Duško Kovačević

Javni servis

Prije nego sam počeo pisati komentar o Javnom servisu, pozvao sam urednika Portala RTCG-a Marka Vešovića da ga pitam je li neumjesno da pišem o mediju u kojem radim — da li je to nešto što bi se danas moglo prepoznati kao 'sukub interesa'. Ne, nije sukob interesa kad ti pišeš, jer ne štediš 'ni tuđe ni svoje', odgovorio je Marko. Blagodarim, uredniče!

U srijedu su završena 22 časa blokade Radio-televizije Srbije — kao dio velikih studentskih protesta, koji traju više od tri mjeseca i koji u sebi nose revolucionarni duh prijetnje po aktuelni poredak u Srbiji. Ovo su, čini mi se, već treće demonstracije ispred RTS-a, u mreži blokada različitih državnih institucija, a ne zaboravimo da je i 9. ožujka 1991. RTS bio povod prvim velikim prosvjedima.

Zašto u RTS-u studenti vide problem objasnio je iz svog ugla Nebojša Vladisavljević, redovni profesor Fakulteta političkih nauka u Beogradu. On je upravo na RTS-u kazao: ,,Uzrok blokade ove kuće je višegodišnje izvještavanje koje može da se nazove izvještavanjem, ili emisijama, koje odgovaraju tipičnim savremenim nedemokratskim režimima. U programu RTS-a nema opozicije, nema kritičara vlasti, ili ih ima samo u tragovima. Evo, mi imamo ovu emisiju danas, gdje možemo da govorimo, ali to je samo kap u moru..."

I zaista, gotovo da smo uvijek u sferi oktroisanog i partikularnog kada govorimo o javnim servisima na prostoru naše nekadašnje velike države, danas razdrobljene na kulturološko-mentalitetske minijature —izuzimajući Hrvatsku i njenu radio-televiziju (HRT). Sjetimo se našeg Javnog servisa u dugim godinama prethodnog režima. To je bio tvrdi i ždanovski zabran partije na vlasti, kao iz citata profesora Vladisavljevića. Ali od prelomnih događaja 2020. godine i dolaska novog upravljačkog i uredničkog kolegijuma, prilike u RTCG-u radikalno su se promijenile, na bolje naravno, i to niko ne može sporiti. Govorim o zastupljenosti različitih političkih, nacionalnih i vjerskih reprezenata na svim nivoima —govorim o otvorenosti i propusnosti za različito i vitražno!

I zaista, lijepo je gledati u mnogim formatima predstavnike DPS-a, SDP-a, SD-a, URE, Liberalne partije i stranaka manje brojnih naroda u živom i dijalektičkom disputu sa čelnicima vlasti. Televizija Crne Gore medijski je dom opozicije i to je možda najbolji momenat postavgustovskog perioda. U tom dijelu crnogorski javni servis daleko je ispred srpskog, koji ima neuporedivo dužu i bogatiju tradiciju. Interesantno, crnogorska državna televizija počela je sa televizijskim emitiranjem 4. svibnja 1964. godine, kada je u središnjem dnevniku Televizije Beograd emitirana prva reportaža pripremljena u crnogorskoj redakciji. Ali vremena se mijenjaju i mi u njima.

Ono u čemu je RTS na neuporedivo višoj razini od RTCG-a jesu novinarski stil, erudicija, izgovor, retorika, prodornost i sigurnost u nastupu, riječju — to je bolje i raskošnije novinarstvo. Čuli ste vjerovatno za 'beogradski stil u književnosti'? ,,Beogradski stil, koji se postepeno formira i širi početkom 20. vijeka, smatra se prvim pravim književnim jezikom u Srbiji. Jednu od ključnih odlika književnog jezika – intelektualizovanost – upravo to je beogradski stil imao. Gipkost, ton i tempo izlaganja bez epskih damara, razuđeniju sintaksu, slobodu izraza." Ja bih rekao da i u novinarstvu, pogotovo na RTS-u, postoji beogradski novinarski stil. Novinarski izraz važan je segment koji zahtjeva posebnu pažnju menadžmenta naše televizije. Sloboda nije dovoljna.

Mišljenja izrečena u komentaru ne odražavaju nužno stavove RTCG