MOTO GP

N.Šofranac: Italijansko-španski besmisleni rat

Sve je počelo na vrelom asfaltu Australije, a otišlo predaleko. Medijski, diplomatski, navijački. Italija i Španija nikad udaljenije. Ali narod razumije i 100 hiljada ljudi je zviždalo Lorencu na njegovom tlu. O dramatičnom raspletu na "Ćesteu" u Valensiji, ali i istorijatu rivalstva ovih vozača koji su podijelili i uzburkali sportski svijet.

Piše:Vidi sve kolumne

149062

Nebojša Šofranac - Šofro

Juče je Moto GP bio apsolutni događaj dana na svjetskom nivou, politika, muzika, hronika, sve debelo potisnuto. Kad ni rimski derbi u Italiji, ili Realov Seviljski krah u Španiji nijesu mogli da se nose. Svi ispred ekrana u 14 sati, sto hiljada ljudi u Valensiji, 50 hiljada u Rosijevom rodnom mjestu Tavulji, stigli sa svih strana, sve u žutom i s majicama 46, dim i baklje kao na stadionu, pjesma i eksplozija za svaki njegov obilazak.

A krenuo je sa 25. mjesta, kao strijela, već u prvoj krivini prešao ih je sedmoricu, a ukupno 21-og, često i rizikovao, ali jedino tako je mogao doći na čistinu. Nakon samo šest krugova već je četvrti što je na ovako uskoj stazi podvig da se naježiš, ali tri Španca, već pobjegao 12 sekundi i nema šansi da se hvata, prvo gume ne dozvoljavaju to. Ali bilo je puno do kraja, i oni idu na limitu, može svašta da se desi, Lorencova prednja guma gotovo "odrana", Honda može da plasira veliki napad. Markes se kleo da želi tu pobjedu, a toliko je blizu Lorencu da u bilo kojem trenutku može da ga pređe, a kad bi on to uradio nema sumnje da bi Pedroza išao na sve ili ništa.

U posljednja tri kruga ritam Lorenca je pao, daleko od čovjeka koji je polomio stazu u subotu sa zastrašujućim rekordom. Honde su puno brže, Markes se već muči da odglumi svoju ulogu, jer Pedroza brzo nadoknađuje tri sekunde i stiže ih. Rado bi pobijedio Markes, nije nikad puno volio Lorenca, ali njegov zakleti cilj je da Rosi ne bude šampion. Zaslijepljen je tim ciljem. Pedroza ga obilazi i ide na Lorenca, mogao je čak to da pusti jer i sa drugim mjestom Lorenco je šampion zbog broja pobjeda (325:325 sa Rosijem), ali tada ga njegov inat razotkriva potpuno. Odmah rizično napada Pedrozu i u krivini mu uzvraća, lomi klupskog druga, a cijelu trku nijednom ne napada Lorenca iz Jamahe!

149074

Rosi ispraćen neviđenim ovacijama (Foto: Beta/AP)

Vrhunac jednog apsurda, providne zavjere. Na kraju je opravdao potpuno Rosijeve riječi (Lorencov tjelohranitelj), i omogućio mu da osvoji treću titulu u Master klasi, a reći će da je spremao napad za posljednja dva kruga, ali ga je "Dani omeo". Toliko laži je rekao ovih dana, i cijela Španija je shvatila, pa je Rosi ispraćen neviđenim ovacijama. Ali ni tu nije kraj. Kad je Rosi pogledao snimak rekao je da je Markes išao duplo brže od Lorenca u finišu, i da je jadno to što je uradio, da je lagao cijelog vikenda i da je uprljao ovaj sport kao niko nikada. Nije sumnjao uopšte da će završiti svoj posao do kraja jer je opsjednut njime (Rosijem), ali da je dotakao dno i smučio se cijelom svijetu.

Takođe je optužio svoju davnašnju ekipu Hondu da je mirno pustila Jamahu da pobijedi, a da njeni vozači igraju svoje niske igre. Nije poštedio prvi put ni svog dugogodišnjeg klupskog druga Lorenca rekavši da je propustio šansu da ćuti i bori se viteški, "ili je potpuno glup ili od početka ima pakt sa Markesom". Dodao je da ga već plaši šta će se događati iduće godine, kakve će se tu usluge vraćati i kakve zavjere praviti. Jer ništa nije riješeno, ostala je samo mržnja. Rosi se nije ni pojavio na gali FIM-a, ne priča ni s Lorencom, podijelio je i Jamahu, koja je ipak htjela više njegovu titulu i forsiraće ga i iduće godine, zbog ogromnih sponzora i medijske pažnje koje im donosi, unikatno, kao što je nekad samo Tomba radio u skijanju. Lorenco je bio nervozan na dodjeli, najviše zbog zvižduka na stazi, a poručio je Rosiju da mu je ovo bila posljednja šansa za desetu titulu i da je zato poludio. Rekao je da sad ima bržih vozača od njega, misleći valjda na sebe, Markesa, i..? Tek onda je krenuo rat na relaciji Italija-Španija, s međusobnim optužbama, kopanjem po istoriji.

149073

100 hiljada ljudi zviždalo Lorencu na njegovom tlu (Foto: Beta/AP)

Uključio se premijer Italije Renci, te Španska Kraljevska porodica. Velika imena sporta poput Fetela, Rozberga, Federera, Vudsa, Hiršera, Ronalda dali su punu podršku Rosiju, Nadal Markesu (ne Lorencu). Italijani su prikazivali slike iz ranih 90-ih kad je biciklistički as Indurain bio tretiran kraljevski na drumovima Đira, a Španci prikazivali lakat Tasotija Luis Enrikeu na SP '94., govoreći "ovo je Italija". Ostalo je puno zle krvi pred narednu sezonu koja počinje krajem marta, ali evo sada putovanja kroz vrijeme koje će približiti prije svega ove četiri ključne ličnosti moto sporta, koji su svoje lične interese stavili iznad timskih, pa i iznad samog sporta.

Rosi je naravno najstariji. U februaru puni 37. Kad je on osvajao titule Španci su ga gledali sa divljenjem, a Markes se još igrao sa zvečkama. Imao je tri godine kad je Vale slavio u Brnu '96., bio mu je idol, slikao se s njim 2008. i uzbuđeno rekao da bi volio da postane kao on. Jednog dana putevi će im se ukrstiti, a nakon Australije žestoko razići. Rosi ga je optužio da ga je svjesno kočio, misleći da će mu tako skinuti masku i da će ga pustiti da riješe on i Lorenco. A zapravo desila se Malezija i krvavi duel kad je Rosi "pukao" od njegovih provokacija i pogriješio. Ovo juče je normalan epilog, Markes je pretukao i italijanske novinare, gorio je od mržnje.

149076

Markes s idolom Rosijem 2008.

Vraćamo se nazad. Rosi je bio šampion u kartingu sa 11 godina, imao je već program da uđe u Formulu 1. Ipak, otac Gracijano, bivši moto as, odvodi ga u moto svijet i već 1994. je italijanski šampion, potom evropski, a nakon mnogo pročitanog o njemu prvi put sam ga gledao u jednoj open trci koju je prenosio Eurosport oktobra 1995., gdje su on, Španac Martinez zvani Aspar, i bivši as Kočinski, prelazili jedan drugog do iznemoglosti, spektakl živi, a Rosi je imao samo 16 godina! Kad nekog vidiš prvi put i pratiš ga do kraja, dok traje. Kao što mi se desilo sa Tombom, Pantanijem, Antibom, Bađom, Džordanom, Maldinijem. Rosi je ta kategorija, apsolutno.

Taj Martinez je bio veliki šampion u nižim klasama, tadašnjim 80 i 125 kubika, znao je da tada kod nas na Grobniku kod Rijeke pobjedi u jednoj pa u drugoj trci pola sata kasnije, 1988. je osvojio obje titule paralelno na svom Derbiju, tada je imao već 33 godine, a Vale ga je kidao na svojoj maloj Apriliji, od koje je bio još manji. Da se odmah naježiš. Sve što je došlo poslije bili su rekordi, nakon titula u 125 i 250 na Apriliji dobio je poziv Honde 2000. za najjaču klasu, a mentor mu je bio Mik Duan, veliki vladar pet godina (1994-1998), koji se povukao nakon teškog pada 1999., i koji je naučio Rosija kako da podnese psiho borbu sa zemljakom Maksom Bjađijem.

149079

Ekstra popularan, egocentričan i ludo brz: Bjađi

Bjađi je kao četvorostruki prvak u 250, ušao 1998. u elitnu klasu i krvavo namučio Duana, bio ekstra popularan, u vezi s Naomi Kembel, egocentričan i ludo brz, ali sve će mu to uzeti Rosi i izbaciti ga iz Moto GP. Postao je 2001. prvi satelit vozač šampion svijeta sa čak 11 pobjeda i ubjedljivo ispred "prave" trkačke Honde Bjađija. Kad je taj dvocilindrični motor 500 kubika otišao u istoriju i prešlo se na trocilindrični 990 od 2002, i prešlo u eru Moto GP, mnogi su pričali da je to prevelika mašina za malog Rosija, a baš na prvoj trci te godine u Japanu on se jedini odmah snašao i po velikoj kiši pobijedio seriju Japanaca koji su vozili sa wild card!

