111 GODINA "USTAVNOSTI"

Ču li, šta bi?

Pokret se vrši bez vidljivih trzavica postepeno, ali ipak preokret. Što neće sa duhom vremena, biće ostavljeno ili pregaženo; što pođe sa duhom vremena iz računa, biće otkriveno i prezreno; što pođe sa duhom vremena iz ubjeđenja, ali naglo, rušeći sve prepreke, posustaće i posrnuće, karakteriše “Ustavnost” uvođenje ustvanosti 1905.

Пише: Види све колумне

Prvo novinarsko čedo novog ustava (1905) crnogorskog, bio je list “Ustavnost”, pokrenut na Cetinju, samo mjesec dana po uvođenju ustavnosti, na današnji dan (po starom kalendaru) - 4. januara 1906. Koliko je to značajan datum govori podatak, da do toga dana, osim zvaničnog “Glasa Crnogorca”, Knjaževina Crna Gora nije imala nijedan drugi, ni zavisni ni nezavisni, list. A izlaženje i ovog lista finansirano je iz državnog budžeta, i to iz tzv. “Tajnog fonda” Ministarstva inostranih djela, namijenjen za finansiranje političke propagande. Shodno tome, i uredništvo lista imenovala je crnogorska vlast. List je izlazio sedmično, od 4. januara do 5. novembra 1906, ukupno 43 broja. Prva četiri broja objavljena su bez navođenja imena urednika, dok je brojeve od 5 do 39 uredio Božo Nikolić, brojeve 40 i 41 Milisav Dedović, a posljednja dva broja Jovan Nikolić.  Zadatak poluzvanične “Ustavnosti” bio je da afirmiše “novo ustavno doba”, a dva posljednja mjeseca izlaženja, da odgovara na opozicione stavove i napade (3.septembra 1906. pokrenute) opozicione “Narodne misli” iz Nikšića, kao i na napade beogradskih i zagrebačkih srpskih novina na knjaza Nikolu. Kao opšte obilježje lista, može se smatrati apsolutna posvećenost idealizaciji crnogorske vlasti, učvršćivanje vladarskog kulta knjaza Nikole i očuvanje tradicionalne podaničke odanosti naroda prema vladaru.

„Koristeći se – kaže uredništvo- tekovinama (ustavom) do kojih je Crna Gora došla bez velikih žrtava svojih građana, mi pokrećemo ovaj organ slobodne savjesti, poštenih uvjerenja, objektivnih mišljenja i ocjena i rodoljubivih težnja. Ovaj je organ samo prirodna pošljedica novog ustavnog i parlamentarnog režima i on se javlja kao osjetna potreba našeg javnog mišljenja“. U programu lista piše:“Prva će naša dužnost biti, da posredstvom javne i objektivne riječi, a pomoću ozbiljne i sišljene kritike kad zatreba svakoga upućujemo na njegove dužnosti. U težnji,  pojedinaca ili stranaka da za sebe vindiciraju sva prava, stečena novim političkim životom, uvijek ćemo gledati opasnost i za novi slobodoumni režim i po narod i državu. U drugom redu naš će zadatak biti, da podvrgavamo objektivnoj i razložnoj kritici rad sviju onih lica, koja bi radi raznih ličnih cuiljeva štetno uticala na narod i demagogijom ga učila, da ima samo prava, a nikakve dužnosti“.

Da li je hrvatska štampa bolja od srpske, ili obrnuto, pita se u 21.broju „Ustavnost“. I nudi odgovar: Žurnalistika je danas dobro razvijena i kod Hrvata, i kod Srba, ali postoji prilična razlika, koja se prvo vidi u tonu. „Hrvatska je žurnalistika većim dijelom učtiva, otmena, puna galanterije. Lična pitanja ona rijetko kad dodiruje, a kad ih i dodiruje, raspravlja ih sa visine, probranim riječima, otmenim tonom. Srpska se štampa mahom zanima ličnim pitanjima. Kad pretresa i opšta pitanja, motiv joj daje ličnost. U ocjenjivanju hrvatska žurnalistika teži da bude objektivna, srpska više ispoljava subjektivne momente. Zato je hrvatska žurnalistika pristupačnija raspravama težih pitanja iz državnog, narodnog i društvenog života; srpska opet neobično vješto obrađuje lirska osjećanja i ona osjećanja dubokih strasti mržnje, zavisti, gnjeva, pakosti, osvete, partizanstva. Hrvatska štampa mirno posmatra suštinu događaja, crta konture velikog društvenog i državnog života; srpska pedantno ulazi u sitnice, raspravlja ih majstorskom vještinom, te se, ako je nešto za osudu i sažaljenje, gubi u bezgraničnoj žalosti, ili u ironiji i sarkazmu. Srpska štampa razloge potkrepljuje vicem i ironijom, hrvatska suvoparnom studijom“.

