POČINJE US OPEN

N. Šofranac: Borba za prevlast na listi

Sjutra u 17 sati po našem vremenu kreće teniski US Open, prava poslastica za kraj ljeta i kraj glavne teniske sezone koja se računa od sredine marta u Indijan Velsu, do upravo Velike jabuke.

Пише: Види све колумне

Kao i uvijek u posljednjih šest, sedam godina interesovanje je ogromno, jer titani zlatnog doba tenisa koji su podigli nivo ovog sporta do nezamislivih granica su opet svi na okupu, a nagradni fond iznosi čak deset miliona dolara, plus basnoslovne nagrade za cijelu američku turneju u kojoj trenutno vodi Nadal ispred Iznera i Del Potra.

Sada svi žele da vide da li nakon tri osvojena Mastersa na američkom betonu može da osvoji i veliki, 13. Gren slem, i primakne se Federeru koji bio ostao zakovan na 17., i tako potpuno otvori dramu na vječnoj listi.

Rodžeru se ovdje daju relativno male šanse za osvajanje (kvota je 8.50), a tek od naredne godine bile bi sve manje i manje. Već se spekuliše da bi 2014. mogla da mu bude oproštajna.

Nevjerovatne istorijske paralele

Istorijska paralela je nevjerovatna. Federer je svoj 13. Gren slem osvojio baš na US Openu 2008., nakon prve problematične godine, kada ga je Nadal svrgnuo s trona, uzeo Rolan Garos, Vimbldon i Olimpijadu, a Đoković Australiju, i kada su ga već otpisivali. Bljesnuo je u polufinalu protiv Đokovića, u finalu razbio Mareja i sa 27 godina i mjesec dana došao na korak od rekorda Samprasa.

Nadal sada ima 27 godina i dva mjeseca, sto je fantastična paralela istorijskih satova, a znajući koliko je od tada do danas Federer propustio šansi, konačno Borg, Sampras, Agasi i njegov najveći obožavalac, Mekenro, priznaju da je istorija u rukama Nadala.

Susret dvije legende trebao bi da bude već u četvrtfinalu, kao na Vimbldonu i u Sinsinatiju (gdje se i desio), ali treba doći dotle. Onda Đokovic, suočen sa ne baš najboljom sezonom, i neminovnim gubitkom pozicije broj 1, i sa svojih šest Gren slem titula, gleda prema naprijed. Beton mu uvijek daje velike šanse, u Montrealu je bio blizu Nadala, u Sinsinatiju bez samopouzdanja, vidjelo se već protiv Monaka.

Ima težak žrijeb, ali i velike šanse ako bude pravi. Nije mu išlo u Indijan Velsu (Del Potro), Majamiju (Has), Rimu (Berdih), Madridu (Dimitrov), kao i na posljednja dva Mastersa, ali je na Gren slemu uvijek jak.

Želja za nivoom iz 2011.

Prekinuo je saradnju sa Vemićem u ne skroz jasnim okolnostima, ali je prije pet dana stigao sa odmora vječni Vajda i intenzivirali su treninge do maksimuma. Ogromna je želja vratiti nivo iz 2011., i naći odgovor za taj Nadalov spin forhend koji sada pravi mnogo više štete na betonu nego na šljaci.

Uostalom, uspio ga je pobijediti u Monte Karlu i to s uništenim zglobom iz Boisa (umalo predao Južnjiju), a u Parizu je bila drama godine.

I naravno, tu je Marej koji brani titulu, četvrti musketar zlatnog doba, trenutno olimpijski, vimbldonski i US Open šampion, ali glatko poražen od Gulbisa i Berdiha na ovim Mastersima.

U izuzetnoj formi su Del Potro, Berdih i Izner, u dobroj Has, Raonić, Janović, Gulbis i Dimitrov, u padu Ferer, Gaske i Vavrinka, ali tek počinju bitke u tri dobijena. I šta kaže žrijeb?

Đoković i Nadal su opet 1. i 2., kao što je logično, njihovo finale bio bi im čak 37. ATP meč (21:15 za Rafu, plus pobjede u Dejvis kupu i Pekingu), u polufinalu Nadal bi imao Ferera, a Đoković Mareja što je pakleno, u četvrtfinalu Nadal Federera, a Novak Del Potra, dok bi tu trebalo biti Marej-Berdih i Ferer-Gaske.

Ali Ferer ima već u 3. kolu Gulbisa, a u osmini bombardera Janoviča, dok Gaske u osmini ima Raonića koji prije toga ima samo Felisijana i mogao bi daleko ovdje, sa Ljubičićem.

Nadal odmah na startu s opasnim Herisonom, pa Pospisil (polufinalista Montreala) pa stara žrtva Verdasko, i najteža osmina s Iznerom koga je ukrotio u nedavnom finalu svojom mentalnom snagom (ali Izner ima preporođenog Monfisa i Kolšrajbera).

Đoković "u paklu" sa Marejom i Nadalom

Federer kreće u 3 ujutro protiv Slovenca Žemlje, prije Rafe opasni su Kveri i Nišikori (razbio ga u Madridu) ili Tomić, ali njemu su sada svi opasni ako nije inspirisan, tako su ga ovog ljeta rušili Stahovski, Delbonis i Brands, koji ga je bombardovao na 1000 metara nadmorske visine u Gstadu. On je velika zagonetka, sada iznad njegove glave stoji zeleni semafor.