Tako je bilo i kad ga je Honda ucjenjivala krajem 2003., misleći da je nepobjediva, imala je i Španca Žibernaua u formi. A Rosi iz inata pređe u slabiju Jamahu i odmah pobjeda, veliku rivalsku kuću odvede na tron, dan danas Hondu to peče. Žuti 46 je brend za sva vremena, a Rosi zabavlja svijet od Ria do Perta, reklamira siromašnog farmera Osvalda i nosi njegovog pijetla na trke. Titula izgubljena 2006. od Niki Hejdena pred prelazak na četvorocilindrike ga je pekla, jer je preuzeo vrh trku prije kraja, nadvisio i novu generaciju Melandrija, Stonera i vunderkida Pedrozu, a Amerikanac je bljesnuo samo te godine, juče se baš oprostio, anonimno. Došli su novi dueli, Rosi traje i dan danas, priča bez kraja, a malo ko zna za njegov prvi nadimak, puno prije "Doktora".

149080

Rosijev prvi idol: Abe

Bio je nekad sjajni Japanski vozač Norik Abe, pravo ime Norifumi. Dobio je šansu da vozi Kavasaki na stazi Suzuka 1994., i bio drugi nakon prave kamikaza trke protiv moćnog Duana. Tada 14-godišnji Rosi je gledao na TV-u i bio očaran njegovom hrabrošću, tako da je sebe prozvao "Rosifumi" i dvije godine nosio to na motoru. Samo što se tada manje obraćala pažnja na njega. A inače, Abe je aprila '96. pobijedio sa samo 20 godina u Argentini i postao drugi najmlađi pobjednik u istoriji u elit klasi. Mlađi je bio i to samo par mjeseci Fredi Spenser kad je pobijedio u Belgiji '83., čovjek koji je skinuo jednog Keni Robertsa sa trona, ali u unikatnom podvigu 1985. kad je paralelno osvojio titule 250 i 500 toliko istrošio svoje tijelo da se mlad povukao. Zanimljivo, Abeov trijumf u dan je izjednačio Pedroza 2006., a Spenserov rekord takođe u dan Markes 2013., nevjerovatno.

149081

Rosijev prvi trijumf u 500 cc u Doningtonu 2000.

Rosijev prvi trijumf u 500 cc je bio sa 21 godinom, u Doningtonu 2000. Inače, njegov prvi idol Abe nije dugo trajao, čak je radio poslije kao mehaničar, a poginuo je kad ga je udario kamion na auto putu oktobra 2007. On je bio naravno na motoru. Volio je Rosi Japance zbog njihovih kosih očiju, tako je bilo i s rivalom iz 1997. Vedom, i kasnije Katom koji je bio njegova prijetnja u 2003., ali poginuo na stazi. Sa Špancima je sve bilo komplikovanije, oni su unijeli novu vrelu krv u ovaj sport gdje su dugo harali Amerikanci i Australijanci (Roberts, Spenser, Mamola, Lozon, Rejni, Švanc, Gardner, Duan), njihov ekskluzivni univerzum razbio je Rosi, ali sada su dolazili mladi zastrašujući Španci koji su ranije bili eksperti samo za niže klase. Poput Martineza, Sito Ponsa, Njeta, Kriviljea.

Tako stižemo do Pedroze. Bila je 2006. kad on ulazi u Moto GP, a zvona su zvonila. Jer pratili smo ga prethodno u nižim, prvo 2003. kad je bio šampion u 125, a onda nakon teškog pada u oktobru i bez ikakvih treninga prešao u 250 i odmah pobijedio, pa se prošetao do titule. Već su tada sanjali Španci, ali ostaje još godinu u 250, i sa devet pobjeda osvaja 2005., pričaju se bajke, ulazi u Elit klasu u momentu kad je Rosi nanizao već sedam titula. Pošto je visok samo 158 cm, a bio težak jedva 51 kilogram, opet se pričalo da ne može da vozi te moćne "čelične konje", da su preteški i preveliki za njega. A tog vrelog 26. marta 2006., na debiju je bio drugi, iza Hejdena, a ispred Rosija, u Kataru! Tada se to smatralo čudom, pa šta će tek u budućnosti raditi. Ni kraj ski sezone, ni Boka-River, ni Ševčenko-Ronaldinjo, tog dana su svi pričali o Pedrozi.

149084

Pedroza prvi, Rosi tek četvrti u Kini 2006.