Poentu priče o različitom karakteru štampe čitalac “Ustavnosti” naći će u tekstu “Šta se u nas čita” u 34 broju lista. U njemu se kaže da je “Gorski vijenac”, “Balkansku caricu”, “Pjesnika i vilu” i Nenadovićeva “Pisma o Crnogorcima” pročitao svaki obrazovani Crnogorac. A od knjiga u Crnoj Gori najviše se čitaju zbirke narodnih pjesama, pa naučna razumljivo napisana djela. Dugački romani i bljuzgave pjesničke pripovijetke slabo se ili nikako čitaju. Listovi, koji strasno raspravljaju lična pitanja, u nas imaju najmanje čitalaca. Naša čitalačka publika, pošto nije bilo onakve domaće štampe, koja bi joj pokvarila ukus i obratila svu njenu pažnju na lična pitanja i svađe, više voli ozbiljnu lektiru dobrog tona. Prema tome, ocjenjuje “Ustavnost2 ona i udešava i izbor novina, časopisa i knjiga.

A kako “Ustavnost” piše? Evo rubrike “Politički fragmenti”, iz pretposljednjeg broja lista (broj 42, 2. novembar 1906), u kojoj slika život u Knjaževini Crnoj Gori u postustavnom dobu, sa puno aluzija, ironije i cinizma, što je, opet, ocijena je uredništva, karakteristično ovdašnju štampu:

Skupština!

Ovih dana i u prijestonici, i u cijeloj zemlji, najviše se izgovara ta riječ. Neki je pominju sa zebnjom, neki sa radošću, neki sa nadom. Sve je duhove ta riječ pokrenula iz dosadašnjeg mirnog stanja. Svi se pitaju: šta će biti; kakvu će nam sreću donijeti Skupština, i hoće li onih šezdeset pravih narodnih otaca biti u stanju da polože osnov boljem novom životu Crne Gore? Naša se zemlja zaista nalazi na prelomu. Poljuljani su stari osnovi; otpočelo je novo doba. Pokret se vrši bez vidljivih trzavica postepeno, ali ipak preokret. Što neće sa duhom vremena, biće ostavljeno ili pregaženo; što pođe sa duhom vremena iz računa, biće otkriveno i prezreno; što pođe sa duhom vremena iz ubjeđenja, ali naglo, rušeći sve prepreke, posustaće i posrnuće. Skupština treba da bude sudija svima trima stranama. Ona treba da obuhvati sve misli, želje, namjere, ubjeđenja, strasti, prohtjeve, da izazove njihovu međusobnu bitku i izbaci na površinu pobjednike. Bez bitke nema pobjednika!

Prva auspicija

Dan je bio kišovit i buran, istorijski 18. oktobar. Kroz sive guste oblake, iz kojih je lila kiša, Sv. Duh poslao je nevidljivu moć svoga nadahnuća nad glave poslanika, iskupljenih u katedrali Cetinjskog Manastira. Istog dana u Narodnoj skupštini u Zetskom Domu otpočeo je pljusak riječi. Oblake su navukli virilci, kišu narodni, a gromom su završili radikalni demokrati. Poslije su se razišli, i debata beskrajna vodila se po kafanama, ulicama i salonima do u samu noć.

Produženje

Šta? Zar produženje kovitlanja gustih sivih oblaka, pljuska i groma, makar demokratskog? Ne; post nubila foebus. U Zetskom Domu izvedrilo se, ogranulo sunce, posao otpočeo redovno da teče, svaki mirno sio na svoje mjesto i debata se vodila učtiva, čak i s komplimentima. Ali, sad na ulici, u prijestonici, u kućama promijeni se vrijeme i raspoloženje. Prvi utisak rđav. Svijet naivan, pa mislio da Skupština, i to prva prava Skupština, treba da bude nešto sasvim fino, nešto nalik na svatovski sastanak, gdje se čuju samo ljubazne riječi, pune galanterije. Neće oni da znaju da je Skupština izraz narodne volje, ogledalo njenog temperamenta, kinematograf sviju grimasa na licu narodnog i drušvenog života. Misle naivni da Skupština treba da bude blagočastivi sovjet anemičnih staraca, gdje će se šaputati, uvijati, prazno govoriti s vječitim obzirima. I pošto je bilo dosta takvih naivnih, nije ni čudo što je prvi utisak bio rđav za one, koji su ga primili. Nadali su se da će produženje biti naopako, pa je pojmljivo što su se vodili i ovakvi razgovori.

