazi, i to Gana sa dva primljena gola u nadoknadi od Mozambika, a Egipat, Senegal i čak izuzetni Maroko svi su ispali u osmini finala! Pravim čudom je i domaća Obala Slonovače uopšte prošla grupu, a što tek reći o Kamerunu koji deklasiran i od Senegala u grupi i Nigerije u osmini, a čudom je preskočio i Gvineju.

Sječa favorita, procvat malih zemalja poput Kape Verdea koji je bio do penal brodoloma na ivici polufinala, zatim dvije Gvineje, Mauritanije i čak Konga (bivši Zair) koji je sinoć bio na rubu neslućenog finala. Nije mala stvar ni Južna Afrika, iako je bila šampion 1996 kao domaćin i išla na SP 1998, ali sad je nije niko računao, izbacila je zasluženo u osmini Maroko, bila strašno blizu sinoć da izbaci Nigeriju i dotakne zvijezde, ima klupskog šampiona Afrike Mamelodi.

Ali evo sinoćnjih polufinala. Ko je ušao olako nakon adrenalina pobjede Katara nad Iranom 3:2 u afričku priču prevario se. Nigerija se dugo mučila da probije Južnu Afriku što je na papiru moralo da bude sa igračima puno većeg rejtinga u Evropi, štaviše nije bila ništa bolja. Konačno, ulaskom Čukvuezea iz Milana i veziste Jusufa preuzeli su konce igre i iz penala Trosta Ekonga poveli 1:0. Potom drama i obostrane šanse, a onda u 85.minutu gol Osimena za 2:0 i slavlje.

Međutim, stiže veliki obrt! VAR premotava nazad i pronalazi penal za Južnu Afriku 25 sekundi prije gola Osimena i sve se resetuje. Mokoena uzima loptu tešku dvije tone i ne griješi, 1:1! I ne samo to nego veliki nalet u nadoknadi i dvije velike šanse južnoafrikanaca da okrenu sve, u 96.minutu nakon slobodnjaka Mokoene promašen je praktično prazan gol sa šest metara. Finale je bilo tu.

Izuzetni su bili i produžeci jer su oba tima tražili gol, odlična Južna Afrika, ali trgnula se opet i Nigerija, pored Čukvuezea ušao je napokon i brzanac Nice Mofi kao i već iskusni Iheanačo, uz čuvene Osimena i Lukmena, kao i legendarnog Ahmeda Musu i Mozesa Simona iz Nanta to je izuzetan napad. Mofi je izborio i crveni karton i slobodnjak na ivici šesnaesterca, ali ipak se moralo u penale. Nigerija je sačuvala nerve i prošla ekipu čiji je golman Vilijams odbranio čak četiri penala u subotu protiv Kape Verdea! Povratak u finale za trostrukog šampiona i velesilu kontinenta Nigeriju, bilo je vrijeme.

Ali tamo će ih čekati domaćin koji sad želi po svaku cijenu pehar. Praviće se filmovi o ovom putu Obale Slonovače. Toliko poznatih igrača, angažovan francuski selektor Gase, nije se znalo ko su prvotimci a ko rezerve. Odličan start 2:0 protiv Gvineje Bisau, a onda poraz 0:1 upravo od Nigerije, iako su realno bili bolji. A onda u meču odluke istorijski fijasko, 0:4 od male Ekvatorijalne Gvineje u meču gdje su promašili okean šansi, poništena su im dva gola, sve se rušilo. Ostali su na tri boda, a još i upropastili gol razliku (2:5) pa je matematika govorila da ispadaju. Ali nakon tri dana čekanja ispostavilo se da dvije trećeplasirane ekipe ostaju na dva boda, posebno je nestvarno šta je ispustila Gana protiv autsajdera Mozambika. I nekako su prošli kao posljednji 16.tim!

Najteži poraz u istoriji 0:4, zapaljeni automobili, lom, smijenjeni selektor, i ipak su prošli! Gasea su otjerali i ne čekajuci rasplet, postavljen je njegov pomoćnik Fae, nekadašnji igrač Nanta, ali istovremeno su probali da dovedu trećeg! Naime, gost Didijea Drogbe bio je bivši selektor Erv Renar koji ih je odveo do posljednje titule 2015, a prije toga čudesno do titule i Zambiju 2012, dok je na posljednjem SP sa Arabijom tukao šampiona svijeta Argentinu! Pokušali su da ga pozajme na 20 dana, jer on je sad selektor ženske ekipe Francuske pred Olimpijske Igre, čak je bio i raspolozen za to, ali francuski Savez je odmah kategorično to sprijecio. Tako je Fae igrom slučaja ostao selektor, osvježio ekipu, napravio neke promjene i preporodio!

