UNAPRIJED SAZNAJEMO

N. Šofranac: Šesta Zlatna lopta

Ponedjeljak 2.decembar. U teatru Le Šatele u Parizu Leo Mesi podiže rekordnu šestu Zlatnu loptu, tačno deceniju nakon što je podigao prvu i najavio blistavu karijeru. Mali skok u budućnost ili nešto što se već desilo? Nema filozofije, radi se o tome da skoro uvijek osvajač najprestižnije individualne nagrade u fudbalu biva poznat prije dana D, kada samo taj jedan izabrani stiže u Pariz, a Frans Fudbal od 20 sati počinje da objavljuje deset najboljih na svakih 20 minuta obrnutim redom.

Пише: Види све колумне

To su te takozvane "indiskretnosti", te procurjele informacije koje uvijek pobjegnu, iako se navodno strogo čuvaju. Tako se 1987.godine znalo da će je dobiti Rud Gulit jer mu je tada svježi i ambiciozni predsjednik Berluskoni spremio privatni avion za Pariz, odmah nakon derbija sa Interom koji je igran u 3 popodne. Zvanično, trebalo je biti gusto između njega, Mateusa i Futrea te godine, ali je atraktivni Holanđanin ipak osvojio, iako mu je jedini trofej bila domaća titula sa PSV-om, a veliki trijumfi sa Milanom i Holandijom tek će doći. Ali tada se nije gledalo po trofejima, i mnogo je ljepše bilo tako. Slično je bilo 1989.godine, kad je lično Berluskoni pokušao izlobirati za konkretno Barezija ili eventualno mladog Maldinija, upravo jer su Van Basten i Gulit već imali. Ali uzalud, opet je dobio Van Basten i znalo se prije puta u Bari, čak su novinari pokušali tada posvađati njega i Barezija, ali nijesu uspjeli. Bolje da ne pričam kad sam saznao za Papena 1991, u najvećoj ekspanziji Zvezde, i situaciji gdje su se glasovi rasuli između Savićevića, Pančeva i Prosinečkog, pa su svi podijelili drugo mjesto. To je tada sredio famozni Bernar Tapi, kao osvetu za Bari, a baš na dan fešte u Tokiju 8.decembra, uveče je bio žrijeb za SP u Njujorku i Platini se "odao" uživo u "Domenica Sportiva".

Kod nas je zabluda potrajala još desetak dana, nijesam tada imao gdje da objavim. Savićević je zato izabran za sportistu Jugoslavije u godini stravičnih trijumfa SFRJ. Bilo je slično i 1992.godine, dugo se pričalo da će je dobiti Stoičkov zbog evropske titule, ali nakon utakmice Milan-Geteborg 4:0 25.novembra te godine preko noći je isturen Van Basten, treći put. Dao je sva 4 gola, krunisao makazicama, Milan igrao najdominantniji fudbal u istoriji, a njegov bivši trener i mentor Krojf poludio zbog ovakvog raspleta! Stoickov zaplakao, ali svanuće mu nakon dvije godine. Za Bađa 1993.godine, vjerovali ili ne, pričalo se već u maju te godine. Snažno ga je preporučio Đani Anjeli, osvojio je briljantno Kup UEFA, bio na vrhuncu u Juventusu, a kako je vladar tog vremena Milan izgubio finale LŠ u Minhenu, Anjeli je povukao sve svoje veze. Tako je i bilo. Bio je Bađo blizu i naredne godine, odveo Italiju u veliko finale, ali pogotovo Maldini koji je razbio Stoičkova i u finalu LŠ i u polufinalu SP, ali ipak su je dali Bugarinu. To su već moderna vremena, tada se sve znalo unaprijed, pa smo tako imali jasnoću da će Mijatović 1997.godine biti drugi, iza Ronalda. Anjeli je decembra 2000.godine unaprijed otkrio da je neće osvojiti opet njegov Zidan, već veliki "Juda" Figo, a razlog je bio ružan crveni karton protiv Hamburga i rano ispadanje Juvea iz LŠ.

