SUDBONOSNA SRIJEDA

N. Šofranac: Dan na raskršću vjekova

Imam osjećaj da bi Mocart izabrao Zvezdu. A ne tim iz svog grada. Zbog istorije, romantike, entuzijazma, strasti, talenta, a i zbog prepravljanja iste od strane Red Bula. Da može da se probudi i bira, iako lopta još nije postojala, dok je on komponovao kao niko baš u Salcburgu prije tri vijeka.

Пише: Види све колумне

Počela je sedmica koja će donijeti sve ljetnje rasplete pleo ofa, potom i žrijebanja, proglašenja, kraj tržišta, i posljednji vreli vikend uoči prve sezonske pauze. Puno toga, ali ovom prilikom govorimo o meču u Salcburgu. Jeste, tu je i Dinamo Zagreb koji bi već sjutra mogao da zakorači u elitu,još jednom,ali ne bi to bila senzacionalna vijest. Vrlo specifičan klub, najbolje poslovanje i unutrašnji sukobi, nemiri koji traju još od 1991 kad je Tuđman nametnuo ime HAŠK Građanski, paradoksi..Poput gubljenja titule od Rijeke 2017, uprkos budžetu od 52 miliona, pa ispadanju od Skenderbega prošlog ljeta u plej ofu Lige Evrope, nakon što su se provukli protiv Grenlanda, mala ili velika sramota. Pa brzi povratak na tron, i sada sa ozbiljnim Bjelicom na klupi u stanju da lakoćom ruše bogate i ambiciozne klubove, i djeluju baš blizu, ali opet pažnja na Asalea, Ngamelua i drugove(Jang Bojs). Ali, jasno da to ne bi bilo ništa novo, otkad su pregazili Partizan 1997, pa bili šokirani u 120.minutu od Asprilje i Njukasla, naredne dvije sezone su glatko ulazili u Champions pod palicom povratnika Prosinečkog na terenu, a u tekućoj deceniji to se ponavljalo više puta od 2010 kad su prošli Malme. Savladali su i Arsenal prije tri godine što je bio bum, ali previše katastrofa i neuspjeha, i premalo publike i entuzijazma, da bi ostavili trag. Osim toga, evropsko proljeće je nedosanjani san još iz vremena SFRJ, a toliko puta je izmaklo kroz treće mjesto u eliti, ili kad je bio viđen plasman u LE, kao 2008 protiv Paoka, prosto ukleto. Eto Zvezda ga je odmah ostvarila prošle sezone iz prvog ozbiljnog pokušaja. A Dinamo koji je bekove i štopere poput Lovrena i Ćorluke prodavao za 10 miliona, preko svojih najvećih asova Modrića, Eduarda, Mandžukića, Badelja, Brozovića i ostalih, do Pjace i Roga nedavno, a taj trend se i sada nastavlja, mogao je puno bolje da valorizuje svoju dominaciju na regionalnom nivou. I sada sa velikim talentom iz Katalonije Olmom, pa Gavranovićem, Oršićem i ostalima mogu da uđu, ali Maksimir opet neće biti kao kad su igrali Mlinarić,Deverić,Kranjčar,Cerin,ili Boban,Šuker,Prosinečki,Škoro.

Zvezdina priča je mnogo zanimljivija. Ne samo zato što se radi o ubjedljivo najuspješnijem i najpopularnijem klubu iz zlatnih vremena velike Jugoslavije, već zato što i sada nakon duge duge pauze u vrhunskim rezultatima i dalje ima taj duh i virtuelnu veličinu, u jednoj potpunoj izmijenjenoj stvarnosti svijeta koji nije ni nalik onom iz 1991, kada su na izdisaju jednog vremena svi snovi i ostvareni,da bi preko noći bili raspršeni. Ali ta virtuelna stvarnost,ta armija navijača vjernih do fanatizma,činili su da se više puta upali nada da se slavni dani mogu vratiti, a ovo je jedan od tih dana, možda više nego ikada.

