Objavio: F.R.

MARUNOVIĆ ZA RADIO 98

"Holivud najvažnija filmska tačka na svijetu"

Gost emisije Rejting na talasu Radija 98 bio je reditelj Danilo Marunović,čiji je dokumentarni film ,,Preludijum za snajper” nedavno prikazan na eminentnom festivalu u Holivudu. Marunović je i autor dokumentarnog filma ,,Lud za tobom” kao i predstave ,,Crvena” koja je imala premijeru i u beogradskom Ateljeu 212.

Tokom novembra bio si u Americi, na jednom od najprestižnijih festivala u Holivudu-ARPA International Film Festival. U kultnom bioskopu "Egyptian Theatre" , 6. novembra, prikazan je tvoj dokumentarni film , , Preludijum za snajper”, koji govori o životu i djelu slikara Dimitrija Popovića. Kakve utiske nosiš iz Amerike ?

Sjajne. Cijelo to iskustvo vjerovatno se jedanput u životu događa. Nije mi prvi put da sam u Americi, kao ni u Holivudu. Imao sam već sjevernoameričku premijeru sa filmom , , Lud za tobom“, prije dvije godine, ali sve te okolnosti koje su se desile ovog puta, na tako prestižnom festivalu, su sjajne. Kada imate svjetsku premijeru u prime time-u zadnje večeri fetivala, pred samu tu ceremoniju dodjele nagrade i `red carpeta`, onda sav taj džet set koji dođe na tu ceremoniju, dođe zapravo i na vašu premijeru i onda imate priliku da upoznate neke od svojih životnih idola. To je stvarno senzacionalna stvar, koja se dešava u karijeri, da recimo imam priliku da upoznam i razgovaram sa gimnazijskim idolom Serjkom Tankianom iz benda `System of a Down`, kojeg sam mnogo slušao kad sam bio klinac i bio ogroman fan i tako neke stvari koje su bile fantastične.

Kako je publika na festivalu ali i žiri odreagovala na film. Da li su te možda iznenadili svojom reakcijom ?

Američka publika je zbilja drugačije odreagovala nego evropska publika na moj film. Zbog toga što moj film šire tematski govori o fenomenu konzumerizma i onda su me amerikanci pitali šta zapravo znači konzumerizam i to je bilo bizarno da ljudi koji su inaugurisali tu jednu svjetsku pojavu, način razmišljanja, funkcionisanja, jedan prosto životni moto, da prosto ne znaju šta je konzumerizam, jer oni to žive prosto sa distance i to ne gledaju kao fenomen. Dok mi u Evropi, vrlo stresno i dramatično primamo fenomen konzumerizma koji nas obuhvata sve više i više i tretiramo ga kao fenomen. Publika je u tom smislu bila radoznala i postavljanje pitanja nakon filma trajalo je preko sat, što govori koliko je bilo interesovanje za naš film i super je zanimljivo kad se nakon premijere filma putuje po festivalima da vidite kako drugačije publike i u drugačijim kulturama reaguju na vaš film. Čovjek sam koji dolazi iz svijeta teatra i nekako ta interakcija sa publikom mi je posebno važna i čini mi se da je nekako osjećam malkice više nego drugi filmski reditelji, upravo zbog tog pozorišnog u meni, jako mi je bitna i mogu reći da je američka premijera mog filma u tom smislu i vjerovatno najzanimljivija do sada.

Koliko u Holivudu cijene evropski film, pa još nešto što dolazi sa ove naše adrese. Da li im je uopšte bilo poznato odakle dolaziš i kakav to film možeš da im predstaviš ?

Amerikanci nemaju pojma gdje je Crna Gora. To je nešto što je u duhu i karakteristici te nacije i njihovom obrazovanju. Prosto nemaju pojma gdje je Crna Gora ali mogu reći da je Holivud nesumnjivo najvažnija filmska tačka na svijetu. Svako ko tu može praviti bilo kakvu dilemu i da konfrontira holivudsku produkciju sa evropskom i u tom smislu pravi poređenja, mislim da nije realno, jer kad pogledate najveći evropski reditelji su napravili svoje najveće filmove baš u Holivudu i da je Holivud zapravo sa svom svojom produkcijom koja je ogromna i raznolika, zapravo najveći motor dobre produkcije, dobrih stvari kada je film u pitanju. Oni na evropski film gledaju kao i na sve ostalo, dakle sa onim stvaralačkim cinizmom. Ko je tu zanimljiv, ko je tu nov, ko je tu svjež, koga mi možemo da dovedemo u Holivud, kome da damo priliku da radi. Oni su u konstantnoj potrazi za talentima, jer u toj velikoj mašineriji, u toj jednoj hiperprodukciji filmova su talenti nephodni, tako da u tom smislu smo im zanimljivi samo ako imamo talente. Njihova lupa je na tim najvećim festivalima u Evropi i dobitnici nagrada na tim festivalima.

Fascinira li te život i djelo još nekog crnogorskog umjetnika, da bi poželio napraviti film ?

Kako da ne. Veliki sam ljubitelj istorije umjetnosti i u tom smislu pomno pratim crnogorsko slikarstvo. Zbilja je ovo zemlja slikara. Nijesam ni čuo da postoji zemlja tako mala sa toliko velikih slikara. Postoje cijele plejade slikara kroz epohe koje cijenim. Postoji toliko savremenih mladih slikara. Pomenuću Aleksandra Vukotića koji se skoro vratio iz Majamija i koji ima jedan fenomenalan i jako zanimljiv slikarski manir. Od starijih majstora favorit je Dado Đurić, tu je Milunović, Lubarda, itd. Cijela ta ekipa tih cetnjskih boema koji su kasnije osvajali svijet, zbilja je možda i najreprezentativniji dio naše umjetnosti u inostranstvu.

Kako vidiš svoj rad za nekih 10, 15 godina. Kako bi to moglo da bude ili kako bi volio da izgleda ?

Teško pitanje. Nijesam baš neko ko je uopšte sistematičan na bilo koji način. U potpunom sam haosu i na privatnom i u profesionalnom smislu. To je dio nekog mog bića, temperamenta. Razmišljati o nečemu šta će biti za nekih 10, 15 godina stvarno nije dio mog bića ali ako hoću da imam dobru namjeru i da budem optimističan. Gledam sebe, zašto ne kao velikog evropskog reditelja koji je moguće dobio za tih 10, 15 godina, neku od velikih evropskih nagrada, zašto da ne.

 Sanja Pejović, Radio 98