Isto i 2001.godine, Italijani su gurali Totija a od septembra se znalo da će Oven, dok se 2003.godine mislilo za Ševčenka, Anrija ili posljednji put Maldinija, ali od novembra se tačno znalo da će dobiti Nedved. E, naredne godine je bilo veselo- dugo se tempirao Ronaldinjo, u magičnoj formi u Barsi, još bez trofeja, ali bilo je jasno da će doći ubrzo. FIFA mu je dala nagradu, ali Zlatna lopta je otišla u ruke Ševčenka. Imao sam tada redovne kontakte sa Karlom Pelegatijem i novinarkom Gazete Alesandrom Boći, i oni su imali jasnu informaciju nakon meča Ukrajina-Turska 0:3, gdje je blistao 17.novembra. Nakon velikih trijumfa i golova u dresu Milana čekala se jedna jaka potvrda sa reprezentacijom i to je bila ta. Kad ga je Alesandra zvala da mu kaže on je bio nesiguran, pitao koji su to tako sigurni izvori, ali tako je i bilo. Ronaldinjo je sačekao godinu.

I onda počinje era projektovanih Zlatnih lopti, era Mesija i Ronalda, sa samo jednim upadom Luke Modrića u proteklih 12 godina. Naravno, bilo je puno polemika 2010.godine kad se Snajder dičio finalem Holandije i titulama Intera a nije bio ni među 3, Ćavi i Injesta svjetski prvaci, na vrhuncu, ali to je bilo slično relaciji Van Basten-Barezi-Maldini, a madridski junak Milito nije bio ni među 30! Lično, uvijek sam za valorizaciju individualnih partija u odnosu na timske trofeje u funkciji ove nagrade, a Mesi je te kalendarske godine bio nevjerovatan, vrhunci 4 gola Arsenalu i 5:0 protiv Reala. Ali, kakav šou 2013.godine, Bajern dominator, prelomili su da je Riberi taj, a ne Roben, do novembra kvota na Riberija 1.30. Onda medijski "plač" Ronalda, prijetnje Blateru, godine bez nagrada, i nakon baraža Švedska-Portugal 2:3 gdje je dao tri gola sve se okrenulo! Te godine nula trofeja, čak je i kup odnio Atletiko, Riberi 6 trofeja sa Bajernom, ali nije problem u titulama nego u etici.

I dolazimo do ove godine. Sve je bilo u funkciji Van Dajka, dobio je UEFA nagradu u avgustu, određen za simbola Liverpula, iako je mogao biti neko od sjajnih napadača, kao i golman Alison, ne bi osvojili LŠ da nije spasio zicer Milika i toliko toga još, a osvojio je i Kopa Ameriku primivši samo jedan gol i to iz penala. OK, 23.septembra u Milanu se desilo da mu Mesi odnese već viđenu nagradu FIFA, ali za Zlatnu loptu je do prije neki dan bio izraziti favorit, najveće kladionice su ga davale oko 1.20! Svi trofeji ali i snažni hod u tekućoj sezoni sa Liverpulom, jer Zlatna lopta vrednuje kalendarsku godinu a ne sezonu, potom velika renesansa Holandije, i činjenica da ga čak 7 mjeseci niko nije predriblao(sve do Super kupa Engleske kad je to uradio Žezus, a potom čak tri puta ludi Minamino iz Salcburga), činilo ga je već jasnim dobitnikom. Ali, Mesijeva sjenka bila je tu, a svaki njegov novi gol, nova čarolija, novi rekord i sa Barsom i Argentinom unosio je novi strah, a bilo je tih čarolija dosta u posljednje vrijeme. Baš dok je Ronaldo stao.

I evo indiskretnosti stižu, desilo se to prije tri dana. Marka je tada objavila da po njihovim izvorima Mesi u ponedjeljak leti u Pariz po priznanje, a katalonski Mundo Deportivo čak napisao da su tog dana bili Francuzi u Barseloni i snimali sa Mesijem tajni intervju koji će objaviti na dan uručenja! Ne može se sakriti očito. Već u utorak veče sve kladionice su dale Van Dajka i Mesija izjednačene po 1.85, a u srijedu ujutro povukle sve kvote! Juče su se ponovo pojavile i imalo se što vidjeti: Mesi 1.10, Van Dajk 7, Ronaldo 21, Alison 25, Salah 51, Sterling 55, Maine 61 itd. Tako je i sada.

