Небојша Шофранац [ I.Š. ]

JUVE I SPALETI

Dva italijanska čvora

Danas će Savezni apelacioni sud donijeti konačnu presudu u slučaju Juventusa, a pravi zemljotres u Napulju i vrlo vjerovatan odlazak šampionskog trenera.

Пише: Види све колумне

Podsjeća samo djelimično na ljeto 2006. Iako su tada napravili toliko krivičnih djela i činova sportske veleizdaje u ozloglašenom periodu trijade Mođi-Điraudo-Betega, trebalo je iz dana u dan objašnjavati ljudima koliko su krivi, i nakon 17 godina mnogima i dalje nije jasno. Sjećanja radi, Juventus je tada uhvaćen i raskrinkan u prvim danima maja 2006, odmah nakon utakmice u Sijeni (0:3). Dan kasnije domaći igrač D'Aversa iznenada je javno progovorio o nečem što su svi znali (namještanju utakmice u momentu kad je Milan došao na tri boda), a onda su kao po komandi počeli da izlaze snimci i deskripcije telefonskih razgovora Mođija i sudija, komesara za suđenje, potom i razgovora sa protivničkim upravama i trenerima kao i TV novinarima. Prijetnje, ucjene, naređenja, podmetanje rezultata, sugestije da se to prikaže drugačije na televiziji. Čak 41 utakmica, 80% svojih ali i dobar broj tuđih, dominantno vezano za krimi šampionat 2004/05 u kojem su prešli sve granice apsurda da bi skinuli Milan sa trona. Nešto i za aktuelni šampionat 2005/06, ali puno manje. Pa je isplivao i famozni kraj prvenstva 2001/02 i slučaj Leće-Udineze, krojenje tuđih sudbina, zaključavanje sudija. Teški metodi iznude, za one koji su iz kola u kolo svjedočili i prepričavali taj teror na polju suđenja ovo je bila lógična i enormna satisfakcija, potvrda kredibiliteta, jer u to vrijeme bez VAR-a sve je bilo u magli i relativno za one koji nisu htjeli da čuju i vide.

Juventus je poslat u drugu ligu sa -9 bodova, iako je realnost bila treća liga sa -30 kao u prvoj presudi. Politički uticaj i promjena vlasti u Italiji baš tog proljeća spasili su ih totalnog ponora, kao uostalom i Inter o čemu je nedavno pričao tadašnji savezni tužilac Palaci rekavši kako su njihovi razgovori izbrisani i kako se za to pobrinuo Telekom. Ali to je d(r)uga priča.

Juventus kao klub nikad nije promijenio ćud. Iako su za sva vremena otišli Mođi i njegova trijada, klub je ostao u vlasništvu porodice Anjeli kao već čitav vijek, a kako su umrli Đani 2003 i Umberto 2004, njihovi nećaci braća Džon i Lapo Elkan su suštinski vlasnici, i Juventusa i Ferarija. Samo tri godine je na čelu bio aristókrata iz Torina Koboli Đilji sa kojim su se vratili u prvu ligu, ali ubrzo i u Ligu Šampiona. Već 2009.godine kormilo preuzima Andrea Anjeli i vraća stare metode, samo "modernije". Nepriznati gol Muntarija samo je sinonim jednog skudeta 2012 u punom stilu Mođija kojim je otvorena nova era dominacije. Kada nije dovoljno ni da lopta pređe pola metra liniju, danas izgleda da su prošli vijekovi. Juve je onda sa 9 titula u nizu potpuno dominirao italijanskom scenom i na terenu i van njega, i kako je onda opet došao u ovu situaciju? Šta su zapravo uradili? Ne samo da tri godine nema rezultata i da su sve dalje i od same borbe za trofeje, već su ponovo napravili čitav niz malverzacija.

Anjeli je prvo otjerao Kontea nakon što je ovaj postavio rekord 2014, našao rješenje u Alegriju, ali otišao u pogrešnu investiciju u Ronalda 2018 od koje se klub nije oporavio. Niti marketinški niti sportski se nije vratilo, nakon dva finala LŠ 2015. i 2017. on je jasno doveden da bi je osvojili, a s njim su bili sve dalje od toga, a još su abdicirali i u Italiji. I kad se krene u dugove onda se samo tone i pitanje je kada će sve pući. Odlazak Marote u jesen 2018 takođe je zbunio mnoge, i još je otišao u Inter i nacrtao im tamo Kontea i njihovu bivšu klapu. Sve zbog inata, a onda se krenulo u lutanje, otkaz Alegriju nakon pet titula što je forsirao Nedved i tražio ljepši fudbal. Zato je doveden Šari i jedva osvojio, ali su odmah otjerali i njega, pa je doveden preko noći početnik Pirlo. Ni ova opklada nije uspjela, naprotiv to je bila godina velike abdikacije, zaduživanja sa Kjezom, pucanja sistema. I onda nakon izgubljenih godina povratak na Alegrija i 2018-u, pravi cirkus. Ali i sa njim se samo tone, nema nikakvih trofeja.