U osmini su izbacili silni Senegal iako su gubili sve do 86.minuta i penala Kesija, potom su preživjeli nenormalni meč sa Malijem sa igračem manje, gubili i patili, ali spasio ih je Adingra iz Brajtona na samom kraju, da bi u 123.minutu petom pogodio Diakite, a oba puta golovima kumovao Seko Fofana. Herojska pobjeda s igračem manje i fešta kakva se ne pamti, kao da je zemlja oslobođena. Onda sinoć ovaj opasni Kongo kojeg predvode sjajni napadači Bakambu i Kakuta koji je davno bio vunderkind u Čelsiju, nova teška bitka ali sinoć su već bili bolji, Kesi je pogodio stativu i često šutirao, centarfor Aler imao nekoliko velikih šansi, a nakon centaršuta vječnog Gradela dao super gol iz voleja. Bila je drama do kraja, ali ušli su u finale zasluženo.

Ekipa koja se praktično bila oprostila u grupi sad je pred osvajanjem trećeg pehara! Niko nikad nije osvojio nakon što je u sred takmičenja smijenio selektora, a pokušao da postavi i trećeg!

Obala ima strašne igrače, ali u grupi su u napadu igrali Kuame iz Fiorentine, Kraso iz Zvezde i poznati Boga koji je sad u Nici, a bio u Sasuolu i Atalanti majstor. Sad se sve promijenilo, špic je Sebastián Aler iz Dortmunda, nekad sjajan u Ajntrahtu i Ajaksu prije bolesti, s njim igra Gradel desno i sve bolji Adingra lijevo, a na sredini uz nezamjenjive Kesija i Fofanu sad počinje iskusni Seri iz Hala, a Sangare ulazi sa klupe. Takođe, ulaze Kraso, Boga, Kuame, ali i Pepe i Bamba, nekad veliki asovi Lila, gdje su buknuli zajedno baš sa Osimenom i Leaom prije pet godina. Sinoć su mnogo napadali i preko desnog beka Torina Singa, tu je Ndika iz Rome, a sad se vraća i Kosono' iz Leverkuzena umjesto Bolija. Strašan roster, sve klasa igrači iz Evrope, ali treba dobiti Nigeriju od koje su već poraženi na ovom šampionatu.

Igrali su oni i prije u okviru Afrike zvanične mečeve, ali najviše se pamti polufinale 2006 kad je Obala slavila 1:0 pogotkom Drogbe, a Nigerija puna zvijezda tada ostala i bez Mundijala i bez afričkog finala. Ipak, ni sjajna družina Drogba-Dindan-braća Ture-braća Kone' i ostali nijesu uspjeli u finalu protiv domaćeg Egipta u nadrealnoj atmosferi u Kairu. Ali ova ekipa Obale oduševila je potom na Mundijalu u Njemačkoj pobijedivši našu selekciju i sjajnim  partijama protiv velesila Argentine i Holandije. Zanimljivo, na ta dva Mundijala 2006 i 2010 daleko najviše je napravila Gana sa generacijom Esjen-Asamoa-Boateng-Muntari-braća Aju, a na afričkim prvenstvima nisu mogli ništa, bili su šampioni četiri puta, ali posljednji put davne 1982.godine sa tada 17-godišnjim Abedi Peleom, ocem braće Aju.

A još jedno polufinale za pamćenje odigrale su Obala i Nigerija, i to 1994.godine. Neposredno prije toga srele su se i u baražu za SP u Americi septembra 1993, Obala je kući dobila 2:1, ali u revanšu fešta za Nigeriju 4:1 i odlazak na Mundijal! Sad je jasno koliko je dobra bila ta ekipa Nigerije, ali treba znati da je Obala tada bila zvanični šampion Afrike 1992, u finalu je tada dobila Ganu, koja je opet u polufinalu zaustavila odličnu Nigeriju sa Jekinijem. Ovo je bila prava osveta, a onda u aprilu 1994, samo dva mjeseca prije Mundijala opet su se Obala i Nigerija srele u afričkom polufinalu.

U ludoj utakmici koja se pretvorila u pravu tuču bilo je 2:2, a na penale je prošla Nigerija koja je potom i osvojila krunu! Time je buknula ta ekipa koja je potom na Mundijalu tukla Bugarsku (koja je stigla čak do polufinala) pa Grčku, a dijelio je samo minut da u osmini izbaci moćnu Sakijevu Italiju. Tada su svi čuli za Jekinija, Amokačija, Amunikea, Oliseha, Finidija, Babangidu i šoumena Okoču, ta generacija pojačana Nvankvom Kanuom osvojila je olimpijsko zlato 1996, pa opet plesala na Mundijalu 1998. A moglo se desiti da ih upravo Obala zaustavi i da ne bude ništa od toga. Sada slijedi njihova nova bitka i to direktno za pehar, definitivno vrhunac ovog rivaliteta. Obala za treći pehar, a Nigerija za četvrti. Iako je Obali najveći rival Gana, a iz vremena 2005/06 ostao je to i Kamerun, Nigeriji svakako Kamerun sa kojim je 24 godine i ratovala, sada se ipak stvara novo mega rivalstvo na kontinentu. Dvije selekcije sa morem izuzetnih asova evropskog fudbala. Igra se u nedjelju u 21 sat, istovremeno će biti i derbi na San Siru Milan-Napoli, Osimen će propustiti i to jer kako kaže čeka ga meč života. A onda stići u nekom stanju da igra protiv Barselone. Ipak, jednom u zivotu se igra za pehar.