Bitna podsjećanja: Zvezda je osvojila 19 titula šampiona SFRJ, daleko najviše, drugi je bio Partizan sa 11(i to dvije na sudu), pa Hajduk 7, a Dinamo samo 4. Sve to reflektovano je i evropskim rezultatima, osvajanjem Evrope 1991, ali i finalem kupa UEFA 1979, polufinalima 1957 i 1975, čestim evro proljećima i nebrojeno mnogo mečeva sa preko 100 hiljada navijača na Marakani, valjda posljednji put protiv Milana 1988. Takav evropski šmek malo ko je imao uopšte na kontinentu, jeste Hajduk u periodu 1975-1986 kad je morao bar do par finala,kakve su samo igrače i Torcidu imali,kako su im se iščupali PSV, Sent Etjen, Hamburger, Totenhem, Varegem, čudo, razbijali su ih u Splitu. Ali Zvezda je bila nešto posebno, ne samo pojam istoka Evrope, već nešto mnogo veće, kad se sjetim kakav je samo bunker igrao Inter u četvrtfinalu 1981, i to nakon 1:1 na San Siru, potpuno inferioran tehnički a šampion Italije sa Altobelijem, Bekalosijem, Prohaskom, Milerom, Bergomijem, Kazom.. Što su sve promašili Pižon, Šestić, Repčić, Janković. Moglo se slobodno i tada na evropski vrh, moglo i 1987 kad je Real nadigran 4:2, ili 1982 kad je Anderleht Tomislava Ivića ispušten još u Briselu a osvojila Aston Vila, ili 1974, pa 1975 kad je Real eliminisan, penali s moćnim Milanom 1988, sigurno najmoćniji tim kupa UEFA 1989-90 kad se desio Keln, mnogo puta prije konsakracije 1991. Ali, moglo je da i tada izmakne, a ovako je Zvezda među samo 22 tima koji su ikada osvajali vrh Evrope, a bila je 18.tim u tom trenutku kad je osvojila. Odmah nakon nje upisala se prvi put Barselona(?!), pa odmah potom i Marselj, a u minulih 25 godina samo još dva nova tima- Dortmund 1997 i Čelsi 2012. Da, to je taj svijet koji se promjenio, globalizacija,enorman kapital u vodećih desetak klubova, nedodirljivost, nemogućnost da se čak uđe u priču sa njima. Ali, tim koji je među 22 osvajača mora makar da uđe, ako je to Dinamo radio toliko puta, ako je čak jedan tada periferni Maribor to uradio tri puta (1999,2014,2017), ili Partizan dva (2003,2010). Zvezda nije nikad jer Liga Šampiona postoji od sezone 1992-93, one prve pod sankcijama, iako mnogi pamte da je Zvezda 1991-92 kad je opet bila na domak finala igrala onu grupnu fazu, to je bio i dalje Kup šampiona, i samo prvi eksperiment za ono što je dolazilo, više utakmica, marketinga,prenosa,grupnih faza.

