- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Muzički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Hronika
06. 10. 2025.
07:23 >> 07:24
Prenio akcije da mu SDT ne blokira imovinu
Još prošle godine, kada je prvi put uhapšen zbog sumnje u organizovani šverc cigareta, bilo je jasno da se kontroverzni biznismen Aleksandar Mijajlović "oslobodio“ akcija u beranskoj kompaniji "Hidroenergija Montenegro“ iz jednostavnog razloga da mu imovina ne bi mogla biti zamrznuta.
Te akcije on i njegov ortak Ranko Ubović navodno su prodali Ranku Radoviću, Koji je do tada bio izvršni direktor ove firme za proizvodnju električne energije, a novac za koji je to učinjeno, nekih 300 hiljada eura, govori u prilog tome da se radi o fiktivnoj prodaji.
Ko bi se, inače, za taj novac odrekao milionske dobiti koju su svake godine, od kada su ušli u posao sa malim hidroelktranama, Mijajlović i Ubović imali svake godine bez imalo "znoja“.
U ogromnom broju promjena u Centralnom registru privrednih subjekata, kao vlasnik ove kompanije u jednom trenutku se sa 60 odsto pojavio "Bemaks“, čiji je zastupnik bio Veselin Kovačević, a nedugo potom su svojim ličnim imenima ušli Ranko Radović i Aleksandar Mijajlović, kao nezvanični vlasnici "Bemaksa“.
Preduzeće "Hidoenergija Montenegro“ osnovano je u Beranama u jesen 2007. godine. Tada je biznismen Oleg Obradović došao u svoj rodni grad i preko kompanije „Hamera Capital“ napravio dogovor sa tri opštine na sjeveroistoku Crne Gore o davanju koncesija za izgradnju malih hidrolektrana na njihovim teritorijama, ponudivši im za uzvrat dio akcija u zajedničkoj firmi.
Ta priča kako je Opština Berane izvarana i kako nikad anije upisana u Centralni registar privrednih subjekata kao vlasnik, kao ni Plav i Andrijevica, više šputa je ispisana, a u moru promjena u registru, u maju 2012. godine pojavljuje se sa 60 odsto kompanija „Bemaks“. Olegu Obradoviću i njegovoj firmi "Hamera Capital“ ostalo je od tada do danas 40 odsto.
Mjesec kasnije kao ovlašćeni zastupnici "Hidroenergije Montenegro“ upisani su Oleg Obradović i Veselin Kovačević.
Prema evidentiranoj promjeni iz septembra 2013. godine firmi su kao osnovači pristupili Aleksandar Mijajlović i Ranko Ubović sa po 25 procenata. "Bemaksu“ je ostalo deset odsto, dok se udio "Hamera Capitala“ nije promijenilo.
Prema evidenciji iz januara dvije godine kasnije firma se i dalje zove "Hidroenergija Montenegro“ – Berane. Iz vlasništva je istupio "Bemax“, tako da su osnivači ostali Aleksandar Mijajlović i Ranko Ubović sa po trideset procenata i "Hamera Capital“ sa 40 odsto vlasništva.
"Hidroenergija Montenegro“ je do ovog trenutka na terotoriji opštine Berane izgradila najmanje deset malih hidroelektrana, i njihovi godišnji prihodi se mjere milionima eura.
Da posao sa milim hidrocentralama na sjeveru Crne Gore predstavlja najlakšu dobit za vlasnike, dok lokalno stanovništvo na čijim teritorijama su male hidrolektrane izgrađene ima najamnje koristi, Portal RTCG pisao je mnogo ranije. Jedan od naših sagovornika ga je opisao kao “grabuljanje para” iz zarobljenih rijeka.
“Hidroenergija Montenegro” uspjela je prije promjena državnih vlasti da na dvije rijeke na teritoriji opštine Berane izgradi deset malih hidroelektrana. Šets na lijevoj pritoci Lima, Bistirici, i četiri na Šekularskoj rijeci.
Da li su u posao sa MHE Mijajlović i Ubović ušli slučajno 2013. godine? Upravo te godine “Bemaks” je dobio posao izgradnje pute od Berana do sela Lubnice, odnosno koji kilometer uzvodno, upravo od mjesta gdje su nikle prve hidrocentrale.
Oni su, gradeći put od državnom tzrošku, iskoristili i u trup puta ugradili trinaest kilometara cijevi za potrebe malih hidroelektran.
Prema okvirnim računicama, do kojih se u ovom trenutku moglo doći, njihov dobit na mjesečnom novou mjeri se stotinama hiljada eura, odnosno milinskim godišnjim čistim prihodima.
A u februaru 2020. godine, kada se “Hidroenergija Montenegro” u pandemiji koronavirusa odrekla mjesečne dobiti za februar u iznosu od 186.600 eura, prostim zbirom za dvanaest mjeseci moglo se doći do njihove godišnje dobiti od 2.390.000 eura.
Sve u svemu, kao većinskim vlasnicima, Mijajloviću i Uboviću pripadalo je od toga 60 odsto. Tih šezdeset odsto prihoda, što bi predstavljalo najmanje milion i po eura prihoda na godišnjem novou, oni su navodno prodali njihovom izvršnom direktoru Ranku Radoviću za oko 300 hiljada, više nego bratski.
Onda su početkom 2024. godine uslijedila hapšenja zbog šverca cigareta, a Aleksandar Mijajlović je označen kao organizator kriminalne grupe.
Ovih dana ponovo je uhapšen i ono što mu se stavlja na teret govori, između ostalog, i o tome kako su i zašta te pare upotrebljavane.
Коментари0
Остави коментар