Artur Saliven  [ DW ]

12. 06. 2025. 11:05

EU i SAD se još uvijek bore protiv dječijeg rada

Dječiji rad i dalje je globalna pošast. Iako je od 2000. godine postignut značajan napredak u njegovom smanjenju, događaji posljednjih godina, poput pandemije kovida 19 i raznih sukoba širom svijeta, gurnuli su milione porodica u siromaštvo i zaprijetili da će zaustaviti postignuti napredak.

Međutim, najnoviji izvještaj Unicefa i Međunarodne organizacije rada (ILO) pokazuje da je došlo do pada u poređenju s posljednjim izvještajem od prije četiri godine: zabilježeno je 138 miliona slučajeva, a prije četiri godine bilo ih je 160 miliona.

„Nalazi našeg izvještaja pružaju nadu i pokazuju da je napredak moguć“, ocjenjuje generalni direktor ILO Žilber F. Hungbo. „Ipak, ne smijemo da bude zaslijepljeni činjenicom da je pred nama još uvijek dug put prije nego što postignemo naš cilj, odnosno iskorijenimo dječiji rad.“

Šta predstavlja dječiji rad?

Nina Mast, analitičarka Instituta za ekonomsku politiku iz Vašingtona, za DW objašnjava da je dječiji rad eksploatatorski ili opresivni rad maloljetnika ili „bilo koji rad koji je pretjeran u smislu da ometa obrazovanje, zdravlje ili dobrobit djeteta“.

Štetan dječiji rad obično se povezuje s najsiromašnijim zemljama svijeta. Prema riječima Klaudije Kapa, više savjetnice za statistiku pri Unicefu, subsaharska Afrika dom je dvije trećine ukupnog broja djece u svijetu koja su izložena štetnom dječijem radu. Ona međutim, upozorava da je to problem i u onim djelovima svijeta s višim prihodima, recimo u Evropskoj uniji ili Sjedinjenim Američkim Državama.

„Iako je dječiji rad češći u zemljama s niskim prihodima, on i dalje postoji i u onima s visokim prihodima“, kaže Kapa za DW. „Često je skriven u poljoprivredi, neformalnom radu ili unutar marginalizovanih zajednica. Siromaštvo, nejednakost i isključenost čine određene grupe djece ranjivim, bez obzira gdje žive“, kaže predstavnica Unicefa.

SAD bilježe rast

Nina Mast tvrdi da se kršenja dječijeg rada ne odnose samo na neplaćeni ili opasan rad, već i na uslove poput odrađenog vremena ili bilo kakvog „prekomjernog ili eksploatatorskog rada koji ometa obrazovanje“.

Njen glavni fokus je na SAD, gdje su se kršenja Zakona o pravičnim radnim standardima – glavnog pravnog akta koji u toj zemlji štiti radnike – povećala od pandemije korone.

Prema informacijama američkog Ministarstva rada, broj djece za koju se utvrdi da su zaposlena, a da to krši savezne zakone o dečijem radu, povećao se za 31 odsto između 2019. i 2024. godine.

„Mislim da bi to trebalo smatrati krizom koja nije riješena, s obzirom na nedavni porast kršenja zakona“, kaže Mast dodajući ujedno da je Trampova administracija najavila planove za slabljenje raznih zakona o zaštiti rada.

Ona ukazuje da tipična kršenja u SAD uključuju maloljetnike koji rade predugo ili prekasno, ili slučajeve u kojima maljoletnici na poslu koriste opremu koja je zabranjena za njihov uzrast ili obavljaju poslove koje ne bi smjeli zbog svojih godina.

Još jedan veliki problem, kako dodaje, jeste poljoprivredna industrija. Tu se djeca od samo deset godina ponekad zapošljavaju na štetnim poslovima.

„Problem koji nismo riješili u SAD jest to da su standardi u poljoprivredi mnogo niži“, kaže Mast. „Poljoprivreda je najsmrtonosnija industrija za djecu kada je riječ o stopi smrtnosti. To je problem koji ostaje neriješen“, kaže.

To je i evropski problem

Prema podacima Međunarodne organizacije rada, oko 71 odsto sve djece koja rade – radi u poljoprivredi. To je veliki dio problema i u Evropi, kaže Marko Dubel, direktor mreže sindikata i organizacija civilnog društva posvećenih eliminaciji dječijeg rada, ropstva i trgovine ljudima, Global March.

On ukazuje da je nedavno bilo kršenja zakona u Albaniji, Rumuniji, kao i u voćarstvu i povrtarstu u Italiji. „Ne pogađa vas to kao npr. dijete koje radi u rudnicima u Kongu, ali to jeste veoma opasan posao. Djeca rade s pesticidima, rade kada je veoma toplo. To je zaista nezdravo za dijete“, ukazuje Dubel.

Klaudija Kapa iz Unicefa ističe da je rasprostranjenost dječijeg rada u Evropskoj uniji niska u poređenju sa svijetom, ali kaže da ona ipak „postoji u skrivenijim oblicima – u poljoprivredi, neformalnim uslugama i među marginalizovanim zajednicama.“

I Kapa i Dubel upozoravaju da je teško doći do pouzdanih podataka u zemljama s višim prihodima i da postoji nedostatak informacija.

Evropska unija se 2021. pridružila globalnoj inicijativi kojom se 2025. određuje za godinu okončanja dječijeg rada u svim oblicima. Iako taj cilj nije postignut, EU ima relativno snažno zakonodavstvo usmjereno na zaštitu djece i maljoletnika od štetnih praksi prilikom rada.

Direktiva EU o zaštiti mladih na radu zahteijva od država-članica da zabrane zapošljavanje djece mlađe od 15 godina ili one koja su još uvijek u redovnom obrazovanju – uz neke izuzetke. Takođe propisuje različite obaveze za poslodavce u pogledu zdravlja i bezbjednosti mladih radnika.

Stiven Blajt, viši savjetnik Unicefa za zaštitu djece, smatra da je uvođenje Direktive o dubinskoj analizi korporativne održivosti od strane EU, koja je stupila na snagu u julu 2024, bio važan korak ka rješavanju tog problema. Blajt za DW ocjenjuje da direktiva ima „ogroman potencijal da doprinese poštovanju i zaštiti dječijih prava, ako se u potpunosti i pravilno sprovede“.

Međutim, on izražava i zabrinutost zbog takozvanog Omnibus-predloga Evropske komisije, koji ima za cilj da širom EU pojednostavi i smanji određene propise i zahtjeve kompanijama.

Blajt tvrdi da bi taj predlog mogao da oslabi napredak u vezi s lancima snabdijevanja EU, ističući činjenicu da je jedan od planova da se ograniči obim u kojem će firme iz EU morati da sprovode analizu dobavljača. „Rizikuje se da se previde dublji djelovi lanaca snabdijevanja, gdje se često događaju najgori oblici dječijeg rada“, kaže Blajt.

Marko Dubel slaže se da je jedan od najvećih izazova za EU u vezi s dječijim radom povezan s njenim lancima snabdijevanja van Unije.

On smatra da je problem veći nego što se može videti, ali ponovno naglašava da je nedostatak pouzdanih podataka glavni problem, te da je potrebno više istraživanja i izveštavanja.

„Ono što sam video jeste da je mnogo dece povezano s lancima snabdevanja, ali ponekad je veoma teško uspostaviti tu vezu, jer se toliko posla odvija izvan mreže i ispod stola.“