Tako da nikad nije bila dio fudbalskog raja, od svih osvajača jedina pored Notingema i Aston Vile, koji su drugoligaši u Engleskoj i davno nestali sa evropske mape. Bilo je ozbiljnih pokušaja. Nakon prve titule u SRJ 1995, sankcije su pale ali nije dobijena i prilika za elitu, avgustovsko ispadanje od Ksamaksa u borbi za kup UEFA, tačno u vrijeme “Oluje”, sjajna generacija Petkovića, Kovačevića, Krupnikovića, Adžića, Stankovića, Stojkovskog na najgori način je potrošena,protiv sigurno slabije ekipe. Ta ekipa osvojila je duplu krunu,iskovanu na 100.derbiju u nadrealnoj atmosferi, vodio je čovjek iz Barija Ljupko Petrović, izbacila je još puno sjajnih potencijala tada, poput Mašića, Stojiljkovića, Riznića, Đorovića, Stefanovića, ali su već na pola naredne sezone praktično svi prodati, jedini način da se preživi. Dugih pet godina se moralo čekati na narednu titulu i samim tim šansu sa evropski raj, ali moramo pomenuti i sljedeću 1996.godinu kad je nada bila u KPK. Zvezda je sa ukupnih 6:1 nokautirala Partizan u finalu kupa, i to onu Tumbinu zlatnu generaciju predvođenu Ćirićem, i tako otišla u najpogodnije takmičenje. U avgustu je uz velike napore preskočen Harts iz Škotske, a ulogu lidera već je preuzeo fenomenalni dribler Perica Ognjenović. Potom je u prvom kolu eliminisan Kajzerslautern, čuvenim revanšem na Marakani kad je Stanković dao gol za 1:0 i produžetke a u njima rapsodija 4:0, meč koji je proslavio tada 18-godišnjeg Dejana. Jer bila su tada čak tri Stankovića, ranije pomenuti je Predrag, a u zapećku je bio Jovan, kasnije u Majorki i Atletiku jedno od najboljih lijevih krila Evrope. E, taj Rehagelov Kajzerslautern je te 1996 osvojio njemački kup, ali i ispao iz lige, međutim sa praktično istim igračima je već naredne sezone postao šampion Njemačke i s dvije pobjede srušio moćni Bajern sa trona! Nešto se budilo i osjećalo, pored Perice i Dejana, tu je bio veliki motor Njeguš, pa strijela Živković, ali i majstor doveden iz Vojvodine Pantelić, izuzetni centarfor Jovičić koji je brzo naslijedio Kovačevića, onda Vanić, ali i tehničar Anić kojeg su se morali ubrzo odreći da ne bi upropastio Pericu na splavovima. Ta ekipa bila je u potpunosti nova u odnosu na onu koja je igrala 100.derbi samo godinu ranije, resetovana skroz, ali opet puna klase, a da je samo mogao da se napravi miks između te dvije generacije kakav bi tim nikao.

