Luka Vlaisavljević

KRIZA U CRNOGORSKOM KLUPSKOM FUDBALU

Kažić: Našem fudbalu potrebna funkcionalna rješenja

Nastavak serijala "Kriza u crnogorskom klupskom fudbalu", nastavljamo sa fudbalskim trenerom Draganom Kažićem koji iza sebe ima bogatu karijeru na Islandu, a i vodio je ekipu Budućnosti.

Njegova izjava u septembru 2017. godine, da je "evidentan nerad ili nestručan rad sa igračima u ranijem periodu", izazvala je tada dosta bure crnogorskoj fudbalskoj javnosti.

TEMELj FUDBALA KAO ŠAMPITA

"U crnogorskom fudbalu danas možete da kritikujete sve. Znači nema tog čovjeka koji se i bavio i nije bavio fudbalom a koji se dotakne teme crnogorskog fudbala da neće biti u pravu. Temelj crnogorskog fudbala izgleda kao šampita. Nemate ništa čvrsto na šta bi mogli da se oslonite. Niti imate strukturu u samom sistemu rukovođenja od Fudbalskog saveza. Nemate promjena nikakvih. Toliko godina radite na isti način, nadate se da će da bude dobro a tonete svake godine sve dublje i dublje", kazao je Kažić na početku razgovora za naš portal.

Veliki problem vidi u školama fudbala, gdje većina djece napravi svoje prve fudbalske korake, a sa njima uglavnom (čast izuzecima) rade nestručna lica.

"Sa druge strane ubiše nas slabe škole fudbala, naglašavam slabe škole fudbala, jer postoje i dobre. Šta je tu problem? Problem je opet u sistemu Saveza. Evo vi ste novinar, niste vezani za fudbal, vi imate mogućnost da sjutra otvorite školu fudbala. Ne postoje uslovi, licence, godine staža u tom sportu sam kojim hoćete da otvorite školu, konkretno fudbala. Da li ste čuli u svijetu da neko može da otvori advokatsku kancelariju, a da nema uslov da je toliko i toliko godina bio na stažiranju, pa da je bio u nekom sudu da bi mogao da otvori kancelariju. Da neko otvori neku ustanovu, tipa dječji vrtić, a da tamo nema određeni kadar sa određenim licencama koji će da vode taj proces. Da li ste čuli da je neko otvotrio kliniku a da tamo ne mora da postoji čovvjek sa toliko i toliko godina sa licencom doktora specijaliste. Jedino u fudbalu, naprimjer, školu može da otvori auto-mehaničar. Nemam ništa protiv auto-mehaničara, jedno pošteno zanimanje, ali moramo da postavimo neke stvari na svoje mjesto".

DJECA NAKON ŠEST GODINA IGRANjA U ŠKOLAMA FUDBALA NE NAUČE NI JEDAN FUDBALSKI ELEMENT

Kažić smatra da je rad sa djecom dosta osjetljiv, i da niko ne bi trebalo da se vodi čistom zaradom.

"Govorim o lošim školama fudbala. Ko radi u tim školama fudbala? Da li je samo bitno 30 eura mjesečno. Šta su ti klinci naučili u tim školama fudbala. A one niču kao pečurke, jer su tu neki ljudi vidjeli dobru zaradu. Angažuje u bilo kojem gradu stotinjak klinaca po 30 eura, to je 3.000 eura, angažuje neke trenere koji možda ni nemaju licencu, ili imaju najniže moguće. A rad sa djecom je vrlo osjetljiv. Vi kad imate dijete koje se razboli, vi ga pošaljete kod najboljeg doktora, imate dijete koje treba da krene u vrtić ili školu vi ga šaljete kod najboljih vaspitača, najboljih učiteljica u vaspitnim ustanovama, ne kod najgorih".

On smatra i da djeca treba jedan fudbalski element godšnje da savladaju, i da nauče da ga primjenjuju.

"Sad je pitanje da li imamo toliko dobrog kadra fudbalskog, da je toliko trenera angažovano u školama fudbala. Od šeste do 12 godine djeca provode u tim školicama, a da ne nauče više od jednog elementa fudbala. Ja mislim da bi sasvim bilo logično i normalno da u tim školicama nauče jedan element godišnje. Za šest godina vi naučite dijete nekih šest elemenata, da te elemente zna da uradi i da ih koristi u treningu i utakmicama. Prijem lopte, predaja lopte, driblinzi itd, dakle šest elemenata samo i već smo napravili neku bazu. A oni dolaze u klubove sa 12 godina i onda počinjete sve iz početka, umjesto da počinjete sa šest godina, vi počinjete sa 12 godina njegov razvoj. Kroz današnji fudbal vam dijete i profesionalni fudbaler prolazi kroz tri osnovna tipa: trening, obuka i takmičenje. S tim što je sad u mnogim klubovima trening postao takmičenje,a takmičenje je postalo super takmičenje. Da li je naš kadar koji imamo dovoljno obrazovan da stvara igrače na taj način, da li su naši treneri obučeni za jedan takav proces kroz koji treba da prođe igrač.To je jako jako osjetljivo pitanje i zato smo tu gdje jesmo".

