NAŠA ŠKOLA, NAŠA POSLA

Raštan

Poražavajući rezultati Crne Gore na PISA testiranju. Ako, dok mi unučad ne prispiju za školu, ovdje ne smisle nešto, naučiću ih da sade i gaje raštan.

Пише: Види све колумне

Piše: Vlatko Simunović

PISA TESTOVI

Čitam juče rezultate i analize velikog internacionalnog istraživanja u oblasti obrazovanja. Sprovedeno je u 81 državi. Pokazala su da značajan dio učenika u Crnoj Gori ne dostiže osnovni nivo pismenosti.

Ukratko, Međunarodni program procjene učeničkih postignuća PISA (Programme for International Student Assessment) egzaktno dokazuje da naša djeca ne vladaju vještinama sporazumijevanja. Kažu, imaće ozbiljne teškoće da odgovore izazovima svakodnevnih životnih situacija. Danas imaju 15 godina i bez mogućnosti su da ispravno čitaju, pišu i govore uz razumijevanje. Neki od njih će nas liječiti, suditi nam ili nas braniti pred sudom, donosiće zakone, informisati. Niko od njih neće saditi raštan.

ĐE REČE RAŠTAN

Čudo je funkcionalna nepismenost.

Davno je sve počelo. Babe i đedove đaka koji su se ove godine obrukali na PISA testiranjima učili su imena glavnih gradova svih zemalja svijeta. I ja sam prošao kroz istu školu. Učili su nas da raspoznamo zastave svih zemalja članica pokreta nesvrstanih. Učili su nas koliko koja zemlja proizvodi miliona tona pšenice. Krvnički su nas tukli lenjirom po vrhovima prstiju sastavljenih u gomili, jer ne znamo da najviše paradajiza po glavi stanovnika proizvodi Bugarska. Pokušavali su da nas nauče višu matematiku. Učili su nas da napravimo Molotovljev koktel. Učili su nas da klas dinamita možemo "oplememeniti" vezujući uz njega kesu s željeznim opiljcima. Učili su nas i imenima kupusnjača. Kupus. Kelj. Prokelj. Raštika. Karfiol. Keleraba. Brokoli. Učili su nas da sve vode porijeklo s oboda Mediterana i da je ta majka svih tih delicija "višegodišnja zeljasta biljka namrkanog tamnozelenog lista s žutim cvijetom". Kunem vam se da na tom spisku nije bio raštan. Bila je raštika.

Sve, baš sve sam mogao naučiti u školi, osim kako se sadi i njeguje biljka koju mi doma zovemo raštan. Raštan je sirotinjska hrana, a nama nikad niko nije bio sirotinja. Gledao sam slike u udžbeniku Poznavanje prirode.

Kelj je gospoče. A tek keleraba, riznica vitamina C i gvožđa!? Brokoli?
S čim da izađeš pred te vitezove, moj Simunoviću? A opet, ništa slađe nijesam jeo od raštana kojeg kuva moja stara.

DOLAZAK ILI SPRAĆAJ

Iznerviran komentarima na rezultate PISA testiranja, čitam da je u Crnu Goru raštan stigao s Rimljanima. Znam da su sličnu priču pričali o vinskoj sorti grožđa vranac i "pila je vodu" dok nijesu došli Španci. Istražujući genom ispostavilo se da vranac nije stigao iz Rima nego je s tla današnje Crne Gore prenesen na Apeninsko poluostrvo.

Rimljani su raštan odnijeli iz Crne Gore. Nijesu ga donosili. Pamti li neko nekog ko je nama donio nešto što je drugima u svijetu trebalo i valjalo?
Znam i kako su ga odnijeli. Mi nijesmo znali što bi s njim činjeli.

Vidite li što se od raštana u svijetu učinje?!

Kina i SAD od izvoza raštana zarade 700.000.000 dolara godišnje. Rečeno je i da u SAD, početkom oktobra, imaju Nacionalni dan raštana. U SAD porcija raštana košta 100 dolara. New York Times pisao je o raštanu. U šarolikoj literaturi o raštanu nabasao sam na podatak da u Aziji poštuju estetsku dimenziju tog bilja.

SINGAPUR ZNA KAKO

Azijati cijene raštan. Dogurali su do vrjednovanja estetske vrijednosti raštana! Mladi iz Singapura ostvarili su najbolje rezultate na PISA testiranju. Naravno, ne pripisujem to raštanu. Ilustrujem...

Raštanom i sličnim sitnicama svakolika naša "pamet" ne bavi se. Naša djeca uče objašnjenja svih čuda svijeta. I nikad ih niko ne izvede na ledinu da posade raštan. Ne sada ga ni Azijati, ali vode djecu da sade pirinač.

Finci dječacima i djevojčicama dozvoljavaju da produženi boravak u školama provedu spavajući umotani u toplu čebad, na ugodnim prostirkama i studenoj ledini.

Njihovi vršnjaci u Japanu, Finskoj i Singapuru gube dane, a naši mališani uče da je "grb Crne Gore je u obliku zlatnog krunisanog dvoglavog orla, uzdignutih krila u poletu, sa skiptrom u desnoj i šarom u lijevoj kandži na crvenoj osnovi. Na prsima orla je štit sa zlatnim lavom u prolazu. Lav je na zelenom polju sa plavom pozadinom. Kruna iznad orlovskih glava i skiptar su zlatni sa krstom na vrhu. Šar je plavi sa zlatnim okovom i krstom". Naša djeca to nauče, u trećem ili četvrtom razredu osnovne škole. Treba im za Luču...Da kad odrastu ne bi sadili raštan.

Jednom, dođe dan za PISA testiranje. Ne pitaju ih ništa o grbu i zastavi.

Dio testa je, recimo, priča o djevojci koja ne zna da li svojoj kokoški smije dati Asprin. Na forumu, savjetuju je četiri osobe: dva ljubitelja živine, jedan prodavac hrane za ptice i jedan veterinar specijalizovan za zaštitu ptica i živine. Treba da odgonetneš čiji su odgovori relevantni. Pretpostavljam da pogađate. Oni koje daje veterinar. Takve stvari, za razliku od djece koja odrastaju u Finskoj, Japanu i Singapuri, naša djeca ne mogu prepoznati.
Sram nas bilo.