110 godina crnogorske ustavnosti (2)

B.Vojičić: Slobodna štampa - sloboda ili zlo

Korist od slobodne štampe je očigledna, kad se pravilno primijeni, ali tako isto nema sumnje, da i pošljedice toga mogu biti strašne i da mogu unijeti u narod nemoral i trulež, a za tijem neminovno i propast, kad se ona zloupotrijebi” – upozoravao je “Glas Crnogorca”na vijest da se priprema Zakon o štampi.

Пише: Види све колумне

Knjaz Nikola proglasio je i „podario“ Ustav za Knjaževinu Crnu Goru na Nikoljdan 1905. s vjerom da je „Ustav – mudra i sveta ograda svakog srećnog vladara“. Knjaz je u Prijestonoj besjedi konkretno pomenuo i Zakon o štampi. Iskazao je nadu da će njegovi podanici umjeti da iskoriste slobodu i prava koja dobijaju Ustavom. Crnogorski vladar je objasnio da je štampa produženi odjek ljudske riječi, koja ima svoju važnost kada je slobodna i istinita.

Uprkos činjenici da je Zakon o štampi prvi zakon koji je proistekao iz tek usvojenog Ustava i da je knjaz Nikola posebno naglašavao prosvetiteljsku ulogu slobodne štampe, te da je ta sloboda bila zagarantovana po evropskim standardima, u vrijeme  donošenja tog zakona, osim zvaničnog lista”Glas Crnogoraca”, u Crnoj Gori nije postojalo ni jedno drugo glasilo. Niti su postojale pretpostavke da se formira javno mnjenje koje bi uticalo na vršenje vlasti. Više od 90 odsto stanovništva bilo je nepismeno, u smislu znanja o demokratiji, pa je Simo Popović – pjesnik i novinar, neko vrijeme sekretar knjaza Nikole, ministar prosvjete i član Državnog savjeta – konstatovao 1905.godine, da u Crnoj Gori „od hiljadu jedan zna šta je ustav“.

 A mitropolit Mitrofan Ban u pismu Simu Popoviću maja 1907, godinu i po dana poslije donošenja Ustava i nakon 15 sjednica Narodne skupštine u kojoj je bio viralni poslanik, konstatuje: “Parlamentarizam, ustav, ne može u Crnoj Gori da bude kao što biva u drugim zemljama. Mnogi razlozi to ne dozvoljavaju. Naš narod za to nema spreme. Njegov je karakter nešto osobito; prošlost mu je originalna; sinovi njegovi nesložni i ustavnom životu nenaviknuti; pa pri ovakvim okolnostima da Gospodar ostavi široko polje Skupštini, značilo bi ostaviti zemlju kao brod na morskoj pučini bez kapetana i kormilara”.

“Ustavnost”, koja se pojavila samo 15 dana nakon donošenja Ustava, u prvom broju objavljuje nepotpisan komentar, naslovljen: „Cetinje, 4.januara”, u kome se kaže da je politički preokret u našoj otadžbini, „našao svoje kritičare u dva biogradska lista, kojima i do sad u Crnoj Gori apsolutno ništa, odozgo do dolje, nije valjalo“. „Ustav, koji je naš vladalac dao Svome narodu, potpuno je slobodan. On građanima Crne Gore garantuje političke slobode u punom smislu te riječi. Ko god teži za tim, da bude savremen i da se koristi tekovinama modernog vremena, mislimo da protiv preobražaja autokratskog režima u Crnoj Gori u ustavni i parlamentarni ne samo da neće ništa imati, već da će taj preobražaj pohvaliti. Kad su svi srpski i ostali slovenski i strani prema našoj zemlji prijateljski naklonjeni listovi simpatično pozdravili taj pokret u političkom životu naše otadžbine, oni su se bez sumnje rukovodili naprijed istaknutim razlozima.Izuzetak su učinila samo dva pomenuta biogradska lista. Prije Nikolj-dana pisali su o ‘despotiji i tiraniji’ u Crnoj Gori, poslije Nikolj-dana pišu protiv novog slobodoumnog režima, omalovažavajući i Narodnu Skupštinu, i Knjaževsku vladu, i sve, što im se valjda lično ne sviđa. Ako im prije Sv.Nikole u Crnoj Gori ništa nije valjalo zbog ‘despotije i tiranije’, zašto im ništa ne valja sad, kad je i u našoj zemlji zavladao ustavni i parlament?!“

