[ Izvor: Novosti, Objavio: I. P. ]

HRVATSKI MEDIJI

SPC bez dokaza da je Stepinac zločinac

Hrvatski mediji tvrde da uprkos najavama srpska strana nije uspjela da dokaže da je kardinal Katoličke crkve u Hrvatskoj bio zločinac u Drugom svjetskom ratu.

Uoči petog i, prema prvim najavama, posljednjeg skupa Mješovite pravoslavno-katoličke komisije o liku i djelu kardinala Katoličke crkve u Hrvatskoj Alojzija Stepinca, koji će sjutra i u četvrtak biti održan u Podgorici, hrvatski mediji tvrde da uprkos najavama srpska strana nije uspjela da dokaže da je on bio zločinac u Drugom svjetskom ratu.

Na predstojećem sastanku Mješovite komisije tema će biti "Nadbiskup Stepinac i komunistički progon od 1945. do 1960.", a zagrebački Jutarnji list iz pera Darka Hudeliste prenosi da bi "izlazna strategija" ovog dijaloga, prema najnovijem razvoju događaja, mogla da "frustrira ekstremniji dio svoje nacionalistički raspoložene javnosti".

"Naime, koliko je poznato, ništa se bitno, za srpsku stranu, na prethodna četiri sastanka mješovite komisije (posljednji je bio u Požegi, na 'terenu' biskupa Antuna Škvorčevića) nije dogodilo - iako se mnogo toga najavljivalo", tvrdi Hudelist.

On, međutuim, nijednom riječju ne pominje činjenicu, koju je potvrdio i srpski patrijarh Irinej, da su tokom tog dijaloga vatikanski arhivi bili nedostupni za SPC, odnosno komisiju.

Hudelist navodi da je srpska strana, na primer, najavljivala iznošenje na svjetlo dana kapitlnih i odlučujućih istorijskih spisa i dokumenata kojima će se, kako kaže, navodno, dokazati da je nadbiskup Stepinac u Drugom svjetskom ratu bio zločinac.

"No sada postaje sve jasnije da takve kompromitujuće papire velikodostojanstvenici SPC i srpski istoričari u svojim rukama nemaju", naveo je.

A bez njih, dodaje, ništa neće moći da bude dokazano, odnosno, kako tvrdi, ništa se neće moći revidirati u odnosu na dosad poznate činjenice i saznanja o Stepincu i njegovom djelovanju.

Pozivajući se uglavnom na medijske spekulacije i kuolarske priče, Hudelista piše da je Mješovita komisija o Stepincu bila ponajviše zamisao mitropolita crnogorsko-primorskog Amfilohija Radovića, kojeg predstavlja kao vladiku koji u SPC, kako kaže, ima reputaciju jednog od eksplicitnijih srpskih nacionalista.

Ideja o takvoj zajedničkoj Komisiji na samom početku rada nije bila dobro primljena, tvrdi Hudelist, mada ne precizira od koga.

Ideja, tvrdi, nije dobro primljena jer su, prema njegovim riječima, u rad komisije uključene i osobe van crkve, političari i državni službenici?

"Rad Komisije u javnosti se doživljavao gotovo kao bokserski meč u kojem će jedna strana prije ili kasnije nokautirati drugu", tvrdi Hudelist, iako se to ni po čemu nije moglo zaključiti s obzirom na to da su sastanci komisije zatvoreni za javnost, a članovi obavezani na ćutanje sve do okončanja dijaloga.

Drugačiji od prethodnih bio je, prema njegovim riječima, sastanak održan u Požegi 20. i 21. aprila na kojem je vladala prijateljska, srdačna pa čak i, ponekim izvještajima, "bratska" atmosfera, posebno nakon završetka službenog djela.

Hudelist to tumači kao moguću najavu, kako kaže, svojevrsnog kompromisa između između hrvatske i srpske strane u Komisiji, koji bi možda mogao biti materijalizovan i u obliku nekakvog službenog dokumenta, koji bi mogao djelovati umirujuće i na hrvatsku i na srpsku javnost.

Pozivajući se na svoja saznanja, Hudelist kaže da s druge strane neki pesimisti u kuloarima najavljuju kako bi srpski članovi Komisije na predstojećem sastanku u Podgorici mogli donekle da promijene retoriku - u smislu kritičnijeg postavljanja prema papi Franji.

A to bi se, kako kaže, moglo dogoditi "ako bi, sumirajući sve što se dosad u radu Komisije dogodilo (ili se nije dogodilo), na kraju došli do zaključka da rezultat relektire istorijskih dokumenata koji su 'u igri' nije u skladu s njihovim optužbama protiv Stepinca".

U iščekivanu podgoričke runde pregovora dvije crkve, Hudelist dalje u nastavcima analizira kada je, kako kaže, zapravo, i kako započeo ovaj, za ovog autora, veoma kompleksan spor između Srpske pravoslavne crkve i Katoličke crkve u Hrvatskoj, pa i kada je u pitanju nadbiskup Stepinac (iako, naravno, ne samo on).