SKUP NA CETINJU

Bivši ministri: EU i NATO neodvojivi

Bivši ministri vanjskih poslova Crne Gore ocijenili su da su ključni izazovi crnogorske diplomatije u evropskim i evroatlantskim integracijama, poručujući da su ta dva procesa neodvojiva.

Na panel diskusiji Foruma ministara vanjskih poslova nekadašnji ministri vanjskih poslova su komentarisali izazove crnogorske vanjske politike u XXI vijeku, naročito u odnosu na Evropsku uniju (EU) i NATO integracije.

Milan Roćen, ministar vanjskih poslova od 2006. do 2012. godine, kazao je da je diplomatija privilegovan posao.

On je ocijenio da je najveći izazov za crnogorsku diplomatiju obaveze prema pregovorima sa EU i članstvo u NATO.

Nebojša Kaluđerović, koji je funkciju ministra obavljao od jula do decembra 2012.godine, kazao je da „izazova ima puno više nego odgovora, ali da kad dođemo u EU ko zna kako će ona izgledati, jer se i susrijeće sa brojnim izazovima“.

Prema riječima Igora Jovovića, koji je bio ministar 1988. do 1989. godine, poseban uspjeh Crne Gore je „što je nakon svih istorijskih promjena na ovom području postala ponovo nezavisna, što je najveći dokaza onoga što je postignuto na unutrašnjem i spoljašnjem planu“.

Jovović smatra da su EU i NATO integracije istovjetni procesi.

“Svi standardi za ulazak u EU istovjetni su sa standardima za NATO”, kazao je Jovović, naglašavajući da se ta dva procesa ne mogu vještački i mehanički odvojiti.

To bi, prema njegovim riječima, bilo dvolično i licemjerno, jer se određene političke snage u Crnoj Gori danas postavljaju kao da nedavnu prošlost nijesmo imali, „kao da smo pali s neba i kao da mi ne znamo da nijesmo u stanju da određene bezbjedonosne izazove sami savladamo”.

Jovović je uvjeren da uvjeren da će Crna Gora 2015. godine dobiti poziv u NATO.

Branko Lukovac, koji je bio ministar vanjskih poslova od 1979. do 1985. godine, kazao je da današnja tema obuhvata najvažnije odrednice pravca spoljne politike Crne Gore za naredni period, poručujući da su ti izazovi najvećim dijelom već utvrđeni .

“To su dobrosusjedski odnosi i saradnja u regionu, evropske i evroatlanske integracije, članstvo i djelovanje u međunarodnim organizacijama, saradnja sa drugim značajnim ekonomskim i političkim partenrima”, objasnio je Lukovac.

Ministar vanjskih poslova u periodu od 2003. do 2004. godine, Dragiša Burzan, govorio je o postintegracionom periodu, odnosno o tome koji bi se izazovi našli pred Crnom Gorom nakon učlanjenja u EU i NATO.

“Sve ono što su sada izazovi Evrope biće i naši izazovi, ali i da će sve ono što crnogorska diplomatija radi danas radiće i sjutra”, kazao je Burzan.

Prema riječima Miodraga Vlahovića, koji je bio ministar od 2004. do 2006. godine, u osvrtu na crnogorsku diplomatiju treba se prisjetiti i ljudi koji su bili diplomate kad Crne Gore nije bilo.

Prema njegovim riječima, ti ljudi su se borili za Crnu Goru i njena prava.

Šef crnogorske diplomatije Igor Lukšić je, na pitanje studenata da prokomentariše odnose sa Rusijom, kazao da te odnose treba posmatrati iz perspektive 300 gdoina duge tradicije diplomatskih odnosa.

“Imajući u vidu tago bogate i dugotrajne bilateralne i poltičke odnose odnose imamo obavezu da ih i u narednom periodu dodatno razvijamo. Crna Gora mora pokušati sa svim ključnim globalnim akterima unapređuje saradnju”, rekao je on.

Lukšić je podsjetio da su spoljno-politički ciljevi Crne Gore članstvo u EU i NATO.

“Nažalost izbijanje krize u Ukrajini je značilo da našu stratešku politiku prilagodimo onome što su strateške odrednice”, naveo je on.

Odgovarajući na pitanja, Lukšić je kazao da postoje razne nezvanične velike ideologije u regionu.

“Imali smo prilike da ih čujamo i devedesetih, i danas ih čujemo, tako da trebamo da pravimo distinkciju između onoga što je regionalna saradnja, onoga što je zvanična politika Crne Gore, Albanije i svih drugih zemalja u regionu i da bliskost tih država iskoristimo kao našu snagu”, rekao je on.

Lukšić je kazao da regionalna saradnja može biti podignuta na veći nivo i da se po mnogim pitanjima može nastupiti jedinstveno.

”A ako dozvolimo da nam negativan pristup zauzima prostor djelovanja onda će se napraviti ozbljnja greška”, zaključio je on.

(Mina)