М.М. [ N1 ]

TOPLOTNI TALAS

Planeta je u julu doživjela najtopliji mjesec ikada izmjeren

Prosječna temperatura u julu bila je za 1,5 stepeni Celzijusa viša u odnosu na predindustrijski period. Posljedice su se mogle osjetiti širom svijeta, od toplotnih talasa i suša do oluja i poplava.

Za nama je najtopliji mjesec u istoriji mjerenja na globalnom nivou, saopštila je Služba za klimatske promjene Kopernikus, prenosi portal Klima 101.

Vrućine, podstaknute prije svega antropogenim klimatskim promjenama i djelimično prirodnim fenomenom El Ninjom, širom svijeta vinule su se u nezapamćene visine.

Bilo je za 0,33 °C toplije nego tokom jula 2019. godine koji je prethodno zauzimao prvo mjesto na listi najtoplijih mjeseci od kad postoje mjerenja, to jest od četrdesetih godina prošlog vijeka. Sada je on pao na drugo mjesto, a tu neslavnu titulu mu je preuzeo jul 2023. sa temperaturnim prosjekom od 16,95 °C.

Slika još više zabrinjava kada se ovo uporedi sa predindustrijskim dobom.

Kako navodi Kopernikus, srednja mjesečna temperatura bila je za oko 1,5 °C viša nego između 1850. i 1900. Ovaj period meteorolozi koriste za poređenje kako bi oslikali koliko je masovno sagorijevanje fosilnih goriva zagrijalo planetu.

To znači da smo se opasno približili kritičnom pragu iz Pariskog sporazuma kojim se teži da se globalno zagrijevanje zauzda na 1,5 °C u odnosu na drugu polovinu 19. veka. Slično je bilo i u junu koji je bio za 1,46 °C topliji.

Treba imati u vidu da je u pitanju tek dva mjeseca koja su došla zabrinjavajuće blizu naučno-utemeljenih okvira za ograničenje temperature i da se Pariski sporazum odnosi na temperaturni prosjek tokom mnogo dužeg razdoblja od dvadeset godina, kakav se koristi za opisivanje klime.

Uprkos tome, situacija i te kako alarmira i treba da pokrene čovječanstvo na odlučniju klimatsku akciju.

„Ova godina je trenutno treća najtoplija sa 0,43 ºC iznad skorašnjeg prosjeka i sa prosječnom globalnom temperaturom u julu za 1,5 ºC iznad predindustrijskih nivoa”, izjavila je Samanta Burges, zamjenica direktora u Kopernikusu. „Čak i ako je ovo samo privremeno, pokazuje hitnost ambicioznih napora za smanjenje globalnih emisija gasova sa efektom staklene bašte koji su glavni uzročnik za rekorde“, kaže.

I morske vode bile su neuobičajeno tople – kao što smo pisali, klimatološka stanica u Herceg Novom je u srijedu, 26. jula, zabilježila temperaturu od 29,6 °C, što je najviša temperatura crnogorskog Jadrana od 1980-ih, a na istom mjestu ova brojka je izmjerena i 25. jula 2015.

Ali Crna Gora nije usamljen slučaj.

Štaviše, temperature mora, globalno gledano, nastavile su da rastu, a trend porasta počeo je još u aprilu. Mjesečni rekordi pali su već četvrti mjesec za redom, ali smo stigli i korak dalje: otkako se vodi evidencija, okeani zapravo nikada nisu bili topliji nego tokom jula. Oni su ti koji sprečavaju da naša atmosfera bude još vrelija upijajući, kako se procjenjuje, oko 90 procenata toplote koja nastaje usled oslobađanja gasova sa efektom staklene bašte

Burges je upozorila da ovi rekordi imaju direktne posljedice po ljude i planetu koji su izloženi sve učestalijim i intenzivnijim vremenskim ekstremima.

S obzirom na to da nas je u julu pogodio globalni toplotni talas, kako je stanje definisala dr Ana Vuković Vimić, jedna od vodećih domačih stručnjaka za meteorologiju, i prije zvanične obrade podataka bilo je jasno da živimo u najvrelijim uslovima ikada – prema nekim ocjenama, ne samo u posljednjih osamdeset, već 120 hiljada godina.

Kako je krajem jula izjavio generalni sekretar Ujedinjenih nacija Antonio Gutereš, bez mini-ledenog doba protekli mjesec će po mnogo čemu biti rekordan.

Mini-ledeno doba se, u međuvremenu, nije desilo i sada znamo da je Zemlja bila – nikada toplija, nego u julu ove godine. Visokim temperaturama, izazvanim globalnim zagrijevanjem, bilo je pogođeno više od 6,5 milijardi ljudi, odnosno čak 81 odsto svjetske populacije.

Iako su dešavanja u ostatku godine neizvjesna, klimatolog sa Univerziteta u Berkliju Zik Hausfader proračunao je da postoji 85 procenata vjerovatnoće da i 2023. u celini bude rekordno topla.

Prethodnu rekorderku – 2016. godinu – obilježio je El Ninjo koji periodično zagrijeva tropske djelove Tihog okeana, ali ima prostorno znatno širi uticaj na porast temperature.

Međutim, pored toga što El Ninjo u poređenju sa sagorevanjem fosilnih goriva manje doprinosi vrućinama na planeti, kao prirodni fenomen ostaje izvan naše moći.

Ono što jeste u našoj moći je energetska tranzicija na obnovljive izvore. Na taj način, smanjile bi se emisije gasova sa efektom staklene bašte, a posljedično i porast temperature.