Nebojša Šofranac

FIJASKO DECENIJE

"O Glorioso" Botafogo

Čuli ste da se titule gube na razne načine, najčuvenije su one u posljednjem kolu jer se lako pamte, ali vrlo rijetko se gube kad preko pola puta imaš prednost od 15 bodova. Uspio je to Njukasl 1996. od Mančester Junajteda i sad Botafogo od Palmeirasa.

Пише: Nebojša Šofranac Види све колумне

Sinoć se desio kraj agonije. Deseta utakmica bez pobjede matematički je okončala san "slavnog" (O Glorioso) ili "usamljene zvijezde" (Estrelja solitaria) kako zovu Botafogo zbog znaka na grbu. Klub koji je bio sjajan dvanaesti u izboru kluba 20.vijeka, iako nikad nije osvojio Kopa Libertadores (samo jedan Konmebol Kup 1993) i samo dva puta bio šampion Brazila (1968. i 1995.), zbog svoje ogromne tradicije. Slavu su pronijeli Garinča i Zagalo, članovi najboljeg napada u istoriji fudbala sa Peleom, Didijem i Vavom, Garinča kao najbolji dribler ikada do pojave Mesija tu je proveo karijeru, Zagalo mu se priključio 1958. kad je "izdao" Flamengo, pa su harali zajedno i razvili mitsko rivalstvo sa Peleovim Santosom koji je bio prvak svijeta 1962 i 1963. Zagalo je poslije u četiri navrata bio i trener Botafoga vodeći ih do istorijske titule 1968. i do rekordne serije bez poraza 1977-78 uz Tele Santanu.

Imali su i poslije sjajnih asova, a do druge titule 1995. vodio ih je napadač Tulio, pamte se i njegovi golovi u spektaklu 4:4 protiv Lipijevog Juventusa (šampiona svijeta) u finalu ljetnjeg turnira u La Korunji 1996. koji su osvojili. Osim tog epskog rivala Santosa u 60-im Botafogo ima velike gradske derbije u Riju, sa Fluminenseom koji se zove "derbi djedova" jer postoji od 1905, sa Vasko de Gamom "derbi prijateljstva" jer su navijači oduvijek u bratskim odnosima, i okrutni derbi sa Flamengom koji je pun otrova, to je njihov najveći rival i najvoljeniji klub u Brazilu. Od vremena Zika Flamengo je postao definitivno slavniji od Botafoga.

Ali ovo je bila zlatna godina, koja je trebala vratiti slavu nakon toliko sezona. Botafogo je dugo tavorio, a onda i ispao iz lige u godini kovida, 2020. Tuga je bila golema kod armije navijača ali vratili su se odmah osvajanjem Serije B 2021. Prošle godine bili su 11-i, i niko nije ni slutio što se sprema ove godine pored toliko jakih timova u Brazilu, koji se smjenjuju i na tronu americkog kontinenta. Gremio je bio šampion J.Amerike 2017, Flamengo je skinuo sa trona River 2019, onda je Palmeiras savladao upravo Santos u svebrazilskom finalu 2020, pa se vratio Flamengo savladavši Palmeiras.

Pritom, Flamengo je sa eksplozijom Gabija Barbose bio i domaći šampion sa bezbroj zvijezda iz evro fudbala, najveći trošadžija Palmeiras osvojio krunu 2022, a sezonu prije njih osvojio je dominantno Atletiko Mineiro sa starim vukovima Hulkom i Dijegom Kostom. Uz te silne ekipe, zatim Gremio sa Suarezom, pa Fluminense koji je upravo ove sezone postao šampion kontinenta, pa Internasional, Sao Paulo, Korintijans i novi projekat Red Bul Bragantino, niko nije vidio Botafogo ni u top 10.

Ali igrali su sjajno, nadmoćno, bili prvi, pa sve više usamljeni, do rekordnih +13 na tabeli, pa su ih još ljetos mnogi proglasili šampionima, a sredinom oktobra to je zaista izgledalo izvjesno. Udarni tandem Dijego Kosta iz Atletiko Madrida i Tikinjo Soares iz Porta donosili su golove i pobjede, dobili su i ključne derbije, uključujući najveći sa Flamengom koji i sada ima na papiru najjači tim (Pedro, Gabigol, Bruno Enrike, Everton, Everton Ribeiro, De Arasketa, Žerson, Luis Filipe, Pulgar, David Luiz). Zanimljivo, i pored sjajnih rezultata Botafogo je smijenio trenera Luisa Kastra iz Portugala u julu, doveden je njegov zemljak Bruno Laž, čovjek koji je osvojio titula rekorda s Benfikom 2019, oduševio te sezone i u Evropi, i lansirao tinejdž zvijezdu Žoao Feliksa kojeg su prodali za nestvarnih 126 miliona Atletiku (kojeg je sinoć kaznio). Bruno Laž je poslije nastavio portugalski projekat u Volvsima nakon zemljaka Nunja Espirita Santa, sa velikom kolonijom portugalskih igrača, ali je smijenjen zbog ideje da sve to mijenja prošle sezone. I onda taj iznenadni dolazak u Botafogo koji je već bio prvi, šokantno je i on smijenjen 3.oktobra, zbog nekoliko uzastopnih kikseva u prvenstvu i pogotovo eliminacije od argentinske Defense u četvrtfinalu Sudamerikane. Ali smijeniti još jednog trenera samo dva mjeseca prije kraja sezone i to kad si ubjedljivo prvi bila je nova misterija. Doveden je Lusio Flavio koji je pobjedama 17.oktobra došao do tih famoznih +13, samo mjesec i po prije kraja prvenstva. I tu počinje košmar koji niko na planeti nije mogao da zamisli.