Zakon o štampi stupio je na snagu 1.februara 1906. godine. Samo dan kasnije, “Ustavnost” /broj 5, od 2.februara 1906/ analizira taj zakon sa uvjerenjem „da će se prosvjećeni sinovi naše zemlje njime pametno poslužiti na korist vladaoca, otadžbine, naroda i novog slobodnog političkog života u našoj zemlji“. List načelno razmatra značaj slobode štampe, ističući da „ne može ni da bude prave političke slobode, gdje nema i slobode štampe“. „Gdje nema slobodne štampe, nema, istina, ni zloupotreba štampe, ali tu nema javnog mišljenja“. Štampa iznosi pred javnost ogledalo, u kome se svako ogleda. „Slobodna štampa je javna kontrola sviju mišljenja, najboljih i najgorih“. List ističe da u Zakonu o štampi nema nikakve ni preventivne ni zakonske mjere, koja bi sputavala slobodu javnog mišljenja i uvjerenja. „Misao, iskazana putem štampe, po ovome zakonu je sasvim slobodna“. „Protiv ubjeđenja i slobodne misli naš zakon ne predviđa nikakve krivice i kazne. On ne dopušta samo uvredu i klevetu vladaoca i članova vladalačkog doma, i izričan poziv građana na bunu. Neka napr. neko u kakvom listu ovako napiše: Građani, ne slušajte naredbe ni jedne vlasti, već ustanite na oružje, pa se oduprite! – i to će biti odmah zabranjeno. Takvo se pisanje zabranjuje svugdje na svijetu. Podsticanje na nered, na rušenje države, na zločina djela ne trpi ni jedna država na ovom svijetu. Kad bi se to dopustilo, nastala bi anarhija“, objašnjava Ustavnost.

“Korist od slobodne štampe je očigledna, kad se pravilno primijeni, ali tako isto nema sumnje, da i pošljedice toga mogu biti strašne i da mogu unijeti u narod nemoral i trulež, a za tijem neminovno i propast, kad se ona zloupotrijebi” – upozorio je “Glas Crnogorca”još na vijest da se priprema Zakon o štampi.

U tom tekstu naslovljenom „Cetinje, 22.jula” “Glas Crnogorca”o slobodi štampe piše:

“Sloboda štampe jest moćno sredstvo za rasprostiranje zdravijeh i blagotvornijeh pojmova i naravstvenijih principa među narodima. U tom slučaju ona je dobro, a u protivnom ona je zlo, bijeda i nesreća za narod i za ljudstvo u opšte”. List upozorava: “Svak će moći slobodno da iskaže istinu, ali samo istinu!Narod je Crnogorski suviše osjetljiv, pa kad bi drugijem pravcem pošli, pošljedice bi bile nedogledno zle. Nema sumnje da Crnogorci u tome slučaju ne bi pribjegavali pesnicama i toljagama, nego bi revolver radio na sve strane i ponovila bi se ona stara vremena, kad su se pandurice ispred kuća graditi morale, a to željeti nikako nije!”