Dva puta su u ranoj sezoni stigli da igraju kod nas, prvo još 31.jula 1996 na Zlatici protiv Koma u kupu, bilo je 0:4 sa 4 gola Jovičića, igrali su svi, a kako je to bio prvi meč ikada koji sam prenosio sa stadiona pitao sam uživo Džajića i Pižona da li bi mogli da se suprotstave jednoj Barseloni koja je upravo dovela fenomena Ronalda i čuda činila na tržištu. Zamislite to pitanje sada, a tada je odgovor bio da mogu, prošlo je bilo samo 5 godina od Barija, iako je izgledalo da su prošli vjekovi. Drugi dolazak je bio na stadion Pod Goricom 31.avgusta u prvenstvu i 1:3 protiv Budućnosti uz šou Perice i Pantelića,a iste večeri je počela španska liga uz het trik Ronalda na debiju u Ovijedu(2:4). I eto, kao što je bio suđen onaj duel protiv Milana 1988, očito je bio suđen i ovaj sa Barsom te 1996. Drugo kolo, za evro proljeće i čak otvoren put ka raju(Barsa će se na proljeće prošetati do pehara preko Aika,Fiorentine i Pari sen Žermena). Zašto je ova priča toliko bitna? Pa upravo zbog sastava Bobija Robsona, koji ilustruje novi svijet fudbala- Bosmanov zakon je upravo tog ljeta stupio na snagu i Barselona ga je najbolje iskoristila,umjesto tri stranca odjednom si mogao imati 20, a niko nije pokupovao kao oni, čak ni tada premoćni Italijani! Stigao je 20-godišnji Ronaldo, već tada prvi igrač svijeta i imao bum sezonu, nenormalni prodori i golovi, čak 34 u prvenstvu iako je mnoge i propustio, vodio ih do pehara kupa Kralja i kupa kupova. Uz njega još Đovani, pa povratnik Stoičkov, Figo, Luis Enrike, Popesku, Gvardiola, Pici, Blan, Kouto, Nadal, Vitor Baija, Dela Penja, kakva ekipa snova. Na Kamp Nou 3:1 bez Ronalda koji je igrao za Brazil i dao het trik, a onda taj 31.oktobar na Marakani,i možda posljednji put 70 hiljada gledalaca,iako zvanično samo 50. Luda atmosfera, Ronaldo i Đovani u sjenci Perice koji je letio terenom i pravio serpentine, gol Jovičića za ogromnu nadu, dok se još slavilo 1:1 Đovani, ali onda pravi uragan Zvezde ulaskom Pantelića, sijaset šansi, tresla se odbrana Barse, spašavali su više puta sa linije, stativu je pogodio Pantelić, Ronalda je čak zamjenio “Pićići” Pici, pravo čudo spasilo je Robsona već te noći otkaza,a samim tim i njegovog prevodioca mladog Murinja, te noći fasciniranog grotlom Marakane. Ta Barselona je igrala neviđeno progresivan ali i riskantan fudbal, prenosili smo tada svu sezonu, Kapelov Real sa Mijatovićem,Šukerom, Raulom,Sidorfom,Karlosom i Panućijem će joj uzeti titulu nakon maratona, ali upravo od tada Barsa dovodi samo zvijezde i u svaku sezonu ulazi sa mega timom, nikad više nije prestala. A za Zvezdu,imao sam jak utisak te noći na stadionu, bila je posljednja prilika da nekim čudom uhvati voz sa evropskim velikanima, vrati se onamo gdje je bila prije rata, privatizuje se i modernizuje,i iskoristi svoje ogromne resurse i potencijale. Umjesto toga ambis i ogromno nazadovanje. Uostalom, Džajić je stalno pričao kako se decenijama težilo hvatanju evropskog vrha,i tačno kad se to postiglo 1991 došao je taj rat koji je odgovarao političarima nacionalistima koji su bili najveće zlo ovih naših prostora, unazadili sva društva za više decenija, a Zvezda koja se upravo bila pozicionirala u eliti i mogla da dovodi velike asove, bude dio krema jednako kao Milan, Real, Barsa i Mančester, vraćena je na 1946.godinu ako ne i gore(Džajić je pričao o pozicioniranju i potom nazadovanju,ne o političarima,da ne bude zabune). Ali, klasa nije voda,a ove dvije cijele generacije koje su nikle u samo godinu dana bile su još uvijek produkt starog sistema SFRJ, i izuzetno obučene,kad su i one otišle ugasilo se svjetlo.

Stigla je potom ta titula 2000, iskovana na proljeće, prestizanjem Partizana i silaskom Obilića- u julu glatko izbačen Torpedo,i onda plej of sa Dinamom iz Kijeva. Odličnih 0:0 u Kijevu, sve je bilo tu, nisu više imali Ševčenka i Rebrova, a Zvezda jeste nove talente Pjanovića,Drulića, našeg Boškovića, pa vrlo mladog Marjana Markovića, Gvozdenovića.. Gol Boškovića zapalio je Marakanu, nikad bliže raju, ali Kaladze i drugovi su poravnali, i pored silnih napada do kraja 1:1 je njih odvelo. Odmah naredne godine nova šansa, plej of sa Leverkuzenom, Muslin je odlično spremio prvi meč kući, 0:0 ali bolja Zvezda, vrlo slično kao sad sa Salcburgom, mnogo nade u gol u revanšu, ali glatkih 3:0 sa dva gola Nojvila, a sezona će pokazati kakav je taj Leverkuzen. Mogli su da osvoje tripletu, stigli su do svih finala, titulu su izgubili suludo kući kao i dvije godine ranije u Unterhahingu, a u Ligi šampiona prošli dvije grupne faze, čak izbacili Lipijev Juventus 3:1( grupu prošli Leverkuzen i La Korunja,a ispali Juve i Arsenal koji su osvojili titule!), potom izbacili Liverpul u ludom revanšu četvrtfinala 4:3, a onda i veliki Mančester(2:2,1:1),i u finalu nadigrali galaktikose Real Madrida koje je spasio Kasiljas i volej snova Zidana 2:1. Igrali su magični Ze Roberto, Bašturk, Nojvil, Kirsten, Paulo Rink, Lusio, Ramelov, Balak, kakav tim na koji je naišla Zvezda a koliko lakših je bilo. I 2004.godine kad se vodilo 3:1 protiv PSV-a kući mirisalo je dobro, letjeli su Boško Janković, Žigić i novi Pantelić, ali 5:0 čak u revanšu, i jedan mislilo se osrednji PSV koji igra ubitačnu sezonu, stiže do polufinala gdje uz mnogo nesreće ispada od velikog velikog Anćelotijevog Milana(0:2,3:1). Pecanje šampiona nastavljeno je i 2006, kad je u plej ofu došao prvi tim Evrope po rejtingu Milan,ali nakon afere “Kalćopoli” zalutao u plej ofu.

Odlazak Ševčenka, trošenje na Mundijalu i iznenadni prekid odmora nisu ih mogli poremetiti,ekipa koja je igrala kao sat, bio sam na oba stadiona, 1:0 na San Siru i 1:2 na Marakani čak ne odslikavaju superiornost Milana,iako se Zvezda borila žestoko. Inaravno na kraju sezone pehar sa ušima završava u Milanu,opet isti scenario. To je bio znak da se prodaju najbolji, Janković i Žigić, ali te dvije sezone sa Draganom Stojkovićem kao predsjednikom donijele su dvije uzastopne duple krune,i bile su prava reanimacija kluba,prvu titulu osvojio je Zenga. Partizan je tada u seriji pobjeđivan,a nakon nove titule 2007, dovedeni su i brojni stranci baš da bis e konačno ušlo u svijet sa zvjezdicama. Napadač Barkos koji je poslije napravio odličnu karijeru, pa mag Frenklin Salas, Kolimbijac Molina koji je harao u Argentini a potom i u Santosu,sjećate se suptilnog Portugalca koji je i tada imao probleme sa srcem a nedavno umro,slično je bilo sa Ekvadorcem Benitezom, doveden je i naš Igor Burzanović,bilo je tu puno novog kvaliteta. U plej ofu Glazgov Rendžers kojeg je na velike muke stavila Zeta,pogotovo na Ajbroksu. Tamo 1:0 famozni Naćo Novo u 90.minutu, kad je remi bio jasan,a u revanšu promašaji,potom nervoza,ansioznost,i čudo da Darševil nije donio novu pobjedu Škotima. Nestvarno, i taj naizgled skromni Glazgov igra u grupi 0:0 sa Barsom(Ronaldinjo, Mesi, Eto, Anri), seli se u kup UEFA i stiže čak do finala, novi dežavi! Šarena ekipa a zapravo sjajna, u napadu Darševil, Novo, Amerikanac Bizli(koji ga je dao Zvezdi i u dresu PSV-a), pa Kuzan, Hemdani, Tompson,strašni desni bek Haton, Španac Kueljar, pred meč sa Zetom su pojeli Murinjov Čelsi 2:0 u predsezoni. Ipak, dok je Piksi još bio tu, u oktobru umalo pade Bajern na Marakani,od 2:1 do 2:3 u nadoknadi,ali tada on odlazi i kreće mračno doba od punih 6 godina. Novih prilika nije ni bilo, što zbog suspenzije, a Ludogorec prije dvije godine nije ni bio plej of runda.