SLAŽEM SE SA MILIJOM I BRANOM

Kažić je iskazao i saglasnost sa naša prethodna dva sagovornika, Milijom Savoviće i Branislavom Milačićem, ali da mu je žao što nisu situaciju prepoznali prije šest godina, kada je on o tome govorio.

"Čitao sam intervjue sa Milijom i Branom, i apsolutno se slažem sa onim što su oni rekli, žao mi je samo što to nisu prepoznali prije šest godina kad sam ja o tome govorio, nego sam ja bio razapet. Čak je i Milačić u jednom trenutku svoga pisanja na moju izjavu napisao "nije važno šta je rečeno nego ko je rekao". E sad smo došli do toga da je važno i šta je rečeno. Mnoge moje kolege su dolazile da mi kažu "ti si potpuno u pravu, ali nisi smio to da kažeš". E pa ja sam smio da kažem, a oni smiju danas poslije šest godina, ali smo poslije šest godina na mnogo niskim granama, ništa uradili nismo. I bojim se da još dugo nećemo da uradimo ništa. Mi ćemo sad da pričamo o tome, i svake godine pričamo o istim stvarima "propadamo, propadamo, propadamo"... A zašto propadamo? Evo iz ovih razloga, a odgovor na stvari koje treba da pomjenimo da bi bilo bolje je upravo to".

ZAKON O SPORTU, PRIVATIZACIJA KLUBOVA, POVEĆANjE BROJA STRANACA...

Izlaz iz krize Kažić vidi u kontroli škola fudbala, ali i promjene sistema takmičenja.

"Da kontrolišemo šta se radi u školicama fudbala. Da kontrolišemo i mijenjamo sistem takmičenja. Sistem apsolutno nije dobar. Imamo ligu od deset klubova u četiri kruga. Četiri utakmice svake godine Budućnost igra, na primjer sa Iskrom, još ako se sretnu u Kupu, igraju šest puta godišnje. Pa to je dosadno, kakve tu draži ima, ko će to da dođe na kraju krajeva i da gleda?".

Smatra i da treba povećati broj stranaca.

"Treba jedan dobar Zakon o sportu, treba privatizacija u sportu. Zašto su kod nas dozvoljena samo tri stranca? Od ta tri stranca koja dolaze, za koliko para igraju, da li su dobri, da li od njih možemo nešto da očekujemo, da li oni vedre i oblače u našem prvenstvu? Pa ne. Ne dovode se takvi stranci".

Pomenuo je Kažić i slučaj Tajsona Konrada, prošlogodišnjeg prvog strijelca CFL i fudbalera Sutjeske.

"Sutjeska je imala Konrada koji je bio dobar, i pustio si ga poslije godinu dana, kad ti je bio najpotrebniji da igra u evropskim kvalifikacijama, on je otišao u Kinu u Meizu Haku da igra. Da li je to normalno, jednog takvog igrača zadržiš pa ga prodaš? Napraviš sa njim aneks ugovora, i ideš poslije ispadanja Sutjeske iz kvalifikacija. To je stvar organizacije, to je stvar kluba, direktora kluba, sportskih direktora, predsjednika klubova itd".

Problem i partitokratija kao i nedostatak ljudstva u stručnim štabovima.

"Slažem se sa tim što je Milija rekao da je to partiokratski, da se tako gleda, a Savez gleda i ništa ne radi. To je odavno rečeno i bojim se da nećemo puno da uradimo. Stručni štab sačinjavaju ovdje treneri koji su nekad bili igrači, nebitno na kom nivou, i to je kao stručni štab. To nije stručni štab. Njega treba da čini i medicinsko osoblje, ljudi koji se bave i psihologijom i pedagogijom i fiziologijom, i anatomijom - e to je stručni štab. U kom to klubu mi imamo? Ni u jednom. Zato smo tu gdje jesmo. A tone se polako, to ne ide odjednom, a jako sporo se dižeš gore. Tako to ide".

NISMO U STANjU DA DOVRŠIMO TOLIKO GODINA JEDNU TRIBINU NA STADIONU BUDUĆNOSTI

Naš fudbalski stručnjak se vratio ponovo na probleme, apostrofirajući infrastrukturu. Za primjer je uzeo istočnu tribinu stadiona pod Goricom

"Za pad su krivi svi, od vođstva Saveza, vođstva klubova, organizacije u klubovima. Mislim da imamo apsolutno lošu infrastrukturu, iako pričaju pojedinci da se ponešto gradi, radi. Mi nismo u stanju toliko godina da završimo jednu tribinu na stadionu Budućnosti. Sramota. Tu nam igra i reprezentacija i klubovi evropske utakmice. Na šta je ličio na zadnjim utakmicama taj teren, to je sramota".

