[ B92 ]

STRUČNJACI TVRDE

Ljudi bi mogli da proizvode otrov kao zmije

Stručnjaci su otkrili da niz fleksibilnih gena, kod ljudi većinom povezanih sa pljuvačnim žlijezdama koje se nalaze oko usne duplje i ždrijela, daje odgovor na pitanje kako su otrovne životinje nastale od onih koje nemaju tu posebnu moć, navode sa B92.

"Mi zapravo imamo sve potrebne elemente za proizvodnju otrova. Sada je na redu proces dalje evolucije", rekao je evolucijski genetičar Agneš Barua s Instituta za nauku i tehnologiju Okinava.

Naučnici tokom najnovije studije nisu bili fokusirani na same toksine, već na gene koji ih omogućavaju. Ti regulatorni geni čine osnovu čitavog sistema stvaranja otrova, ali ga ne proizvode direktno.

Istraživači su započeli s analizom genoma zmije tajvanskog habua, invazivne vrste na Okinavi.
"Budući da znamo funkciju svih gena kod te zmije, samo treba analizirati koji su geni povezani s onima zaduženim za stvaranje otrova", rekao je Barua.

Tim je pronašao konstelaciju gena koja je česta u više tjelesnih tkiva kod svih amniota. Amnioti su kopneni kičmenjaci (sisari, ptice i gmizavci) koji iznutra oplođuju svoja jajašca ili polažu jaja na kopnu. Mnogi od tih gena povezanih s genima za proizvodnju otrova učestvuju u savijanju proteina, rekao je Barua, što ima smisla jer otrovne životinje moraju da proizvedu veliku količinu toksina koji nastaje od bjelančevina.

Te iste vrste regulatornih gena ima u obilju u ljudskim žlijezdama, koje takođe u velikim količinama proizvode bjelančevine u pljuvački.

Drugim riječima, svaki sisar ili gmizavac ima genetsku predispoziciju za stvaranje oralnog otrova. S time da ljudi, zajedno s miševima, već proizvode ključni protein koji se nalazi u mnogim toksinima.

Kalikreini, proteini koji metaboliziraju druge proteine, a koji se izlučuju u pljuvačkoj, ključni su dio mnogih otrova. To je zato što su to vrlo stabilni proteini koji funkcionišu i kada su izloženi mutaciji. Na taj način lako dolazi do korisnih mutacija kalikreina koje čine otrov bolnijim i smrtonosnijim (jedan od učinaka kalikreina je nagli pad krvnog pritiska).

"Nije slučajno da je kalikrein najproširenija komponenta u otrovima širom životinjskog carstva, jer je u bilo kojem obliku vrlo aktivan enzim", rekao je Brajan Fraj, biohemičar specijalizovan za otrove sa Univerziteta Kvinslend u Australiji.

Kalikreini su stoga prirodno polazište za hipotetički nastanak otrovnih ljudi.

"Ljudi moraju biti otrovni da bi preživjeli. Možda ćemo u budućnosti imati sve veće nivoe kalikreina", našalio se Barua.