Nova prilika jeste sada,ovo je skroz nova i pozitivna priča. Već prošla godina je bila revolucionarna, jer proći puna 4 kola kvalifikacija izuzetnom gradacijom igre i rivala, pa još prezimiti u Evropi nakon čak 26 godina,to nije uradio niko. Pala je i dvostruka osveta Kelnu,istorijski bod u Londonu uz prečku sina Duleta Savića,a i u ispadanju od CSKA Zvezda je opet bila na nivou,u oba meča. Kući za nijansu bliža,a u Moskvi dvije nevjerovatne šanse za prolaz u finišu Pešića i Bena, već nije bilo Kange, a povrijeđen i aut Boaći. Sjajna priča,ali ostati bez njih dvojice,pa još i Le Taleka i Donalda,kao i Pešića,izgubiti opet kičmeni stub izgledalo je previše. Međutim,trend je pozitivan,opet je napravljena sjajna hemija,dovedeni dobri igrači,i sad se opet može proći kroz sva 4 kola kvalifikacija ali najjačeg takmičenja,postaviti novi rekordi. Degenek se već uklopio sa Savićem, tu je i Babić da uskoči, Stojković odličan,a ne sumnjam ni u Rodića kojeg kritikuju svi, beton sredina Krstičić-Jovičić uz eventualno Jovančića,i onda taj niz krilnih napadača kao što su Ben, Radonjić, Ebesilio, Kafu, Srnić, a čak ni Stojiljković nije klasična devetka,to je jedino Pavkov,takođe dobar igrač. Šteta što Ebesilio ima problema,odavno ga znam i pravi je igrač, Kafu će značiti mnogo,a Radonjić se preksjutra oprašta i ide u Marselj gdje stiže i Strotman i moguće Ljajić. Šteta što i Srnić nije onaj sjajni iz prošle sezone,ali tih igala na krilima ima opet puno, da je bio samo Boaći ili Pešić Salcburg bi pao u prvom meču. Ovo je dan kad bi mogao da stigne Đovani Sio iz Monpeljea, reprezentativac Obale Slonovače, koji je u Renu i Monpeljeu minule tri godine rešetao, odličan ljevak,opasan glavom,i jedva čeka da pređe na nagovor Le Taleka koji je sada tamo. Za grupnu fazu kojeg god takmičenja to je baš sklopljen tim,a glavni adut svakako trener, Milojević čuda radi, koliko pametnih izbora i poteza.

Zvezda strašno rijetko gubi,otkad je on tu samo od Krasnodara tamo 3:2, od Arsenala kući 0:1, u Kruševcu u 97.minutu 1:0, i posljednji put u Moskvi u februaru 1:0,sve minimalno a posljednji put prije više od pola godine. Tim je nevjerovatno pouzdan, i nedostatak publike je prevaziđen protiv ekipe koja daje golove kao od šale. Bitka i srce viđeno u Trnavi nada je i pred ovaj revanš,takođe i ogromna podrška navijača koji spremaju invaziju,ali trebaće i puno više od toga,ovo je strašan tim. Jeste i Trnava izbacila Legiju,a sada u LE u gostima tukla Olimpiju 0:2 igravši dugo sa igračem manje,rutinski što valorizuje podvig Zvezde,ali ovo je Salcburg i moramo reći nešto više.