Tako da rješenja su promjene na svakom nivou, kazao je on.

"Ali ne ono "da sjaše Kurta da uzjaše Murta". Nego da budu funkcionalna rješenja, da se prije toga dobro popriča na nekim okruglim stolovima. Tema po tema, ne samo da se kritikuje nego da se daju i odgovori. Šta je to što je bolna rana crnogorskog fudbala i kako doći do promjena koji mogu da daju rezultate".

VIŠE STRANACA, VIŠE NOVCA, NISU OVI IZ PREMIJER LIGE BLESAVI

Kažić potencira da su neophodni investitori, i da ne vidi problem u tome da to budu stranci.

"Ima tu nekoliko sistema. Ako hoćemo klupski fudbal na evropskom nivou da oživimo, lako ćemo da ga oživimo. Promjena sistema, više stranaca u našem fudbalu, više novca, to ćemo dobiti kroz ljude koji će doći da ulože u evropske klubove. Ako želite na klupskom nivou rezultat, onda mora da se napravi jedan program, dobar Zakon o sportu, mora da se uvede kapital. I strani kapital, zašto da ne? Ako možemo da dovedemo vlasnika fabrike neke, ili hotela iz inostranstva, zašto to ne bi bilo u fudbalu? Zašto ne bi došao neki Japanac, Kinez, Arapin da podigne na visoki nivo taj klub? I organizaciono, i izgradnjom modernih stadiona i kampova za trening. Zašto to ne bi bio slučaj?"

Broj stranaca ne bi trebalo, po njemu ograničavati.

"Sa druge strane da se vidi da li ograničavati broj stranaca. Nego izvoli, ako neko ima para da dovede 12, 15 stranaca zašto da ne? I naši će igrači koji igraju protiv njih i trenirati sa njima biti bolji. To je definitivno tako".

Uzeo je za primjer Mančester siti i Premijer ligu.

"Nisu ovi iz Premijer lige blesavi, pa u engleskim klubovima imate ekipe koje imaju jednog ili dva, ili nemaju ni jednog engleskog igrača u prvih 11. Koliko engleskih igrača igra u prvih 11 Mančester Sitija, da ne idemo dalje? I onda kad to vidite, mi smo pametni oni su glupi, oni ne znaju ništa a osvajaju Ligu šampiona. E ako hoćemo da podignemo rejting crnogorskog fudbala, da ne budemo na nivou San Marina, hajde da ga dignemo tako što ćemo da uvedemo veći broj stranaca".

Sa druge strane, domaćim talentovanim igračima savjetuje da po islandskom modelu, pođu vani da dovrše svoje fudbalsko usavršavanje.

"Sad neko će da kaže šta je sa našom djecom? E, ako hoćete reprezentativni fudbal, onda našu djecu, kao što su to radili svojevremeno Islanđani, što prije treba poslati napolje da se fudbalski i bilo kako drugačije dovrše, i da odu iz ove sredine koja nije trenutno fudbalska.

Da idu u neke klubove inostrane i da tamo se dovrši njihov kompletan razvoj i fizički i psihički. Imaće stručnjake koji će se baviti njihovim razvojom. Mi ovdje nemamo ni psihologe ni pedagoge".

KOŠARKAŠKI I ŽENSKI RUKOMETNI KLUB PRIMJER ULAGANjA I REZULTATA

Kažić je napravio poređenje sa košarkaškim klubom Budućnost Voli i ŽRK Budućnost Bemax.

"Evo uložilo se i ulagalo se u košarku, u Budućnost konretno, i u ženski rukometni klub. I imali ste rezultate i super je što imate rezultate. Ako vi nekom košarkašu date 500, 700 hiljada, milion godišnje - imaćete rezultat, bićete prvaci ABA lige".

Upravo ti primjeri pokazuju, po njemu, da sa ulaganjima mogu da stignu i rezultati.

"Dovedite onda strance u fudblaskim klubovima, Budućnost, Sutjeska, Aresnal, Rudar i nabavite sponzora koji je spreman da dovede pet-šest igrača kojima će plata da bude pola miliona-milion godišnje i imaćete rezultat u Evropi. Nema nikakve pameti velike, ako napravite hotel sa pet zvjezdica, dovešćete i klijentelu, napravite rizorte na primorju, imaćete zaradu i pričaće o vama afirmativno. A ako ne, a ako imamo to što imamo, neće niko doći i nećete zaraditi veliki novac u nekom hostelu", zaključio je Kažić.