Ove godine je samo pravio tablice sa plus i minus 15, ali igre nije bilo nikad i pored svih investicija. Blamaža u LŠ i poraz na Haifi, sada ispadanje i iz LE, loše i na drugim frontovima. A doveli su Di Mariju, Vlahovića i Pogbu za veliki novac, pa Paredesa kojeg je lično tražio, kao i Kostića, zatim super traženog Bremera, ponovo kupovali svog igrača Kena. Da bi mu na kraju igrali mladići Iling, Mireti, Fađoli..Računi se nisu uklapali, a klub je prijavljivao nešto drugo. Napokon su razotkriveni i to na "kori od banane", takozvanim plus valencama (finansijski profit u tržišnoj valorizaciji igrača). Kada je otkrivena ta prevara odmah su isplivali lažni računi, prevara sa finansijskim bilansom i na kraju manevar sa lažnim platama da bi zavarali i UEFA- u i finansijski fer plej. Odmah nakon te oluje u novembru otišli su svi, i Anjeli i Nedved i Kerubini, a Paratići je još ranije pobjegao u Totenhem ali ga je i tamo stigla kazna. Bježao je ko je stigao.

Da bi bilo jasnije, ove stvari su protivzakonite, osim toga to je prevara sistema i duha takmičenja, izigravanje tržišta i samim tim uticaj na druge klubove, njihov prelazni rok, njihove rezultate. To ne može nikako da prođe nekažnjeno jer bi se izgubio smisao svega. Januarska kazna bila je 15 bodova, u aprilu je vraćena na reviziju pa im je privremeno i vraćeno svih 15, ali danas je dan istine, sve počinje u 10 ujutro. Očekuje se da će već u kasno popodne biti izrečena konačna presuda.

U Juventusu znaju da je kazna neminovna i nakon brodoloma u Sevilji pomireni su sa tim ali ipak se nadaju da će uz sve ostale kazne i suspenzije ona bodovna biti manja. Pominje se opcija opet 15 bodova ali pominje se i mekša, a to je uzimanje 9 bodova. Zanimljivo, onda bi se našli u otvorenoj situaciji, ako večeras slave u Empoliju bili bi samo bod iza četvrtog Milana kojeg dočekuju u nedjelju veče. I napravio bi se direktan okršaj za Ligu Šampiona u pretposljednjem kolu, tačno 20 godina od njihovog čuvenog finala LŠ na Old Trafordu. I Inter bi bio samo tri boda ispred, a u subotu ima težak meč sa Atalantom. Ali postavlja se pitanje, koji je smisao kazne ako im se njom daje šansa da uđu u LŠ? Kakva se poruka time daje? Na žalost došlo se do kraja sezone i sad je tačno jasno koja visina kazne šta donosi, niko nije lud. Zato se traži "afliktivna" kazna od 12 bodova što bi značilo 4 boda ispod Milana, a neko pominje i knap -11, pa bi onda morali da jure dva razlike u nedjeljnom derbiju. U takvoj psihozi neće im biti lako ni da igraju večeras u Empoliju čekajući kolika je kazna, možda i saznaju tačno pred meč.

Postoji još jedna stvar, a to su lažne plate. Tu ide novi proces od mjesec dana i tu će ići posebne kazne, možda takođe bodovna. Ako taj proces završi do 30.juna što je vrlo moguće onda bi im skinuli još bodova opet u ovom prvenstvu, ako bude nakon 30.juna onda u narednom. A tek se čeka što će reći UEFA, pominje se .da im neće dozvoliti da nastupe u bilo kojem evropskom kupu. Danas je svakako dan D.

U Napulju je fešta bila epohalna ali kao da je već završena. Iako su i juče našli motive i potpuno na planu igre a na kraju i rezultata deklasirali Inter i potvrdili klasu šampionskog tima, raskol između Spaletija i De Laurentisa sada je zasijenio sve. Hladan odnos prethodnih dana samo je pogoršan sinoć. Nema još novog ugovora za trenera koji je donio ovu titulu sa 20 bodova prednosti, iako je odlaskom Insinjea, Ruiza, Mertensa, Kulibalija i Ospine Napoli kotiran kao čak šesti kandidat (iza Milana, Intera, Juvea, Rome i Lacija) u avgustu. Ali De Laurentis se vrlo ružno rastao i sa Šarijem koji je bio heroj navijača i donio dva druga mjesta na ivici skudeta. On tvrdi da su im neke titule uzele sudije, dakle da titula ne zavisi ni od Spaletija ni Osimena, već od njega samog. I ne libi se da ga zamijeni.

Spaleti je sinoć rekao da nije siguran da može da ponovi ovu sezonu i da pruži klubu ono što zaslužuje, to je sve baš zvučalo kao rastanak, čak u ovim danima. Drugi opet kažu da je umoran i iscijeđen, psihološki, u odnosima s ljudima. A i da vjerovatni odlazak maga Đuntolija u Juventus, pa neslaganje s predsjednikom oko pojačanja čine svoje. Bilo bi zaista senzacionalno ali izgleda da će se desiti. I ko onda? Pominje se ponovo slobodni Konte koji je zimus bio iscrpljen bolešću a i smrću velikih prijatelja Vialija i Veltronea, ali sada spreman da se vrati. Pominje se i Atalantin čudotvorac Gasperini, kao i Gotije kojeg će sigurno ispratiti PSŽ, a čak i Dionizi koji se oblikuje poput De Zerbija i mnogih trenera u Sasuolu. Međutim, od sinoć odjednom kruži i ime Cola Simeonea čiji sin igra u Napoliju, a kultni trener Atletika prima 18 miliona godišnje i baš je krupna riba. Ali i De Laurentis sad razmišlja krupno i cilja osvajanje Lige Šampiona. Samo da se ne zaigra, kao u Holivudu.