Krenulo je jednim banalnim remijem, a onda Botafogo gubi od autsajdera Kujabe 0:1, u meču gdje su imali prednost 33:5 u šutevima, a 10:1 u okvir gola. Ipak, iz tog jednog su izgubili meč i prednost je pala na osam bodova, što nije izgledalo opasno. Ali ta Kujaba je bila mentalni okidač. Onda im je došao u goste zvanični šampion Palmeiras, najbliži pratilac tada uz Gremio, ali potresen ispadanjem od Boke u polufinalu Libertadoresa. Botafogo je plesao, vodio 3:0, imali su još puno šansi, to je bila po svemu noć primopredaje krune. Smanjio je fenomen Endrik na 3:1, a onda u 83.minutu penal za Botafogo, meč lopta za titulu. I Tikinjo Soares je promašio. Endrik smanjuje na 3:2, ulazi neka panika, u nadoknadi gol za 3:3, a onda čak u 99.minutu šokantnih 3:4! Muk. Nevjerica. I dalje su glatko prvi, ali trebalo je sve da završe uveliko.

Gube onda i od bratskog Vaska na strani, pa im dolazi pratilac Gremio. Pošto su kiksali i rivali to je opet bila meč lopta tog 10.novembra, i opet su plesali i vodili 3:1 u drugom poluvremenu uz dominaciju Dijega Koste. Ali onda im stari as Suárez daje het trik u 15 minuta, novi veleobrt 3:4 i novi poraz u derbiju! Prokockati takve dvije meč lopte, i pogotovo na takav način nije viđeno u istoriji, tada je nastala totalna blokada, iako su i dalje imali par bodova prednosti i odnosu na sada već niz pratilaca. Otišli su na posljednju novembarsku pauzu sa jednim šok remijem i tako nakon serije poraza otvorili seriju remija, ali i dalje su bili prvi.

Odmah nakon one čuvene utakmice Brazil-Argentina oni su odigrali i zaostali meč u Fortalezi, u tropskom pojasu, igrali su dobro ali završilo je 2:2, opet bez pobjede. Te iste noći Flamengo je na Marakani savladao još jednog pretendenta Bragantino, a prethodno Flamengo je u velikom stilu pokosio 3:0 i Palmeiras čime je i njih malo usporio, a sam se skroz vratio u trku. Istina, i Flamengo je u velikom Fla-Flu derbiju prokockao pobjedu nad osvajačem Libertadoresa Fluminenseom, tako da su svi kiksali, pa je Botafogo četiri kola prije kraja imao na bod ili dva Palmeiras, Gremio, Flamengo i Bragantino, a na pet bodova šampiona iz 2021 Mineiro.

Nakon 2:2 u Fortalezi, Botafogo je gostovao novom direktnom rivalu Bragantinu, preokrenuo na 1:2, i opet primio u 98.minutu gol za 2:2! To je već bilo previše, Palmeiras i Flamengo su ih preskočili, ostali sustigli. Nakon toga novi remi kući sa zaostalim Santosom, pa onda i na strani 1:1 sa Korićibom koja je izjednačila naravno u 99.minutu! Depresija totalna, jer da su makar to dobili bili bi u igri do kraja, ovako našli su se tri boda iza Palmeirasa. Flamengo je u međuvremenu izgubio šokantno 0:3 od Hulkovog Mineira koji se vratio kao brzi voz, ali time pomogao Palmeirasu. Sinoć je Palmeiras savladao nezainteresovani Fluminense koji se sprema da izazove Siti na klupskom SP za dvije sedmice, i time praktično proslavio odbranu titule u transu navijača. Dobili su sinoć i Flamengo i zahuktali Mineiro ali su očito zakasnili, jer Palmeiras ima i puno bolju gol razliku, i čak ako izgubi preksjutra od Kruzeira opet je 99% šampion Brazila. 

Mogu i oni da uzdišu, pogotovo moćni Flamengo kojem se ukazala ogromna šansa, na štetu najvećeg rivala. Ali kako uzdiše Botafogo, i sinoć su opet remizirali 0:0 sa Kruzeirom kući, sad već skroz depresivni, čak 11 kola bez pobjede, i pali su na peto mjesto jer ih je preskočio i Gremio! Mjesec i po dana prije kraja sezone sa 13 bodova više od drugoplasiranog, a kolo prije kraja na petom mjestu sa pet bodova zaostatka. Vjerovatno će čak završiti šesti jer preksjutra gostuju Internasionalu. Da je Soares dao onaj penal protiv Palmeirasa oni bi već davno slavili treću titulu, ili da su sačuvali 3:1 protiv Gremija, ili bar jedan remi iz ta dva meča, ili da su na početku košmara dobili malu Kujabu. Samo jedan uslov bi bio dovoljan. Ovako pamtiće se kao najveći harakiri u istoriji svjetskog fudbala i najluđe prvenstvo ikad viđeno. I ko zna kada će im se ukazati nova šansa, možda za 28 godina. O Glorioso perdiente Botafogo.