Objavila: M.M.Lj.

GA RAZOČARANA

Četvrt vijeka bez kazne za "Deportaciju"

Iako je država je priznala zločin u slučlaju “Deportacija” i isplatila više od 4 miliona eura odštete članovima porodica žrtava, četvrt vijeka niko nije kažnjen i država nije ustanovila dan sjećanja na žrtve, saopšteno je iz Građanske alijanse.

Koordinator programa za ljudska prava GA Milan Radović saopštio je da je ta NVO razočarana ukupnim procesom suočavanja sa prošlošću koji su nosile državne institucije, a najbolji primjer je slučaj „Deportacija“.

Prema optužnici, u maju 1992. godine sprovedeno je nezakonito hapšenje građana Bosne i Hercegovine koji su zatim isporučeni njima neprijateljskim oružanim snagama Srba u BiH i nakon toga likvidirani. U istom dokumentu navedeno je da su deportacije izvršene po naredbi Pavla Bulatovića, tadašnjeg ministra unutrašnjih poslova. Na osnovu saznanja, najmanje 66 muslimanskih izbjeglica je uhapšeno i deportovano.

Za ratni zločin deportacije bosanskih izbjeglica sa teritorije Crne Gore u toku 1992. godine, optuženi su bili B.B, S.G, M.Š, B.S, B.B, M.M, R.R, D.B. i M.I. Svi su pravosnažno oslobođeni. Presudom od 29. marta 2011. godine svi optuženi oslobođeni su zbog toga što, kako se navodi u presudi, nijesu mogli da počine ratni zločin protiv civilnog stanovništva, jer sukob u BiH nije bio međunarodnog karaktera.

Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore uložilo je 15. juna 2011. godine žalbu na oslobađajuću presudu optuženima u slučaju ratnog zločina deportacija i zatražilo ukidanje takve odluke. U Višem sudu u Podgorici 24. oktobra 2012. godine završeno je ponovno suđenje devetorici bivših pripadnika crnogorske policije. Viši sud u Podgorici ponovo je 22. novembra 2012. godine oslobodio sve optužene policijske službenike.

"Odgovornost države i njen rad u procesuiranju slučaja „Deportacija“ je ogromna jer je ovaj zločin izvršen uz konsultaciju sa tužilaštvom, koje je kasnilo sa istragom i tek nakon 13 godina procesuiralo ovaj ratni zločin. Tokom postupka odnos tužilaštva se može opisati kao neaktivan jer nije predlagalo materijalne dokaze a sa druge strane ignorisani su javno objavljeni dokazi, dok su se prijedlozi tužilaštva odnosili i na to da se saslušaju stradale žrtve”, navodi Radović I napominje da su optužnicom bili obuhvaćeni samo najniži u lancu odgovornosti.