Dakle, po njima dileme skoro i nema, Mesi će donijeti rekordnu šestu nagradu ispred Van Dajka, dok ostali nisu uopšte ni bili u igri već samo punili broj. Njih 30 je u finalu, najviše iz Liverpula, ima i petorica iz Sitija (Sterling, Agero, B. Silva, Marez, De Bruin) nakon 198 ludih bodova u dvije sezone čekajući evropsku konsakraciju, a samo Son i Ljoris iz vicešampiona Evrope, bez Kejna. Dominacija Engleske i Španske lige, iz Kalća samo Ronaldo, De Liht i Kulibali.

Razlika u bodovima možda neće biti velika, ali glasanje je završeno još 9.novembra kako je objavio direktor Fere, i ne treba sumnjati da je najbolji igrač epohe a vjerovatno i svih vremena zaista pobjedio. Van Dajk će teško biti u ovakvoj prilici ali bio je veoma ozbiljno shvaćen, puno više od Varana koji je prošle godine bio prvak Evrope i svijeta sa Realom i prvak svijeta sa Francuskom, a završio sedmi na listi, daleko od svega.

Mesi je osvajao 2009,2010,2011,2012,2015 i očito 2019, pa će Ronaldo koji u februaru puni 35 godina teško ikada više to dostići, ostaje na pet. Po tri su osvojili Van Basten, Platini i Krojf, a fenomen Ronaldo samo dvije, 1997 i 2002. Prije tri godine Frans Fudbal je objavio i listu sa dobitnicima prije 1995.godine, kako bi bilo da su i tada mogli dobijati svi igrači kao sada, ne samo Evropljani. Čak 7 puta bi je dobio veliki Pele (1958,1959,1960,1961,1963,1964,1970),i to 6 puta do svoje 24.godine kad je bio na vrhuncu sa Brazilom i Santosom, a tada su je dobijali igrači Reala, Di Stefano dva puta, Kopa, Puškaš, kao i Barsin Suarez, i Čehoslovak Masopust 1962(te godine bi je dobio Garinča). Maradona bi je uzeo samo dva puta, 1986 i 1990, a ne 1987 i 1988 kad je bio na vrhuncu u Napoliju. Ali to je sada amarkord i sve nezvanično, Mesi nema koga da juri, osim duha. Ova njegova nagrada vraća moć duha nad materijom odnosno trofejima, podsjeća na nagrade Kigena 1978 i 1979, Belanova 1986, Gulita 1987, Vee 1995, kada se gledao nivo igara i uticaja na igru, a ne uprošćeno timski trofeji.

Mesi bi u ponedjeljak trebao napraviti taj odlučujući korak koji će ga i materijalno izdvojiti od svih u istoriji fudbalske galaksije, iako je u imaginaciji fanova on to uradio još davno davno, jednostavno neuporediv. U Liverpulu neće biti srećni, ali ni u Brazilu gdje upiru prstom na Gabigola i pitaju "što ako sjajni Flamengo osvoji I titulu u Kataru 21.decembra?". A postoji i jedan drugi igrač koji je jedini ikada osvojio fudbalski gren slem, svih 6 najvećih trofeja- svjetsku titulu, kup Konfederacije, kontinentalnu titulu(Kopa Amerika), Ligu Šampiona, Kopa Libertadores i Zlatnu loptu. To je Ronaldinjo, osvojio je sve ovo i pitanje da li će iko ikada, Mesi ima samo dva od tih 6 trofeja, istina osvajana višestruko.

Ipak, ponedjeljak će biti važan dan, i uopšte ova godina u famoznim vječnim trkama kako se karijere velikana našeg vremena bliže kraju. Nije gotovo, ali približila je  Nadala teniskom svetom Gralu, a Mesija fudbalskom. Uz ovu anticipaciju od tri dana i nužan rizik da dođe do novog senzacionalnog obrta.