MILIĆ OČEKUJE

Rusi će nastaviti da se miješaju

Rusi još nijesu odustali od svojih namjera, a očekujem njihovo miješanje i tokom predstojećih lokalnih i predsjedničkih izbora u Crnoj Gori, ocijenila je direktorka Centra za evroatlanstke studije (CEAS), Jelena Milić. Navodi da je crnogorsko članstvo u NATO najbolja vijest na Balkanu u posljednjih deset godina.

Milić u intervjuu za Portal RTCG kaže kako se nada da je članstvo Crne Gore u NATO poremetilo ruske planove za region Zapadnog Balkana, iako neki ruski zvaničnici i, kako je rekla, propagandisti „nezavisnost Crne Gore vide kao privremeni ispad u istoriji“.

Ona smatra da suđenje za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora 2016. godine i „jačanje veza između Demokratskog fronta (DF) i Rodine“, pokazuju da Rusi još uvijek nijesu odustali od svojih namjera.

Za naš portal Milić je govorila o ruskom uticaju na Zapadnom Balkanu, jačanju nacionalima i ratne retorike, položaju srpskog naroda u Crnoj Gori, deklaraciji i opsatnku Srba u regionu...

Crna Gora se nalazi pred novim izbornim ciklusima na proljeće –  u pitanju su lokalni i predsjednički izbori. Očekujete li miješanje Rusije?

„Da, antagonizacijom politizovanih etniciteta, predstavnicima radikalnih Srba u Crnoj Gori, kroz finansiranje fejk njuz narativa, ali ne bi me iznenadilo ni potkupljivanjem i penetracijom kroz sistem bezbjednosti takođe. Pogledajte šta radi Rusija sa Srbima u Crnoj Gori. Gospodin Đukanović me je u jednom intervjuu jako obradovao ocjenom da se ne može pričati o srpskoj dijaspori u Crnoj Gori. To su ljudi koji su rođeni u Crnoj Gori. Crna Gora je relativno samo po broju građana mala država, i mogu da razumijem  nešto rigidnije zakonodavstvo vezano za dvojno državljanstvo. Takođe smatram da je pitanje konstitutivnosti odlično riješeno time da je Crna Gora država svih njenih građana i da ne treba dejtonizovati zemlju pričom da Srbi hoće pravo konstitutivnog naroda. I vidim da Rusi gube strpljenje, s tim što ni Srbi ovdje ne žele da prihvate status nacionalne manjine da im oni kroz Sputnjik sugerišu da prihvate status nacionalne manjine da bi onda oni mogli da pričaju kako su oni najugroženiji, kao što su bili Rusi na Krimu, a gdje su dokazi za to? Mislim da je to jedan od kanala na koji će oni djelovati, a da ne pričam o tome da će finansirati sva najopskurnija glasila, vjerovatno i drugim metodama zastrašivanja i pritiska, i kroz DF i ostale. Ja ne znam kako to sebe može da naziva Demokratskim i da ima podršku Putinovog režima i da podržava Putinov režim, kad tamo D od demokratije nema“.

Pomenuli ste navodnu ugroženost srpskog naroda u Crnoj Gori. Kako komentarišete najavljenu Deklaraciju o opstanku Srba u regionu? Da li je to miješanje u unutrašnja pitanja Crne Gore?

„Apsolutno da, i ne znam zašto njome nijesu obuhvaćeni Srbi u Čikagu i Srbi u Berlinu i Torontu i NATO zemljama, u kojima oni žive odlično, i bolje nego što bi živjeli u Srbiji. Problematično je sa Srbijom što se dotakla toga. Ja to vidim kao opasnu stvar“.

Crna Gora je u junu postala članica NATO-a. Javnost je bila podijeljena po tom pitanju. Što članstvo donosi građanima i regionu, prije svega Srbiji i Bosni i Hercegovini?

„Ja bih ovom prilikom prije svega čestitala biračima i građanima Crne Gore, vlastima, i slobodnim medijima, i civilnom društvu, koji nijesu krenuli populizmom i varanjem građana Crne Gore o tome šta će članstvo u NATO donijeti. Ono što se nerijetko zaboravlja, i zašto je crnogorsko iskustvo u pristupanju ključno za sve nas ostale u regionu i mnogo validnije od iskustva istočno-evropskih zemalja kad su se oni priključivali, je da je Crna Gora bila dio SRJ, da smo bili dio iste zemlje koju je NATO bombardovao i da su građani Crne Gore imali i još uvijek se suočavaju sa užasnim moralnim izazovima po pitanju civilnih žrtava. Dakle, ako je Crna Gora sa istim tim društveno-političkim i ekonomskim nasljeđem i frustracijom da je bila bombardovana od strane NATO prošla cijelu priču bez propagande i postala članica, gdje je Rusija aktivno opstruirala, ako je podrška na granici 50 odsto, onda je to ustvari podrška od 70 posto“.

Je li i u kojom mjeri crnogorsko članstvo u NATO poremetilo ruske planove u regionu Zapadnog Balkana?