Ubrzo i prva Moto GP pobjeda. Bio je 14. maj ujutro, Kina, u Milanu u sred uragana zvanog Kalćopoli, gledao sam njegov prvi trijumf, Rosi tek četvrti. Stvari se mijenjaju, Pedroza nakon julske pobjede u Njemačkoj je u borbi za titulu s klupskim drugom Hejdenom, onda Kapirosi, pa tek na 50 bodova Rosi. Ipak, kreće Rosijev povratak, Pedroza pada pet vikenda za redom na treninzima, vozi slomljen, ali gubi korak, još u Portugalu ruši i sebe i Hejdena nesvjesno pomažući Rosiju. Umjesto da postane najmlađi prvak u istoriju, i već tad naslijedi Rosija, tu kreće njegova nesrećna priča, svake godine u igri, a nikad šampion. Nesreća za nesrećom, tako se istopio 2008., kad je vodio do jula, povrijedio 2009. i 2013., izgubio mrtvu trku s Lorencom 2012. i gleda kako Lorenco, s kojim ne priča od djetinjstva i kojeg je glatko pobjeđivao u 125 i 250, juče postaje treći put prvak u Elit klasi. Bolno. Htio je sve uraditi da ga zaustavi. Ali to je njegova sudbina, sad ima 30 godina, i da li će ikad ostvariti san?

Lorenco. Mlađi dvije godine od Pedroze, u njegovoj sijenci godinama. Čulo se za njega tog čuvenog vikenda 5. maja 2002. (Lacio-Inter 4:2), jer u petak nije imao dozvolu da vozi, a u subotu na svoj 15. rođendan dobio dozvolu i osvojio pol poziciju na španskom GP u 125 klasi! Novi fenomen, jasno. Ipak, tek odlaskom Pedroze u elitu on osvaja dvije titule 250, 2006 i 2007. Potpisuje za Jamahu i ide kod kralja Rosija 2008., da stiče iskustvo, ali odmah je drugi u Kataru, pa opet drugi u Teksasu, pa prvi u Argentini, i nakon tri trke ima najbolji ruki start ikad, i vodi u prvenstvu zajedno sa svojim arhi rivalom Pedrozom, a ispred favorita Rosija i Stonera (koji je harao u 2007.). Ali baš tada teški pad u Kini, te s rukom u gipsu ipak vozi i završava treći, Rosi pored nadljudskih napora da zaustavi Stonera mora da gleda i malog monstruma iz svoje kuće. Ali ta velika uzajamna mržnja puno je škodila i Lorencu i Pedrozi, puno padova i optužbi, Rosi kroti Stonera na teškoj Laguna Seki i vraća titulu. I naredne 2009. Lorenco je stalno za vratom Rosiju, ali opet slavi Italijan za 25 bodova.

149086

Teški pad Lorenca u Kini 2008.

Pedroza, koji je Lorenca i Stonera uništavao u 250, polako nestaje, a Lorencu Dukati nudi čak 20 miliona da pređe kod njih, ostavi Rosija i krene na titulu 2010. Ipak, odluči da ostane u Jamahi, i u junu dočeka Rosijev lom noge baš u Italiji, tog dana shvatio je da će donijeti Španiji veliku titulu. U godini u kojoj su bili prvaci svijeta u fudbalu, Nadal osvojio tri gren slema, Kontador Tur de Frans, Alonso. Pedrosa je uvijek izgledao brži vozač od njega, čak i hrabriji, ali Lorenco je nasložio tri titule koje on nema. Zbog nečega. 

A onda se pojavio i najtalentovaniji. Mark Markes. Od 2008. se čekao, harao u Moto 3 i Moto 2, pun brzine, drskosti, ludosti. Ulazak u Elit klasu u znaku rekorda, kad je Rosi već smatran duboko na zalasku, otvorilo mu se sve za titulu 2013., tako rano, padovima Lorenca i Pedroze u julu, jer Honda je apsolutno htjela da isforsira konačno Danija. A nakon te titule godina rekorda 2014., prvih deset trka sve je pobijedio, kao niko nikad, čak i jedan preporođeni Rosi nije mu mogao prići i smatrali su ga svi njegovim pravim nasljednikom, koji će još dugo vladati.

149089

Incident u Maleziji: Rosi i Markes

Tek dvadesetjedna godina, a već dvije titule Elit klase. I onda ova čudna godina, počeo loše u Kataru, pa spektakl u Teksasu i mega duel s Rosijem u Argentini, a onda previše griješio. Bio je puno brz, bilo je bljeskova, ali daleko iza sjajnih Rosija i Lorenca na tabeli. I kad je shvatio da je titula otišla, a da može da utiče uradio je to na najgori način.

Svog heroja iz djetinjstva je spriječio da osvoji desetu titulu, a najgore što će se sresti opet, jer Rosi je riješen da je ipak uzme. Pred Markesom je još mnogo godina da ga stigne, ali možda je već sada izabrao krivi put i krive vrijednosti. Pred Rosijem možda još samo jedna. Ali imaće podršku mnogih, i samih šefova Jamahe protiv velike španske kolonije, jače za Vinjalesa i Rabata. Možda se u toj mreži intriga napokon posreći onom koji je bio najčistiji u svemu, a vječni je gubitnik (Dani Pedroza).