Đoković počinje sa solidnim Beranmisom, onda Rosol pa više nego opasni Dimitrov koji ima igru za top 10, pa po šemi Fonjini, ali prije Francuz Per, a onda pakao Del Potro, Marej i Nadal.

Marej kreće sa Ljodrom, a onda do Berdiha treba da gazi, Almagro ne blista. Del Potro je vraški opasan i šampion 2009., ali ako leđa budu problem tu je majstor Hjuit već u drugom kolu (sampion 2001.), a u osmini ga može čekati Has ili prevrtljivi Dolgopolov.

Biće tu jos mnogo lomova, pažnja i na nove Amerikance Soka i Vilijamsa, rođene na betonu, probio se kroz tri kola kvalifikacija i već sjutra kreće protiv Blejka, koji je rođen kilometar od Flašing Medousa.

Preplitaće se dnevno sunce sa reflektorima u našim zorama, dugih 14 dana, a rasplet dolazi kada već budemo okupirani basket manijom u Sloveniji i fudbalom u Poljskoj.

Vidjećemo da li će i šestu godinu za redom finale biti odigrano u noći između ponedjeljka i utorka, počelo je od 2008. (Federer-Marej), pa redom Fed-Del Potro, dva legendarna finala Nadal-Đoković i prošle Đoković-Marej, kiša je uvijek pomjerala za dan, kuriozitet.

Što se ATP liste tiče, Nadal je ekspresno došao do pozicije 2, sada na 2120 bodova od Đokovića, ako ga pobijedi u finalu doći će na sitnih 120 bodova, ako mu rival bude Marej eto ga već 9. septembra opet na teniskom tronu, ali jasno je da će se to desiti najkasnije nakon Šangaja, a povećati nakon Pariza i pogotovo ATP finala u Londonu gdje Đoković brani svih 2000 bodova.

Dva trijumfa "običnih smrtnika"

Rafa ima na raspolaganju i januarskih 2500 bodova u Kataru i Australiji, dakle sa samo pola godine u kompjuteru (od 11. februara), on je već drugi, u narednim mjesecima krunisaće svoju fantastičnu godinu, nalik na 2008. i 2010., da bi bio prvi čak nije ni potrebno da osvaja turnire.

Ipak, u centru pažnje je borba za prevlast na vječnoj listi s početka priče, kao i za prevlast trenutka, upravo od Del Potra ovdje 2009., niko nije osvojio Gren slem izvan velike četvorke, a prije toga Safin u Australiji još januara 2005., i Rodik opet ovdje 2003.! Ovo je 40. Gren slem od tada, i samo dva trijumfa "običnih smrtnika".

Upravo su nam nedavna finala Federer-Del Potro 2:3, Nadal-Đoković 3:1 i Nadal-Đoković 1:3, donijela razmjene udaraca na granici mogućeg, i to intenzitet tokom cijelog meča, poene koji su ušli u najuži izbor najboljih svih vremena. Pogotovo to finale 2011., gdje je Nadal probao i nemoguće, vodio u prva tri seta po 2:0, igrao dva gema po 17 minuta, ali Đoković je tada bio prejak. Dva poena bez kraja, odigrana u trećem setu, su uz jedan legendarni poen iz finala Sampras-Agasi 3:1 1995. i zvanično među tri najbolja u istoriji tenisa!

Možda su od Samprasa i Agasija i počeli da se gađaju nemogući uglovi, udara besomučno u penjanju, ali nauka kaže da je ova generacija to podigla na daleko veći nivo, sada i broj 80 Tursunov riternira jače, servira jače i udara forhend jače od Agasija! Inače, tri finala su podijelili ovdje Sampras i Agasi, još 1990., pa 1995., i čak 2002., i sva tri je dobio Sampras, ali je Agasi osvajao 1994. (protiv Štiha), i 1999. (protiv Martina).

Slavne su i dvije titule Edberga (1991. i 1992.), kad je rušio domaće Kurijera i Samprasa, ali prije svega kultno polufinale sa Čengom od pet i po sati! Slavio je i Lendl (ludo polufinale sa Kešom 1984.), potom i Vilander i Beker, ali je pravi kralj bio Mekenro, još dominantniji nego na Vimbldonu.

Rušio je u finalima 1980. i 1981. Borga koji tako nikad nije osvojio US Open, iako je uvijek dobro igrao, a osvojio 5 Vimbldona i 6 Rolan Garosa, i u 26. godini se povukao!

Mekenro je rušio i Konorsa i Lendla prije psiho pauze 1985., ali ostaju najromantičnija finala iz 70-ih koja je tada mladi broj 1 Konors igrao prvo sa Nastasem pa onda Panatom i Borgom, s kojim je ovdje rješavao pitanje najboljeg u godini, u mečevima punim mašte, sve kroz prizmu drvenih reketa, igrački naspram današnjih "nuklearnih orušja".

Tada se to prenosilo samo u Americi, a danas od prvog dana gleda cijeli svijet. Spreman za novu borbu titana, u kojoj spektakl i epska borba jednostavno nikad ne izostane. Samo se pišu nove stranice.