Том Мехагер [ Peščanik ]

RAT

Nema pobjede

Izrael neće dobiti ovaj rat. U tri važne stvari Hamas je uspio. Isto će biti i s Hezbolahom. Hamas je postavio pravila igre i sve dok rat traje posljedice tih pravila biće sve gore po nas.

Пише: Види све колумне

Tom Mehager, izraelski ljevičarski aktivista

Prvo: Hamas, a poslije i Hezbolah, napravili su presedan na granici s Pojasom Gaze i na sjevernoj granici. Poslije masakra od 7. oktobra i u vezi s njim osjećaja Izraelaca da više nisu bezbjedni, oko 120.000 ljudi napustilo je svoja boravišta u zapadnom Negevu i na sjeveru i već nedjeljama živi "raseljeno u svojoj zemlji“.

Sumnja se u to da je moguće slomiti Hamas.

Pored toga, Hezbolah može nastaviti da razmjenjuje vatru na sjeveru i pokušavati da prodre u zemlju. Suština je – sve dok rat traje većina građana se neće vratiti kućama.

Drugo: ozbiljna šteta pričinjena je izraelskoj politici normalizacije odnosa s umjerenim arapskim svijetom, a prije svega sa Saudijskom Arabijom. Na pragu potpisivanja istorijskog sporazuma između Sjedinjenih Država, Saudijske Arabije i Izraela, Hamas je vratio palestinski problem u centar regionalne i međunarodne politike. Sve dok Izrael bude vodio brutalni rat u Gazi, jačaće pritisak na umjerene arapske države da se nedvosmisleno postave protiv Izraela, poslije čega više neće biti moguće vratiti se na staro. Riječ je o ozbiljnom ugrožavanju komercijalnih i ekonomskih koristi kojima je Izrael težio. Mogla bi izostati i legitimacija koju je Izrael priželjkivao od Saudijske Arabije i njenih partnera u regionu i svijetu.

Treće je pitanje otetih. Dogovor o razmjeni koji se već odvija pokazuje da je Izrael prisiljen da napravi kompromis sa Hamasom i da u znatnoj mjeri odgovori na njegove uslove. Razumno je pretpostaviti da će se po završetku ove razmjene pojačati unutrašnji pritisak u Izraelu da se dogovori o razmjeni nastave u zamjenu za duži prekid vatre i oslobođenje "težih“ zatvorenika. Ako Izrael to odbije, moraće da nastavi da žrtvuje svoje vojnike u misijama koje vjerovatno neće dovesti do oslobođenja još živih talaca, a to će stvoriti jake tenzije u izraelskom društvu.

Prema optimističkom scenariju može se dogoditi da Izrael pobijedi Hamas u narednim mjesecima i da se vlast Hamasa uruši. U toj novoj realnosti odgovornost za Gazu i njene građane pašće na Izrael. Sumnjam da će ti nasilni preokreti donijeti sigurnost, a moguće je da će čak i zacementirati neprekidno stanje borbi i gubitaka koje nam je poznato iz Pojasa Gaze prije povlačenja 2005. godine, kao i iz južnog Libana.

Stoga je vrijeme da priznamo da pobjede neće biti i da nema veze koliko stravičnih udaraca zadamo Gazi i njenim jadnim stanovnicima. Bolna istina je da su Hamas, a isto tako i Hezbolah, povukli Izrael u rat koji je iniciran njihovim napadom i našim strašnim propustom. Vojne operacije neće uspjeti da izmijene političku realnost u kojoj smo se našli.

Šta onda možemo da uradimo? Najprije treba uspostaviti prekid vatre, napraviti sveobuhvatan dogovor o oslobođenju svih otetih, i riješiti se onih koji su odgovorni za propust. Poslije toga moramo prihvatiti uspostavljanje palestinske države na teritoriji Zapadne obale i Pojasa Gaze u zamjenu za duži prekid vatre od petnaestak godina, da bismo za to vrijeme radili na ispunjenju obaveza.

Taj predlog bi naišao na podršku Zapada, umjerenog arapskog svijeta i Palestinske uprave. Hamas neće imati drugog izbora nego da se priključi inicijativi, šefovi te organizacije su ranije već imali sličan predlog. Došlo je vrijeme za političku inicijativu Izraela koja proizlazi iz razumijevanja da Palestinci ne idu nikuda i da je jedini način da se ovdje bezbjedno živi da im se priznaju legitimna prava i zahtjevi za nezavisnošću.

(Izvor: Peščanik)