“Mudru opreznost” iskusnog crnogorskog Knjaza u vezi s donošenjem Zakona o štampi pozdravile su “Beogradske novine” (a preštampao “Glas Crnogorca”),  čiji je urednik (Ćurčić) i pisao nacrt zakona:

“Samo uređivanje prava javne riječi putem zakona nesumljiv je dokaz da javnost u Knjazu Nikoli nema protivnika, kako bi htjeli to da mu poture njegovi kivni neprijatelji, ali da on kao vjerni čuvar  svoga naroda, smatra za svetu dužnost, da čednost toga naroda čuva od zloupotreba, koje razoravaju snagu državnu i narodnu. Sama pojava zakona o štampi u Crnoj Gori, ma i sa velikim ograničenjima, nije ništa drugo, nego službeno priznanje o potrebi javnosti u zemlji, poslije kojega moraju doći i izmjene u naprednijem duhu sa povećanjem kulture i socijalnog razvitka. Znajući kolike opasnosti donosi sobom skakanje od od apsolutizma k najvišoj slobodi, Knjaz Nikola daje za sada svome narodu onakvu javnost,kakvu nalazi,da mu može dati”.

Zvanični list prenosi i reagovanje na taj zakon beogradskog lista”Pravde ”, organa ponovo organizovane napredne stranke, zakon  je – liberalan:

“Ovaj zakon, malo stroža redakcija našeg zakona o štampi, pisan je u tako liberalnome duhu, da se često čovjek može bojati, da neće svojim liberalnim principima naškoditi postupnome razvitku i preporođaju stare Crne Gore u savremenu državu, jer osim kvalifikacije za odgovornog urednika ispit zrelosti i svršena srednja škola  i cenza poreskog, zatim mekšije kazne za uvredu i  klevetu vladaoca i vladalačkog doma, ovaj se zakon  stav po stav poklapa sa našim zakonom o štampi.”

“Dobivši ovaj zakon, Crnogorci mogu otvoreno podvrći kritici sve ono što ne bi valjlo u njinoj domovini.Neće više imati potrebe, da se iz tuđine bore protivu nasilja i nepravde. Sve će to smjeti da donose crnogorski listovi i sve će to Crnogorci ćitati u svome Cetinju i u svome Nikšiću. Bukaje iz Beograda i iz Zagreba prestaju imati svoju važnost, a i naši listovi biće pošteđeni, da se zanimaju unutrašnjom crnogorskom politikom” piše beogradski list.

I “Ustavnost” prenosi članak iz beogradske književne revije “Srpskog Književnog Glasnika” ocjenu zakona o štampi:

„Od 1.februara stupio je na snagu novi zakon o štampi za Knjaževinu Crnu Goru. Zakon je u glavnome kopija zakona o štampi, koji važi za Srbiju. Razlika je između ova dva zakona u tome, što crnogorski predviđa svuda oštrije novčane kazne i kazne zatvora za štamparske prijestupe, nego što to ima u zakonu o štampi u Srbiji. Isto tako po crnogorskom zakonu o štampi odgovorni urednik dnevnog lista ili povremenog spisa mora da je svršio bar srednju ili kakvu stručnu školu, da plaća po 15 kruna poreze i da ima 30 godina.Ovaj se zakon,dakle, može s pravom nazvati liberalnim.

Ako se i oni, koji će po njemu suditi, i oni, koji budu po njemu uređivali novine, umjednu staviti na visinu svojih dužnosti, biće velike koristi za Crnu Goru. Naročito bi trebalo da se budući urednici dobro čuvaju da ne kaljaju po blatu valjane ljude samo zato, što ne bi bili istih političkih ubjeđenja kojih i oni, da u borbi za svoja načela ne kaljaju porodični život svojih protivnika, da ne upotrebljavaju, umjesto kritike, uvrede i klevete. Dužnost je dobrih i pravih novinara da budu umjereni, da pišu sa dokazima u ruci, da nikada ne zaboravljaju, da protivnik, bilo partijski, bilo lični, bilo visokoga položaja političkog, ima lične i građanske časti, da nikad u list ne puštaju neprovjerene vijesti, kojima se nanosi državi ili pojedincu šteta, da njihov list bude, jednom riječi, samo zastupnik istine, pravde, moralnosti, čovječnosti, naroda i zemlje njihove.“

