MINHENSKA KONFERENCIJA

Nema konsenzusa o svjetskom poretku

Minhenska konferencija o bezbjednosti održana je u neprijatnoj atmosferi zategnutih odnosa SAD i Rusije. Pratile su je i demonstracije protivnika NATO.List Tiringiše landescajtung (Vajmar) navodi da sa Rusima se zapravo ne može, ali ne može se ni – bez njih.

"Jer, s jedne strane, nije potrajalo ni 48 sati a Rusi su već torpedovali dogovor o Siriji. Kažu da ne vjeruju u dogovor da će biti obustavljena vatra, a ni da SAD žele pravu saradnju. S druge strane, Rusija se ne može zaobići – bez nje se ne može odlučivati o budućnosti Sirije i regiona. Pri tome je jasno da Rusija koristi svoju poziciju samo da bi izvukla najveću korist za sebe. Obezbjeđivanje mira je manje važno." 

Der noje tag (Vajden) ocjenjuje da nit razgovora sa Rusijom nije prekinuta. "Naprotiv. Kontakti su raznovrsniji no ikad ranije. Iran i Sirija su samo neki primjeri. Ono čega više nema, jeste konsenzus o tome kako bi trebalo da izgleda svjetski poredak. Taj konsenzus je Moskva odbacila. Zapad mora da nauči da živi s tim." 

Berlinski Tagescajtung pak piše: "Ova konferencija zaista nikada nije bila susret pacifista. Od 1963. se održava i uvijek je bila sporna. Kao poluzvanični forum za geopolitičke velmože i lobiste industrije oružja, sa razlogom se nalazi na meti kritika. I ove godine je pored gotovo 100 predstavnika vlada iz čitavog svijeta, koji određuju medijsku sliku Konferencije, učestvovao i veliki broj oficira i menadžera visokog ranga. Ovaj susret se isplati industriji oružja – uvijek je bio dobro mjesto za ugovaranje poslova. Tako fabrike oružja kao što su Kraus-Mafaj Vegman, MBDA ili Lokid Martin spadaju u tradicionalne sponzore Konferencije." 

Minhenski Abendcajtung ističe da stvari ne treba uljepšavati, ali ponekad je dovoljan pogled u novinski arhiv da bi se one relativizovale. 

"Ako u internet-pretragu ukucate pojmove Konferencija o bezbjednosti ili Hladni rat, dobićete mnogo linkova – i to od prije deset godina. Da li to stvar čini boljom? – Ne, ali pokazuje da u folkorni dio konferencije spada to što ruski ministar spoljnih poslova, premijer ili predsjednik sruči neki govor u stilu Komunističke partije SSSR, a neki američki senator mu odgovori u maniru Divljeg zapada. To se mora uzeti ozbiljno, ali se ne smije ni precjenjivati. Njemački ministar spoljnih poslova Frank-Valter Štajnmajer je pokazao kako prema tome treba postupati: umjesto da dolije ulje, na vatru je bacio pijesak." 

Lauzicer rundšau piše: „Da se čovjek užasne: na Minhenskoj konferenciji o bezbjednosti se odjednom ponovo govori o Hladnom ratu. Evropi je potrebna nova odlučnost spram Moskve, a potrebna joj je i koordinisana bezbjednosna politika. U to spadaju jasni signali solidarnosti sa ugroženim susjedima Rusije, u to spada u preispitivanje njemačkog vojnog budžeta. Sve to će tako biti dokle god Putin vlada u Kremlju.“ 

Špigel onlajn navodi da je bavarski premijer Horst Zehofer početkom februara otišao u Moskvu u posjetu ruskom predsjedniku Vladimiru Putinu i tako na Minhenskoj konferenciji izazvao skandal. 

"Američka delegacij u Minhenu je zato rekla da će bojkotovati svečanu večeru kod Zehofera. I zaista, na večeru je otišao samo jedan od senatora. Iz delegacije se čulo da je posjeta Zehofera Moskvi bila potpuno pogrešan signal. A spontani bojkot je pokazao koliko je zategnuta situacija između Rusije i SAD."