Tufik Softić

Lica iz optužnica

Da nije bilo dvije fotografije, skoro da bi mi promakla činjenica da je predsjednički kandidat Milo Đukanović održao promotivne skupove u Beranama i Petnjici. Đukanović je na skupu u Beranama, parafraziraću, pričao nešto o tome kako vlast kvari ljude i da ni DPS nije bio na to imun, pa ih je stigla kazna 30. avgusta. 

Пише: Tufik Softić Види све колумне

Piše: Tufik Softić

Iz njegovog izbornog štaba, da li u neznanju ili namjerno, medijima, koji nisu ranije obaviješteni o održavanju konvencija, proslijeđene su fotografije na kojima se vidi kako u prvom redu u Beranama stoji pored bivšeg gradonačelnika, Vuke Golubovića, a u Petnjici je u društvu sa predsjednikom lokalnog parlamenta i doskorašnjim predsjednikom lokalnog odbora ove partije u tom malenom gradu, Mehmedom Adrovićem.  

Da fotografije nisu stigle iz njegovog štaba, moglo bi se pomisliti kako ih je neko zlonamjerno napravio i poslao da Đukanoviću kao predsjedničkom kandidatu nanese štetu.

Ovako se jedino može tumačiti da je kandidat, koji građanima obećava da će uspostaviti pravnu i funkcionalnu državu koju su, kako je rekao, vlasti poslije 30 avgusta, razorile, amnestirao dva lica protiv kojih se vode istrage u Specijalnom državnom tužilaštvu, i koja su svi već otpisali.

Vuka Golubović je bio nosilac liste DPS-a 2006. godine, kada je ta stranka na vrhuncu slave, nekoliko mjeseci nakon referenduma, osvojila vlast u Beranama. Postao je ubrzo predsjednik opštine. Više krivičnih prijava, mislim ukupno šest, protiv njega i družine mu, podnio je novi gradonačelnik, Dragoslav Šćekić, odmah po preuzimanju vlasti u ovom gradu 2014. godine, i prvom nagovještaju da DPS kreće silaznom putanjom.

Nikada neću zaboraviti tu izbornu noć. Sjutradan je na naslovnici novina bila nevjerovatna fotografija moga kolege, fotoreportera, Borisa Pejovića, majstorski uhvaćen trenutak kada Tarzan Milošević, tadašnji direktor DPS-a, i koordinator za Berane, stoji ispod Đukanovićeve fotografije iz mladih dana, one pored dvije trobojke, i javlja telefonom da je DPS doživio poraz. Čini mi se da je naslov bio - “Šefe, izgubili smo”. 

Sjedjeli smo u kafiću i čekali prve rezultate, i kada se na dvadeset-trideset odsto prebrojanih glasova u štabovima partija ustalio trend pada DPS, ja sam rekao Borisu da je vjerovatno gotovo i pošao u štab tadašnje koalicije “Zdravo Berane” da čekam konačni rezultat, a on je kazao da mora napraviti fotografije i u štabu DPS-a. Tako je nastala ta, rekao bih, legendarna fotografija.

Opštinska DPS administracija je prije predaje vlasti danima u džakovima iznosila i otuđivala arhivska dokumenta, pa ipak, ostalo je dovoljno da se protiv Vuke napišu krivične prijave Specijalnom državnom tužiocu.

Suđenje je počelo, ali se iz nekih razloga do danas odugovlači, i Vuka je još na tankom ledu. Vjerovatno se zbog toga primakao i smjestio u prvi red, pored predsjedničkog kandidata Đukanovića, gdje su ga uhvatili fotoobjektivi izbornog štaba njegove partije.

Što se mene lično tiče, pamtiću ga po tome kako je htio da mi uzme hljeb iz ruku. Znao je da moja supruga ne radi, da samo ja u petočlanoj porodici imam prihode, da moram da radim dodatni posao, pa ipak mi je pripremio otkaz u lokalnom radiju gdje sam, kao diplomirani novinar i magistar, proglašen za tehnološki višak.

Znam da Vuka nije bio jedini koji je taj otkaz spakovao i vjerovatno je to bila mnogo ozbiljnija sprega nego što je izgledalo na prvi pogled. Vuka je, ipak, bio eksponent te politike.

Ne bih da ponavljam nešto sto sam već napisao, ali moram reći da je to bio najgori i najteži period koji sam prolazio u životu. Splet raznih okolnosti. Mnogo nerviranja, mnogo neprospavanih noći, mnogo pitanja od djece koja nisu bila više tako mala, a na koja nisam imao odgovor. Poslije dugotrajnog nadmudrivanja, otkaz mi nije uručen. Bilo  pa prošlo, ne povratilo se.

Nikada mu se zbog toga nisam svetio, ali je od njegove familije to shvaćeno baš tako, kada sam kasnije, profesionalno radeći svoj posao, pisao o svemu, pa i o njegovim sumnjivim rabotama. I nikada ništa nisam objavio, a da ga nisam pozvao telefonom da mu pružim priliku da kaže šta ima.

Naravno, kada je odgovarao na pozive. Jednom mi je rekao kako ga navodno nisam pozvao, onda kada je bio uhapšen, 2017. godine, a kada sam mu kazao tačno vrijeme dva poziva, odgovorio je da je to vjerovatno bilo kada je bio “u iskazu”. Tako se izrazio.

Đukanovića je u Petnjici srdačno dočekao Mehmed Adrović. Ne bih ni na njega trošio previše riječi. Čovjek je, što bi se reklo, bivši, ali se mora javnost podsjetiti da je to onaj koji je bio uhapšen makar jednom zbog sumnje za šverc. Brzo se ispostavilo da je to bila predstava za međunarodnu zajednicu koja je trebalo da pokaže kako se DPS navodno bori protiv organizovanog kriminala u sopstvenim redovima.

Nije prošlo dugo, oslobođen je. Ne mogu sada da tražim po arhivi, ali se odlično sjećam da je Mehmed hapšen još jednom, prije ili poslije toga. 

Adrović je počeo kao vlasnik jednog autobusa na relaciji za Luksemburg, a zatim mu je omogućeno da kupi beransko autoprevozno preduzeće koje se u najboljim vremenima zvalo Ivangradprevoz.

Naravno da ga to ne bi zapalo da nije uskočio sa obije noge u DPS. Ruke su mu ostale u vazduhu, da hvata sto se dohvatiti može. Kada je već postalo kristalno jasno da novo preduzeće, sa novim imenom Simon vojaž, koje je kupio sa državljaninom Luksemburga, Simonom Bernardom, vodi strmoglavo niz brdo, ugrabio je još da o trošku ove firme u svojoj kući, u petnjičkom selu Bor, sa nekim sumnjivim biznismenom iz Turske, instalira mašine za fabriku peškira.

Ta fabrika je danas u stečajnoj masi Simon vojaza i biće ubrzo oglašena na prodaju. 

Adrović je kod Specijalnog državnog tužioca završio po krivičnoj prijavi svog poslovnog partnera iz Luksemburga, koji ga je optužio da je falsifikovao njegov potpis i izvršio niz krivičnih djela u privrednom poslovanju koja su zajedničku firmu dovela do propasti.

Za širu crnogorsku javnost, manje informisanu o lokalnim kabadahijama sa sjevera, da kažem da je to ona nedopricana priča o autobuskoj stanici u Beranama, koja nikako da se završi već skoro tri godine.

Neće, ipak, biti da su fotografije iz Berana i Petnjice nastale baš slučajne. Prije će biti da predsjednički kandidat Đukanović u Beranama pokušava da animira i one koji su ljuti na njega zbog puštanja niz vodu Vuke Golubovića, a u Petnjici da pošalje sliku i poruku dijaspori da je još u ljubavi sa njihovim omiljenim šoferom, Mehmedom Adrovićem.

Prošle godine je moja najmlađa kćerka postala punoljetna i ovo će biti prvi izbori na kojima ima pravo glasa. Pojačani smo, sada imamo pet glasova u porodici. Naravno da neću, niti imam pravo vršiti pritisak na dijete. U kući je možda zapamtila ko je htio da nas ostavi bez hljeba, sa druge strane, mislila je da studira kriminalistiku. Pa neka vidi.