Danijel Garić

STAV

Još jedna naša tranzicija

Nema Crna Gora toliko veliki problem u možda najskupljoj globalnoj tranziciji u istoriji- imperativu prelaska na obnovljive izvore energije i obavezi potpunog gašenja svih izvora fosilnih goriva.

Пише: Danijel Garić Види све колумне

Ako samo virnemo do komšija na sjeveru- osam termoelektrana, 25 blokova, proizvodnja iz njih i do 40 GWh energije. Još veći problem zavisnost od fosilnih izvora, samo TENT Srbiji, bez Kolubare i Morave, daje oko 50 odsto struje.

Vratimo se opet u naše dvorište- TE Pljevlja, jedna jedina, za evropske prilike mala ili termoelektrana tek srednje veličine. Potrebna su nam još dva-tri vjetro parka i jedna hidroelektrana i eto nam rješenje problema/ nadomjestili bismo ovih 40 odsto koje daje TEP. Pravedna tranzicija i zbrinjavanje skoro hiljadu i po radnika iz pljevaljske prljave energije jeste izazov, ali, opet, samo jedan jedini kad govorimo o energetici.

Bilo je vremena, a, ako ćemo pravo, i načina. Logično pitanje je kako to da nam godinama govore da je KAP veliki teret u crnogorskom elektroenergetskom sistemu, da “jede” trećinu struje, da smo stalno na ivici izdržljivosti, te da možda budemo i morali uvoziti struju. Ako se ni jedan energetski projekat nije sagradio u međuvremenu, a KAP je ugašen, kako do da smo opet knap u odnosu proizvodnja-potrošnja?

Bilo je, dakle, i vremena i načina. Ako imamo viškove, logično, prodajemo ih. Od novca koji zaradimo na tim viškovima (opet logično?) ulažemo samo i samo u energetiku- u obnovljive izvore. Njihovo vrijeme izgradnje je relativno kratko. Kad god ima povoljnih vremenskih uslova- sunca i vjetra, TE ne radi, štedimo sate koje smo se obavezali međunarodnim ugovorom da ćemo oprezno trošiti. U međuvremenu planiramo izgradnju još jedne hidroelektrane, jer nas energetičari ubjeđuju da bez nje kao baznog izvora energije nema stabilne energetske budućnosti. Ne na Komarnici, Tari ili Morači. Sjedne struka i nauka i transparentno donese najbolje rješenje- najbezbolnije po prirodu, a najkorisnije po privredu.

Bilo bi, zaista, potrebno veoma kratko vrijeme da epitet koji smo sebi prišili bude konačno tačan- Crna Gora je šampion tranzicije, lider u regionu i šire, primjer uspješne zelene tranzicije, stvarna ekološka država. Ako je do sad naša kazna bila to što nemamo razvijenu industriju, ovog puta nam je to bio ogromni dar. Izašli bismo kao stvarni pobjednici tranzicije i ovo nije bajka, niti teorija, ovo je veoma realan scenario.

Vratimo se na sjeverne komšije. Osam termoelektrana, tek preko 20 odsto udjela obnovljivih izvora. Šuška se da im treba i do 50 milijardi da se energetski transformišu. A, nama?! Već imamo preko 60 odsto energije iz obnovljivih izvora, više od jedne Danske. Samo jedna TE, bez KAP- a, sa viškovima i sa dobrom zaradom od prodaje viškova.

A, šta smo mi uradili? Pa, “snašli” smo se. Novac od viškova je završio u budžetu, dalje u neka “tekuća pitanja”. Kad je TE Pljevlja potrošila sate, trebalo je aktivirati međunarodni sporazum sa Energetskom zajednicom. Potpisali smo, ko nam je kriv- gasi! Ali, dosjetili se u Podgorici da ozakone nezakonit rad pljevaljskog giganta. Digli su za izmjene i dopune Zakona o industrijskim emisijama ruku u Parlamentu čak i zeleni poslanici, uz obrazloženje da je to praktičan i pragmatičan potez i prelazno rješenje. Još jednom nam je postalo “prelazno” ono što je za Brisel “konačno”.

Brujala je Crna Gora tih dana. Nevladin sektor, ekolozi, energetski eksperti... upozoravali su da nas to može skupo koštati. Ove srijede su dvije NVO podnijele Ustavnom sudu inicijativu za ocjenu ustavnosti odredbe Zakona o industrijskim emisijama, koja se odnosi na radni vijek TE Pljevlja. Tvrde da je odluka kojom je omogućen dalji rad ovog postrojenja i nakon utrošenih 20.000 radnih sati sporna, te da se izmjenom nacionalnog zakonodavstva ne može i ne smije derogirati internacionalna obaveza.