Istovremeno, prvi opozicioni list “Narodna misao” u Zakonu o štampi vidi zakon– o ciframa, koje označuju globu za globom! I traži da se taj “drakonski zakon” izmijeni. U polemici sa shvatanjima ovog lista “Ustavnost” navodi:

 - Naš zakon o štampi ne predviđa ni jednu preventivnu mjeru: ni cenzuru, ni kauciju. Gdje toga nema, ne može se reći, da je štampa onakva, kako je opisuje “Narodna misao”.Istina je, da se i pored svega toga, što nema cenzure i ne traži se kaucijua, sloboda štampe može ograničiti represivnim mjerama. Ali, ni toga nema u našem zakonu, i ako ima, to je u najmanjoj mjeri. Naš zakon o štampi zabranjuje vrijeđanje i klevetanje vladaoca i pozivanje građana na oružje.To je jedino, što naš zakon o štampi zabranjuje. Ništa drugo ne zabranjuje, već oštrije kažnjava lične uvrede, klevete pojedinaca i porodične časti zato, što je kod nas u Crnoj Gori svačija osjetljivost u tome veomka velika. Zar bi “Narodna misao” voljela, da mjesto objašnjavanja riječima putem štampe, dođe objašnjavanje revolverima? A toga bi bilo, kad se višom kaznom ne bi zaštitila ličnost i porodica od uvrede i klevete putem štampe. Ko hoće bezrazložno da vrijeđa i kleveta, neka za to ponese zaslužnu kaznu. Kazne za uvredu i klevetu ne spriječavaju slobodu pisanja, već joj pomažu.Da je tako, onda u Francuskoj Republici ne bi ni bilo slobodne štampe, gdje su kazne za uvrede i klevete predviđene na hiljade i desetine hiljada franaka, da i ne pominjemo zatvor, podvlači “Ustavnost”.

“Narodna misao”, pak, zahtijeva potpunu slobodu štampe: “Našao si iznemoglog putnika u Sahari, pa si ga pridigao, sklonio od pješčanih vjetrova i nahranio – ali mu vode nijesi dao! I mi smo dobili 56.članaka zakona o štampi, po kojima bi mogla štampa nekako mizerno da životari. Ali eto ti člana 6, koji jasno otkriva namjeru onih, koji pisaše ovaj zakon – i u Crnoj Gori nema slobode štampe.

Zašto ta gospoda, kad su već prepisali srpski zakon o štampi, ne unesoše u naš zakon i onaj paragraf, koji ovako veli:“Odgovorni urednik mora biti građanin, koji uživa građanska i politička prava (član 22 ustava)“ – i ništa više.

Ali našoj je gospodi malo bilo uživanje građanskih i političkih prava, nego treba stalno da žive u Crnoj Gori (sigurno ne može nikako imati ni zastupnika!), da je svršio najmanje kakvu srednju školu, da uživa sva građanska prava, da je pošljednje tri godine plaćao 15 kruna dacije i da mora imati najmanje 30 godina!!!Još je čudo, što ne mora da položi kauciju od jedno 100.000 kruna!

Gdje nema slobodne štampe ne može biti ni slobodnog narodnog razvoja; ne može biti slobodne misli, a protiv toga je baš ovaj zakon i išao:ugušiti sve što može dovesti do poznanja pravnih prilika, te da se ni jedna riječ ne čuje o pravim tegobama našega naroda. Slobodna štampa potrebna je i seljaku i ministru – cijelome narodu, jer ona vrši ono u upoznavanju prilika, narodnih potreba i kontrolisanja svačijega rada, što ne bi moglo nijedno drugo sredstvo zamijeniti.Slobodne štampe ne treba niko da se boji, ko pošteno misli i shvaća svoju dužnost...“