STAV

Đorđije Kustudić: Brnović

Ovo nije priča o selektoru naše fudbalske reprezentacije. Ovo je priča o Brnoviću.

Volio sam ga kao igrača. Ipak, nije bio klasa zbog koje se dolazi na stadion, ali na kraju si odlazio pričajući o njegovoj igri. Nije imao modernu frizuru. Nije bio slavan. Ispred zgrade niko nije uzvikivao „Brnović” nakon nekog dobrog poteza. Pa ipak, svi navijači Partizana bili su srećni što dolazi u taj klub, znali su da je to pojačanje, pravo! 

Santjago 1987., glavni grad Čilea, imao sam 13 godina, ali pamtim - Brnović i Jarni, kakav par "full" bekova! Može li neko da trči više, griješi manje i bude taktički bolji od Brnovića? Ne, nema takvog! Mijatović i Prosinečki  ruše Brazilce u polufinalu, ali u finalu moramo bez njih. Imamo Brnovića koji zabija gol u penal seriji njemačkom golmanu Uveu Brunu. Jegulja Leković hipnotiše Vitečeka, cijela Jugoslavija je u delirijumu, pa mi smo šampioni svijeta u fudbalu…Mi smo šampioni. Brnović je šampion svijeta!

Iz Beograda odlazi u Espanjol, španska Primera. Šest sezona, uporan, važan, dugo nezaobilazan.

Samo on i Mijatović od crnogorskih igrača su vidjeli svjetla i travu Katalonije, Kastilje, Andaluzije. Nedavno i Andrija.

Osvaja "Coppa del Rey", kao nagradu za četiri sjajne sezone. Nije ga bilo u timu, njegova zvijezda počela je da se gasi. On je, ipak, bio igrač za velike stvari. Nikad rezerva…bilo je dosta.

Ostaju sjećanja na evropsko srebro 1990. sa mladom reprezentacijom SFRJ, utakmice na SP u Francuskoj 1998. i onu prečku Mijatovića protiv Holandije, koja se još trese…bez njega se nije moglo ni tada.

Ko je Branko Brnović?

On je običan momak, skroman, neiskusan kao trener, ali lucidan. Ponekad neartikulisan u izjavama, ali originalan. Često nerealan, ali hrabar. Pozitivan. Svoj.

Njegova krv je fudbalska. Njegovo vrijeme tek dolazi. Na njemu nema ničega lažnog:  sjaja, tuge ili osmijeha.

Naš Branko Brnović.

Đorđije Kustudić