Smatraju da smo prekršili potpisanu međunarodnu Direktivu o velikim ložištima. Pozivaju se na Ustav Crne Gore koji propisuje da objavljeni međunarodni ugovori i opšteprihvaćena pravila međunarodnog prava imaju prednost nad domaćim zakonodavstvom i neposredno se primjenjuju kada se odnosi uređuju drugačije od unutrašnjeg zakonodavstva. Dakle, Ustav možda prekršen, smatraju.

Nije da se nije pripremala taktika. Premijer nas još krajem maja prošle godine upozorava da nas čeka teška jesen. U junu 2022, nakon sastanka sa premijernom Srbije Anom Brnabić opet aleluje na to da se treba spremiti za tešku zimu i tzv. energenatsku krizu. Dobili smo tada i uvjeravanja od premijerke Brnabić da ne treba da brinemo ni za ulje, ni za brašno, ni za šećer, nećemo biti žedni i gladni, ali bi valjalo malo da poradimo na “zajedničkim energetskim projektima”. Svi ti projekti bi se radili na teritoriji i u prirodnim oazama Crne Gore ili Bosne i Hercegovine.

Ako je kriza na vratima, ako već Njemci ne haju za zelene agende, ako nam prijeti smrzavanje u januaru...pa, naravno da ćemo se okrenuti sebi. Pali, neka radi, neka troši, oni će nama priču o 20 hiljada sati... Kakve zelene agende, neka oni prvo sprovedu eksperiment, pa ćemo mi kad vidimo da ništa ne boli.

Zaboravili smo još jednom da smo se dogovorili sa Briselom. Pitali nas fino, nudili dvije opcije: “oćete da rekonstruišete TE Pjevlja ili da potpišete da će ovakva da radi 20 hiljada sati do rekonstrukcije. Kad potroši tih 20 hiljada, ili je gasite ili nastavlja rad rekonstruisana. Izabrali smo drugu opciju. Balkanski tipično, dako zaborave. Onda nam se desilo rat u Ukrajini i kriza na svim tržištima. Izgledalo je da se može “prošvercovati”, jer su se svi zabavili o svom jadu. Njemci opet pale ugašene nuklearne i termoelektrane, Britanci otvaraju nove rudnike uglja, sa svih evropskih adresa stižu vijesti da se opet stavljaju u pogon prljavi izvori.

Naravno, ovo je “dobro leglo” nama malima, koji i onako niti znamo niti imamo sredstava da tako brzo odradimo energetsku tranziciju. Eto nam sad izgovora- kad mogu Njemci, što ne bismo mogli i mi?! Svakodnevno sa najviših državnih adresa i iz energetskih kompanija provijavaju stavovi da mi ne možemo i nećemo biti veći Njemci od Njemaca i da oni sad nemaju argumente da nas dalje pritiskaju da gasimo fosilne izvore, kad su ih već sami popalili.

Niko nam nije rekao da je ovo privremena mjera, proizvod akutnog stanja izazvanog ratom, deficitom energenata iz Rusije. Niko nam nije rekao ni da Njemci i ostali paralelno razvijaju alternativne izvore energije i da će se jednog dana (možda vrlo brzo) kad sve bude gotovo i kad se tržište resetuje vidjeti gdje je ko i šta se u međuvremenu uradilo. Pokazaće svako svoje gigavate iz vjetra i sunca. A, šta ćemo pokazati mi?!

Čini se da prolaze vozovi. Nedovoljna transparentnost prilikom planiranja energetskih objekata, a i loše iskustvo sa malim hidroelktranama izaziva brojne konflikte u prostoru. Država dozvoljava da se bez jasne i transparentne strategije počinju neke priče o nekim elektranama, koje izazovu bunt dijele mještana i dijela javnosti. Onda potrošimo energiju i vrijeme na jalovu debatu. Uloži se novac u pripremna istraživanja, projekte stopira nadležna Agencija, pa “jovo-na novo”, dok vrijeme neumitno prolazi.

Za sada, nemamo jasnu viziju daljeg razvoja energetike. Možda nova vlada bude imala. A, možda nam i Tanja Fajon opet dođe, sjedne za katedru i održi lekciju, kao onomad u vezi sa Ustavnim sudom.

Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrici "Kolumne" nijesu nužno i stavovi redakcije Portala RTCG.