UDRI MUŠKI

B.Vojičić: Neki to vole vruće

Crnogorska moderna drama na Surčinskom aerodromu (na polu-neutralnoj teritoriji), s kulminacijom kao u turskim serijama, pokazala je na koji se način najbrže rješavaju problemi i nesuglasice u Crnoj Gori, koja je kandidat za EU: na tradicionalan, „viteški“način, sa svojim arhaičnim shvatanjem prava i pravde, a sve s „osjećanjem časti i poštenja“ onih kojima to valjda, po nekom osnovu, pripada. A oni znaju po kojem.

Пише: Види све колумне

Bio je to sudar dva svijeta, dvije logike i dinamike. S jedne strane, nikšićki biznismen, koji hoće, kako vele, da kupovinom KAP-a upravlja „sa pola Crne Gore“, a s druge - opozicioni poslanik, koji je odavno poznat kao „mašina za uvrede“.

I kao što se to često kod nas dešava, nakon bizarnog događaja, uslijede još bizarnija tumačenja. Ne zna se šta je gore: ono što se dogodilo na gejtu za Podgoricu, ili posljedice, pojašnjenja ili opravdanja, kolumune za i protiv, tvrdnje da je to bio napad „na parlament“, čak, „atak na investitore“, pravdanje sa najvišeg sistemskog mjesta - da je legitmno uzimati pravdu u svoje ruke kad te sistem ne štiti ( što je ravno pozivu na opšte šamaranje), ili, saznanje da običan građanin (a to Veselin Pejović sigurno nije) nema nikakvu šansu da u zakonskoj proceduri zaštiti svoje dostojanstvo od nasrtaja korumpiranih političara i novinara! I, kao pravilo, pod ovim ili onim izgovorom, „žrva tranzicije“ ili  „tranziciona žrtva“, preko noći može postati nasilnik. I obratno!

Ovog puta sve je jednostavno i jasno: zna se motiv, zna se što se dogodilo, zna se ko su akteri, zna se pozadina, zna se ko iza koga stoji, postoji izvrijeđana žena, postoji snimak, postoje svjedoci, postoje izjave, postoji policija - tamošnja i ovdašnja, postoji sudstvo i pravosuđe, postoji priznanje počinioca da je „zavalio šamar“ Medojeviću - koji ga je lažno optužio da pere Šarićeve pare, a on zbog njegovog poslaničkog imuniteta ne može da zaštiti sebe i svoju porodicu od uvrede - postoji rješenje o zadržavanju od 48 sati... Jedino ne postoji investitorova kuknjava „ sa robije“ publikovana u vodećim novinama („Vijestima“ i „Danu“) poslije puštanja da se brani sa slobode. Ostali smo uskraćeni za opis ćelije i robijanja, kao i za informaciju da li u ćeliji ima ogledalo, fejsbuk, knjige i prozor kroz koji sunčev zrak nema šansi da se domogne lica! Već, samo: vojničko ćebe – za ispod i gore!

Metodološki sve je čisto: šamar na aerodromu (iako je prizemljio poslanički imunitet), shvaćen kao pravo na brzu odbranu na sistematsko optuživanje bez dokaza, biće sudski gonjen, ovaj put, sa dokazima i svjedocima i priznanjem. Pa, izvolite: koliko košta  da sami sudite i presuđujete? Još, po tradiciji!

O ovom događaju i njegovim akterima, neki ljudi kategorijalno razmišljaju, poput anonimnog komentatora na sajtu Radio Slobodne Evrope: “Dobitnici tranzicije” nijesu dobitnici samo zato što su sposobni, već što su im na tacni ponuđeneni resursi države. Posljedice: uništena i opljačkana preduzeća, nagomilani dugovi, nezaposlenost, sve veći jaz između “dobitnika” i “gubitnika” tranzicije, visoka korupcija, nepotizam, neznanje, amaterizam, bahatost, drskost, nevaspitanje, miješanje političara i medija u rad policije, tužilaštva i sudstva, nedodirljivost – na pljački novonastale nove klase bogataša, i grcanja u siromaštvu, grcanja u dugovima većine stanovništva… Sve to kada se spoji dobijajte alhemiju novih “biznismena” i “investitora”, ali i poslanika i političara koji neutemeljeno i bez dokaza iznose veoma teške optužbe i klevete – što ostavlja realnu sumnju da se možda oni bave i ucjenom!”

Obrni okreni: brine lakoća kojom se nasrće na tuđ obraz, ali i gotovo nemoguća zakonska procedura zaštite dostojanstva, onih koji ga imaju, od nasrtaja bilo koga: političara, biznismena, novinara, klevetnika po zanimanju! Neki su braneći obraz od progonitelja i klevetnika napisali knjige od nekoliko stotina stranica! Nije bilo drugog načina da se odbrane! A kad to uradi poznati advokat, ujedno kolumnista „Dana“, koji je, kako veli, i sam žrtva afere S.Č., ili, veoma poznati istraživački novinar, šta da radi obični smrtnik? Darko Šuković zna iz vlastitog iskustva da u Crnoj Gori, na žalost,“ nema tužioca i nema sudije i nema političara i nema predstavnika EU i nema ambasadora i nema NVO poslenika koji će stisnuti petlju da pravo na slobodu govora, bez kojega nema demokratskog društva, stavi u istu ravan sa odgovornošću za javnu riječ i pravom na poštovanje ljudskog dostojastva, bez kojeg nema slobodnog čovjeka”!

Ali, život piše drame: kad je Medojević tužio biznismena Brkovića za klevetu, dok kleveta nije bila dekriminalizovana, dobio je 5000 eura na sudu. Kad je Brković potom tužio Medojevića za klevetu i uvredu, Medojević se pozvao na imunitet. Sad, kad je dobio šamar u prisustvu supruge, iako iznenađen brzom reakcijom tužilaštva, Medojeviću ne odgovara što je napad okarakterisan kao krivično djelo – ugrožavanje sigurnosti! Jer, on zna po pogledu Pejovićevom, da se radilo o pokušaju ubistva! A kada je fizički napad na poslanika naišao na osudu gotovo svih političkih aktera u Crnoj Gori, Medojević i njegov partijski kolega, sukob su ocijenili ne kao ličnu razmiricu, već kao napad na Parlament, i urgentno zatražili od tužilaštva da se zabrani portal Café del Montenegro i Pobjeda, jer su objavili kolumnu koja glorifikuje fizički napad na javnu ličnost i crta metu?! Onda bi to isto tužilaštvo trebalo da zabrani Parlament, kad neki njegovi članovi - a Medojević i partijski mu drug čine to bez pardona - pozivaju na otpor, nasilje i rušenje vlasti na ulici!