DANILO MARUNOVIĆ

Nijesam lovac na nagrade

Za najbolji dokumentarni film na ovogodišnjem South-East Europe Festivalu, Paris-Berlin, proglašen je film Danila Marunovića "Mirsada". Laureat je ovih dana gost 48.FDACG. U razgovoru za Radio Crne Gore Marunović ističe da po karakteru nije lovac na nagrade. One se kako je kazao dese ili ne.

jedna prestižna nagrada našla se u Vašim rukama. Jeste li očekivali ovakav epilog u Parizu?

Kada film uđe u festivalsku distribuciju nestaju očekivanja za velike nagrade, one se dese ili ne. Inače, po karakteru nijesam lovac na nagrade, iako prijaju ako se dese, pa tako nijesam ni razmišljao da li je moguće dobiti glavnu nagradu na festivalu na kojem su selektirani filmovi iz petnaest zemalja. Činjenica da je riječ o ostvarenjima koje su prošle snažne selekcije, i iz kojih stoji moćan budžet te okolnosti sa kim se čovjek takmiči, donosi eksluzivitet toj nagradi, koji se ovog puta dogodio pa je zbog svega toga i svečarska atmosfera dodatno snažnija. Biti u konkurenciji produkcija koje su obilježile dio Evrope koji baštini festival ili ono najbolje što se pojavilo zadnjih godina. Sama činjenica da se moj film našao u toj selekciji je značajna da ne govorimo o nagradi.

I ovaj film kao i mnogi drugi vaši filmovi otkrivaju jednu opsesivnu rediteljsku optiku prema temama sa periferije društvenog života?

Otkrivanjem Vrela Ribničkih, koja su sama po sebi jedan filmski set i to visokobudžetni holivudski set u tom realnom životu, pomislio sam da baš tu treba da se desi moj sljedeći film. Budući da sam planirao film o toj djevojčici Mirsadi već sedam-osam godina sve se to poklopilo i ušao sam u proces rada na takvom projektu koji prije svega podrazumijeva da moram sa svojim likovima ući u jednu intezivnu intimizaciju kako bi stekli povjerneje i kako bi mogao da uđem u njihove živote, u toj mjeri da to izgleda vjerodostojno, autentično, snažno, realistično. Tako da takva vrsta dokumentarizma podrazumijeva nešto duže vrijeme. Film je plod dvoipogodišnjeg intezivnog rada. Iskustva stečena kroz avanture sa transeksualcima, prostitutkama, crnogorskim romima, ljudima koji žive na otpadima, deponijama, napuštenim vagonima, ulicama, ispod mostova. surove lokacije na koje kamere nijesu ušle do sad. Bila je dobro došla.

Film je imao i premijere u raznim sredinama, kako je reagovala publika?

Film je premijerno izveden u CNP a potom i u okviru velike društveno odgovorne kampanje Living dream za promociju prava djece roma, imao je više premijera u više crnogorskih gradova i mogu reći da je eho koji je proizvela ta akcija bio snažan, tako da je priča o Mirsadi došla do srca publike i da je osvojila ljude na jedan dirljiv način. Na festivalu u Parizu dodijeljena je još jedna nagrada za film iz regiona, riječ je o igranom filmu Rajka Grlića, Ustav republike Hrvatske. Posebno mi drago da je na istom festivalu Rajko Grlić kao jedan od mojih filmskih uzora pobijedio u drugoj konkurenciji tako da ta okolnost čini nagradu dragocjenijom a festival zanimljivim, kada vidite velika imena da dobiju nagrade, onda, čini mi se, taj ekskluzivitet nagrade postaje još veći.

Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore