Туфик Софтић [ Portal RTCG ]

STOČARA VIŠE NEMA

Katuni oko Berana u odumiranju

Tradicionalnih stočarskih planinskih naselja, takozvanih katuna, na planinama oko Berana, iz godine u godinu sve je manje, a neki su čak i potpuno napušteni.

U katunu Bojovića, na Jelovici, stočara više nema, iako ih je sedamdesetih godina prošlog vijeka bilo trideset i pet, dok u katunu Lazi Zečevića ima još samo jedan stočar od nekadašnjih dvadeset.

Slična je situacija i u katunima koji pripadaju mještanima Lubnica.

Oni ističu da su nekadašnje stočare zamijenili vikendaši i izletnici.

„Od izletnika i vikendaša lokalna zajednica nema nikakve koristi, jer oni dođu, vide i odlaze, ali ne troše novac ovdje. Zato na Jelovici više skoro i da nema stočara, iako se zna da su nekada katuni bili puni domaćina iz više beranskih i andrijevičkih sela“, priča predsjednik Mjesne zajednice Lubnice Miloš Raković.

Prema njegovim riječima hrana se nije, kao danas, kupovala u prodavnicama, nego se sve moglo naći ovdje, kod vrijednih proizvođača, od mesa, do sira i ostalih mliječnih i drugih proizvoda.

„Sada više nema tako jakih gazdinstva kao nekada. Zato se ne treba čuditi što izletnici i roštiljdžije, umjesto stočara i čobana, zauzimaju Jelovicu. Jednostavno, ljudi su, zbog nesigurnosti napustili sela“, ističe Raković.

Slično pričaju i mještani Vinicke, žaleći što je došlo do odumiranja stočarske proizvodnje i narušavanja prirodnog sklada na planini. 

„Nekada su se ovdje, uz narodna veselje, na ražnju okretala domaća jagnjad, a danas se na roštilje stavlja samo meso iz marketa, brazilsko“, kaže stanovnik ovog beranskog sela Slobo Zečević. 

Predstavnici seoskih mjesnih zajednica tvrde se razvoj poljoprivrede i stočarstva ne stimuliše na pravi način i da to potvrđuje stočni fond koji je desetkovan u odnosu na neka ne tako davna vremena. 

Oni navode da uzroke ovako negativnih trendova, između ostalog, treba tražiti i u podacima koji govore da je država poslednjih godina umjesto drugih stimulativnih mjera dodjeljivala socijale mladim radno sposobnim ljudima. 

„Država u poslednjih dvije decenije mladim ljudima, koji imaju zemlju i mogićnost da se bave stočarstvom i poljoprivredom dijeli socijale. Na taj način mladi radno sposobni čovjek pretvara se u invalida, umjesto da mu se dodijeli povoljni dugoročni krediti i garancija da mogu svoje proizvode prodati na tržištu“, kaže stanovnika sela Šekular Vesko Davidović. 

Sličnog mišljenja je i mještanin Vinicke Novica Lainović, koji tvrdi da država nije preduzela nikakve mjere da stimuliše mlade ljude da rade i da žive od svoga rada.

„Na ovim prostorima se oduvijek teško živjelo, ali su ljudi imali volju da rade, jer su znali da nemaju drugog izbora. Danas su došla neka druga vremena. Omladina i ne pokušava da se bavi stočarstvom“, kaže Lainović.

U seskom mjesnom centru Kaludra može se čuti da otkup vrše nakupci, pa su proizvođači lišeni potrebne sigurnosti koja bi im davala dodatni stimulans da se time bave.

„Danas u Kaludri ima jedva pedeset stalno naseljenih domaćinstava. Nekada su u Kaludri uzorni stočari držali od četiri do šest hiljada ovaca i na stotine krava. Danas se taj broj znatno smanjio, iako se Kaludra po tom pitanju bolje drži od ostalih sela, jer na katunu Kaludarske kape još uvijek ima čobana i ovaca“, pričaju mještani.

Stanovnici Mjesne zajednice Dapsiće ističu da je na planini Cmiljevici, gdje tradicionalno izdižu mještani iz naselja koja gravitiraju ovom seoskom centru,  sve manje stočara, a sve više mještana koji prave vikendice.

„Torovi na Cmiljevici su iz godine u godinu sve prazniji. Smjena generacija uslovila je da nema ko da naslijedi stočarske poslove. Mladi se okreću nekim drugim stvarima. Ali zato sve više ima onih koji prave moderne vikendice, tamo gdje su njihovi djedovi napasali stoku“, kažu u ovom selu.

Sagovornici Portala RTCG pitaju šta je potrebno uraditi da se spase sela i planinska stočarska naselja.

„Turisti sa zapada ne traže samo moderne eko katune, već tradicionalna seoska domaćinstva. Evropska unija u pristupnim pregovorima, kada se radi o poljoprivredi, sigurno neće pitati koliko ima vikendica na Cmiljevici, već koliko na planinama ima čobana“, kaže jedan od stanovnika sela Dapsiće.