Šta priča ulica

Pred Zetskim Domom zastala dva starca. Pogledaše se, pozdraviše, i prva riječ pade na Skupštinu.

- Ču li, šta bi?

- Čuh, ali ništa dobro.

- Po čemu?

- E, moj brate, ovo je otpočelo kako ne treba. Sve mi se nešto čini da će poći sunovrat.

- Da, mi tekli, mučili se i jedva sastavili ovo krova i slave, a oni udarili u razlaz.

- Bog bi znao, da li će sve to na dobro izaći.

U to naiđe tuda jedan mlađi građanin, i on im se pridruži. Slušao je njihov razgovor, pa će se umiješati:

- Ne kukajte za starim vremenima. Ovo je još malo. Treba čistiti, i još čistiti, i dok se sve što je nečisto ne iščisti, glatko neće ići.

Starci klimnuše sumnjivo glavom, i svaki ode na svoju stranu.

Pesimiste i optimiste

Među putnicima na brodu, koji se navezao na veoma uzburkano more, pojmljivo je da mora da bude veći broj pesimista, nego li optimista. Ovih dana rekao je jedan poslanik na jednom mjestu sasvim umjesno: Naša je Skupština brod, država je veoma uzburkano more, a građani su putnici, koji su sudbinu svoju predali na milost broda. Jedni se zabrinuli, drugi dali na ozbiljan posao, treći postali ravnodušni, četvrti radosni što će prebroditi uzburkano more i dospjeti do bolje, za sad nepoznate mete.

Osjeća se – vele jedni – opšta nepouzdanost, sukobljavaju se otvoreno lični interesi, progone se razna mišljenja i pod nogama ljulja nam se zemljište. Na starim porušenim temeljima – vele drugi – podiže se zgrada novog života, narod je dobio svoja prava, svako se upućuje na svoje mjesto, i nema više opstanka nikome, ko ne uživa narodno povjerenje. Jedni vjeruju samo sebi, i nikome više; drugi ne vjeruju ni sebi, niti kome više; treći i sebi i drugome. Jedni su mišljenja da će Skupština razoriti i ovo malo snaga što ih imamo; drugi misle sasvim obrnuto: da će Skupština izbaciti na površinu još više snaga, iz kojih će se obrazovati dobri državnici.

Vladinovac i narodnjak

Forum našeg političkog života je prostor ispred Biljanovića Kafane. Na uglu u omanjoj grupi vodi se živ razgovor. Prepiru se i gestikuliraju rukama. Jedni su za vladu, drugi protiv.

- Hoćete ljude da osudite nesaslušane.

- Što da ih saslušavamo! Vidjesmo im rad.

- To nije pravo, ni časno.

- Tako govore samo vladinovci.

- A ti si mi neki narodnjak, koji svakog mjeseca primaš 200 kruna plate.

- Ti kao vladinovac još više.

- Hajd’ se vuc’ b.....o! – reći će kao u šali vladinovac, i "b.....a", vidjevši u desnici vladinovca podebeo drveni "razlog", preblijedi i strugnu kroz gornja vrata u Biljanovića Kafanu.

Dani i kabineti

Koliko dana od sastanka Skupštine više, toliko kabineta veći broj. Istina, zec je u šumi, ali je i ražanj već tu. Niču novi kabineti svakog dana. Lista kandidata obuhvatila je do sad savjetnike, velikosudije, načelnike ministarstava, konsule, i još neke "pravnike". Kako se dani sve više nižu, a adrese još nema, lista će na pouzdano sići i u donje redove među gospodu sekretare i pisare. Kad ne mogu svi ustvari da zasjednu na pet fotelja, koje imaju pedeset i pet kandidata, neka budu zadovoljni bar time što im kursiraju imena na političkoj berzi.

Pošljednji bilten

Politička je situacija sa svim bolesna. Kriza još nikako da se preturi. Politički vrači sazvali konsilium. Pošljednji bilten ovako glasi: Temperatura zbog jagme oko ministarskih stolica 398 stepeni; puls zbog opšte uzbuđenosti mnogobrojnih kandidata 120; opšte stanje sasvim nepovoljno. Izgleda kao da luče dvije sile iz redova mlađih i starijih, koji će kombinovati novo stanje. Inače, svakog časa očekuje se katastrofa.”