Ovaj tim se zvao Austrija Salcburg još prije rata pa sve do 1978.godine kad su se vratili u prvu ligu,dobili novog sponzora i ime Kazino. Pod tim imenom napravili su i bum 1994.godine kada stižu do prve istorijske titule, ruše duopol Rapida i Austrije, ali i nevjerovatno stižu do finala kupa UEFA! U to vrijeme italijanske diktature, uspjeli su izbaciti brojne rivale, nestvarno kako su u decembru preživjeli u Lisabonu kad je Sporting vodio 3:0 i vladao, potom izbacili dva Njemca, u četvrtfinalu Ajntraht, pa u polufinalu hit Karlsrue koji se proslavio sa 7:0 protiv Mijatovićeve Valensije. I njih je uspio stopirati tim Ota Barića,kojeg smo znali u 80-im kao trenera Vinkovačkog pa Zagrebačkog Dinama. U četvrtfinalu je Kaljari eliminisao ništa manje nego branitelja trofeja Juventus i Zlatnu loptu Bađa, ali onda ispao u novom italijanskom derbiju od Intera, koji je opet u četvrtfinalu izbacio u strašnim mečevima Dortmund, 1:3 u Njemčkoj pa srećni poraz 1:2 na San Siru. U finalu 0:1 u Beču, Inter koji se te godine borio za opstanak u Kalću je već slavio,ali u revanšu u Milanu potpuna dominacija Salcburga,bezbroj odbrana Zenge na oproštaju,stativa Markinjosa,i na kraju Jonk za novih 1:0 i puno puno sreće.Mogao je Salcburg do nevjerovatnog pehara tog 11.maja 1994, ispašće ipak godina grada Milana kao nikad. Bio je to sjajan period Salcburga,dakle titule 1994,1995 i 1997,a odmah jeseni 1994 ušli su i u grupu Lige šampiona. Pamti se novi izlet na San Siro, debakl 3:0 od prvaka Evrope Milana, ali i savršena gluma golmana Ota Konrada,režirani pad i boca koju je maser stavio pored stative. Uzalud žalba Berluskonija,službeno 0:3, Milan se seli u Trst,i tek u posljednjem kolu u Beču golom Masara uspio je proći preko Salcburga i potom stići do novog finala, baš u Beču 1995.

Te zlatne godine pod imenom Kazino okončane su baš ljeta 1997 kad je došao novi vlasnik,naišao je slabiji period ali bum se dešava 2005.godine kad klub preuzima čuvena kompanija Red Bul i prebogati Ditrih Matešic. Odmah mijenjaju ime u Red Bul po njegovoj kompaniji koju je osnovao još 1984 sa Tajlanđanima i slavnom energetskom piću, pa i stadion u Red Bul Arena, izbrisao je sa grba 1933 kao godinu osnivanja,a i tri osvojene titule u Austriji,rekavši da je ovo sada novi klub i istorija počinje od njega. UEFA ga je ubrzo upozorila da pravno to ne može biti novi klub,da vrati godinu osnivanja i osvojene titule što je na silu uradio. Za njegovo vrijeme u posljednjih 12 godina Salcburg je čak 9 puta bio šampion,posljednjih pet u nizu,a i ove će se prošetati. Odmah je doveo za trenera Trapatonija 2006,a za pomoćnika njegovog pulena u Interu Mateusa,mnoge igrače,ali navijači su punu godinu ratovali s njim,nisu prihvatali brisanje istorije i na kraju mnogi prestali da navijaju za Red Bul i osnovali novi klub Austrija Salsburg po uzoru na to što je do tada bilo. On je nastavio svojim putem,koliko asova je tu stvoreno,u posljednje vrijeme Sorijano i Sadio Mane,ali Champions je i njima izmicala suludo,i kad je bila tu,2009 i 2011 dva puta od Izraelaca a viđena već,prošle od Rijeke,a kakvo čudo su onda napravili u LE.

