[ RTCG Press ]

VJERUJE U USPJEH

Nina Žižić: Evrovizijska scena me inspiriše da pružim maksimum

Nakon što je 2013. godine bila dio evrovizijskog tima Crne Gore uz Who See, Nina Žižić sada prvi put samostalno odlazi na Evroviziju 2025. u Švajcarskoj. S pjesmom "Dobrodošli", spremna je međunarodnoj publici da prenese autentičnu emociju na scenu u Bazelu. U intervjuu za RTCG portal govori o svom muzičkom putu, izazovima muzičara u Crnoj Gori i tome kako doživljava novu evrovizijsku avanturu.

Kako gledaš na svoje samostalno učešće na Evroviziji?

Doživljavam ga kao novu, zreliju eru svog muzičkog izraza. Od samog početka željela sam da pjesma s kojom se budem takmičila na Montesongu bude ona koju ću osjetiti i iznijeti svim srcem, bez obzira na ishod.

Budući da su fanovi o tome dosta polemisali na društvenim mrežama, planiraš li izmjene u finalnoj verziji pjesme?

Potpuno mi je normalno da postoje različiti doživljaji pjesme. Smatram da, koliko god da se izmijeni pjesma, uvijek će postojati dio publike kojem se to neće svidjeti. Mislimo da svakako treba napraviti manji revamp, ali ništa što bi značajno promijenilo samu pjesmu.

Mogu li fanovi očekivati dodatne verzije pjesme?

Za sada je sav naš fokus na tome da se postojeća verzija unaprijedi, ali što se tiče drugih verzija pjesme – zašto da ne. Sigurna sam da će se pojaviti još neka verzija pjesme.

Šta Evrovizija uopšte znači za tebe? Zašto je bitna?

Evrovizija je mnogo više od festivala. Sama raznolikost žanrova i izvođača iz godine u godinu pokazuje koliko različitosti može biti iskazano kroz pjesmu.

Kako pamtiš svoje prvo evrovizijsko iskustvo 2013. godine?

Bilo je to sjajno iskustvo, veoma korisno za moju karijeru. Dalo mi je vjetar u jedra da na vrlo afirmativan način obezbijedim sebi stabilno mjesto na našoj sceni.

Kako je Nina Žižić inače “završila” u muzici?

Moj muzički put započeo je učešćem na Intro karaokama, gdje sam u finalu osvojila treće mjesto. Od prvog nastupa publika me je sjajno prihvatila, a uz moju ogromnu ljubav prema muzici, to je bilo presudno da krenem tim putem.

Tvoja prva pjesma bila je “Odlazi”. Kako danas gledaš na svoje početke?

Jeste, moja prva pjesma bila je "Odlazi", koju su radili Dejan Božović i Milan Perić, a s kojom sam učestvovala na festivalu pop muzike u Zenici. Nisam sigurna šta bih uradila drugačije. Sve više volim svoj put razvoja, iako mi se često činilo da ne napredujem – ipak je to moj put.

Šta je ili bolje rečeno ko je “oblikovao” tvoj muzički ukus?

Nakon što sam pogledala film "Titanik", zaljubila sam se u muziku i mogu slobodno reći da je sve počelo od Selin Dion i njenog hita "My Heart Will Go On". Preko noći sam se prebacila na potpuno drugi žanr i jezik, bez ičijeg nametanja.

Prije toga sam slušala naše najuticajnije balkanske zvijezde, uključujući i narodnu muziku. A onda sam počela da slušam izvođače poput Nore Džouns, Dajane Krol, Frenka Sinatre i Ališije Kiz… Oni su mi bili najveća inspiracija.

Biti muzičar u Crnoj Gori nije lako, šta su njihovi najveći izazovi?

Iskreno, problem je do sada bio što nije bilo izazova. Do prije nekoliko godina smo bili potpuno uspavani, bez podsticaja da stvaramo, jer se toliko festivala ugasilo u Crnoj Gori, a samim tim i prilika da, kao što smo to uradili na Montesongu, predstavimo novu muziku. Istovremeno, što se tiče nastupa u Crnoj Gori, ne mogu da se požalim.

Drugim riječima, festivali poput Montesonga su važni za muzičare?

Apsolutno! Montesong mi je bio značajan, najprije kao prilika da predstavim novi singl, a onda i kao odskočna daska ka Eurosongu.

Izuzetno je važno da imamo makar dva jaka festivala u Crnoj Gori, jer koliko god internet platforme pružaju mogućnost nezavisne promocije, festivali poput Montesonga su i dalje najozbiljnija platforma koja oplemenjuje muzičku scenu.

Da možeš, šta bi promijenila u Crnoj Gori kako bi umjetnicima bilo lakše?

Crnogorski muzičari bi bili primarni u svakoj prilici, na svim događajima. Smatram da domaći izvođači moraju imati znatno više podrške i prostora, kako na festivalima, tako i u medijima, jer samo tako možemo imati razvijenu muzičku scenu.

I na kraju, da si u prilici da stvaraš muziku bez ograničenja industrije i tržišta, kakva bi to muzika bila?

Mnogo volim džez. Volim taj stil pjevanja i mislim da bi to bio žanr, koji bih njegovala bez kompromisa. Mada, dosta sam „šarala“ i eksperimentisala sa muzičkim stilovima za koje sam mislila da mi potpuno priliče, ali džez je najpostojaniji.