Matešic danas ima 74 godine, ima zvanično 21 milijardu dolara i sad 49.najbogatiji čovjek planete,a Ligu šampiona želi žarko,i to je rekao Marku Rozeu,kao ultimatum. On je uzeo 2009.godine i Lajpcig,od amaterskog napravio jak klub,ulagao čak više nego u Salcburg,prebacivao tamo igrače,bio vicešampion Bundes lige 2017, uveo ih u prošlu Champions,ali shvatio da se tamo od Bajerna ne može i vratio se Salcburgu, ulaganja su opet odlična. Inače, isto je radio i u Formuli 1, preuzeo od Forda tim Jaguar 2004.godine i odmah mu dao ime Red Bul izbrisavši prošlost. Prethodno je uzeo Zauber, ali 2001.godine bijesan što su uzeli mladog Rajkonena a ne njegovog pulena Bernoldija(tada vjerenika Jelene Dokić), digao ruke i otišao.Samo što je Rajkonen ubrzo postao svjetska zvijezda,i dan danas traje. S Red Bulom je dotakao nebo u F1, doveo neke inženjere koji su projektovali osvajanje mjeseca,napravio imperiju,i sa Fetelom 4 puta za redom bio prvak svijeta 2010-2013. Uzeo je još jedan tim, od bivšeg Italo-Australijanskog Minardija,uz pomoć prijatelja i zemkjaka Bergera,nekadašnjeg asa, napravio je Toro Roso,što takođe znači “Crveni bik”,na Italijanskom,praktično filijalu Red Bula, sa kojom je i mladi Fetel osvojio prvu pobjedu u Monci 2008. Ekstremni sportovi su njegov raj, koliko Red Bul avionskih trka, pa skokova sa Red Bul platformi od 27 do 50 metara, raznih izazova poput Feliksa Baumgartnera i skoka iz svemira 2012, još jedan njegov Austrijanac. A ima i svoj privatni hangar sa starim avionima,među njima i jedan Daglasov iz 1958.godine koji je pripadao Josipu Brozu Titu!

Ogromni su to kapitali,ali i za njega opet je vrijeme za fudbal. I Salcburg ima opsesiju kao i Zvezda,samo na drugi način,sve je drugačije. I maju stršno uigran tim,jedan koncept koji Roze samo nastavlja, a izdvajaju se golman Cican Stanković,pa štoper Onguene i sjajni bek Lajner,onda dva vezna igrača iz Malija Hajdara i Samaseko, Pongračić, i sjajni Šlager, kao i brojni napadači, Dabur je najbolji,a sreća što je brzi Korejac Hvang bio na Azijskim igrama, tu je Gulbradsen iz Norveške ali rovit, pa Bosanac Smail Prevljak koji je rezerva ali u subotu dva gola za 2:3 u Altahu,a doveli su i Helanda iz Moldea upravo. Jači su nego prošle godine,a tada su izbacili Sosijedad,Dortmund i Lacio,a skoro i Marselj za finale. Lacio ih je dobio 4:2 u rimskom spektaklu,a tamo napadao kao da mu treba,čuda je promašivao Imobile u prvom uz Alberta,a onda ga Imobile i dao u 55.minutu za 0:1, odnosno ukupnih 5:2. Lacio je mislio da je završio posao,ali Salcburg im je dao 4 gola u deset minuta i nestvarno ih izbacio,šok nad šokovima,pažnja na ovu ekipu do kraja. Ne čini ti se da je ništa posebno,a onda odjednom lete,moraju se iskontrolisati do kraja. Imaju i oni svoj sistem i puno brzine,energije,aduta,ali Zvezda tehnički nije gora ništa,i ako zaista od 31 hiljade ljudi na Red Bul Areni bar 10 bude navijalo za Zvezdu ta barijera se konačno može probiti i napraviti najvažnija noć u ovom vijeku. Ovo i jeste najvažnija utakmica još od 1.aprila 1992 u Sofiji protiv Sampdorije,po više osnova,ovo može biti trajna prekretnica u novoj istoriji koja možda ne može biti slavna tipa Bari-Tokio ali može mnogo blistavog i sada nezamislivog da donese. Sa Đovanijem Sijom priča će ići dalje i u slučaju poraza,i u petak postoji Monte Karlo i jedan žrijeb takođe,ali neke etape bi se mogle preskočiti i čudo napraviti ako samo bude 1:1. Stara imperija i slava protiv novog magnata i imperijalizma,zato rekoh da bi Mocart izabrao Zvezdu. Salcburg više i nema svoje ljubičaste dresove,već dresove kompanije. A ova noć jeste raskršće vjekova,sudar prošlosti i sadašnjosti,i to bliski.