„Ja se nadam da jeste. Ovo suđenje za pokušaj puča, jačanje veza između Demokratskog fronta (DF) i Rodine, način na koji DF vidi sebe u svoj ovoj ulozi i sve više dokaza o ruskoj upetljanosti u to, mi govore da Rusi još uvijek nijesu odustali od svojih namjera. Ako čitate Sputnjik, vidjećete da ruski zvaničnici, njihova propagandna mašinerija smatraju čak i nezavisnost Crne Gore kao jedan privremeni ispad u istoriji, kao upitan i da će se stvari vratiti, da će ljudi doći pameti, da će se vratiti majčici Srbiji, a onda svi zajedno majčici Rusiji, kao što se bojim da ni nova makedonska vlada neće biti puštena na miru, nego će pristisci tek da se povećaju".

"Crna Gora u NATO-u je najbolja vijest koja je došla sa Zapadnog Balkana u posljednjih deset godina. Ne samo da je pokazala da politika otvorenih vrata još uvijek stoji, što je nada za nas koji svoje zemlje želimo da vidimo integrisane sa evroatlantskom zajednicom, nego što je doprinijelo stabilnosti regiona jer je Crna Gora dio kolektivnost sistema odbrane, što nam svima koristi i što je pokazalo da se kroz pristupanje NATO reformiše sistem bezbjednosti  u mjeri u kojoj EU to ne može da uradi, jer nema obavezujuće politike u toj oblasti“.

Da li bi Srbija trebalo da slijedi crnogorski put kad je riječ o NATO-u, i kako bi reagovala zvanična Moskva u tom slučaju?

„Apsolutno. I Bosna i Hercegovina (BiH). Pitanje članstva u slučaju Srbije, i konačno partnerstva sa NATO, što je zvanična politika Srbije, je stvar za koje su vlade u regionu dobile demokratski legitimitet na izborima. To je ono što Rusi ne žele da razumiju. Dakle, kao da pitanje volje većine građana, što je suština demokratije, da se ta volja artikuliše na fer i slobodnim izborima, nije izražena u Makedoniji, Srbiji i Crnoj Gori. Jeste izražena i to uz ogroman pritisak i nedemokratske metode te iste Rusije i njihovih trolova i aktivista u regionu“.

Mnogo se govori o ruskom uticaju na Balkanu. Kojim se intstrumentima Rusija koristi kako bi uticala na zemlje Zapadnog Balkana?

„Uticaj je prisutan, on do prije par godina u Srbiji i na Balkanu, čini mi se, nije bilo tako veliki, ali je onog momenta kad se pokazalo pravo lice, ili mutacija Putinovog režima, u jednu mafijašku državu koja ne poštuje posthladnoratovski, međunarodni poredak, i međunarodno pravo, počeo da se artikuliše i na Balkanu. CEAS je, prateći analize švedskog ministarstva odbrane, o tome šta rade na Baltiku, još prije par godina objavio izvještaj u kome govorimo o 'mekoj' moći Rusije i zlouptrebi Rusije da se zaustavi proces demokratizacije i stabilizacije Balkana. Prije toga je, dolaskom (Aleksandra) Vučića i (Tomislava) Nikolića na vlast pritisak Rusije u onoj oblasti što se zove 'hard power', dakle ekonomija i bezbjednost, postao jači nego što je ikad bio za vrijeme (Borisa) Tadića, iako smo bili našu naftnu i gasnu industriju dali u većinsko vlasništvo Rusiji, zbog nade da će nam ona zaustaviti proglašenje nezavisnosti Kosova, ili da će ga delegizimizovati na međunarodnoj areni, prije svega u Savjetu bezbjednosti UN, vetom za članstvo Kosova u UN. Što se tiče posljednjih par godina, prije 'fejk njuza', mi smo mogli da vidimo da Rusi šire lažni narativ o tradicionalno dobrim srpsko-ruskim odnosima, koji nemaju utemeljenje u istoriji.“

Šta je sa uticajem koji se ostvaruje preko političarima, preko kojih se ustvari i kreira javno mnjenje u jednoj državi?

„Problem je što u Srbiji nemate proizvođače 'fejk njuza' samo Ruse. Vi imate ustvari provladine, prodržavne medije, dakle ne tabloide, i državnike koji su istih stavova kao rusko Ministarstvo spoljnih poslova o tome da je Srbija ničim izazvano bombardovana, da je učinjena nepravda novim statusom Kosova, da je Republika Srpska ugnjetavana, da su Srbi u Crnoj Gori pred istrebljenjem bukvalno, da Srbija nije ništa kriva za devedesete, ratni zločini počinjeni nad Srbima su jedini, svi ostali zločini u regionu se negiraju... I to je problem, to ne čujete direktno od Vučića, ali od članova njegovog kabineta, poput (Aleksandra) Vulina,  i te kako čujete. To je jedna specifična Srbija, u odnosu na ostatak regiona, s izuzetkom Republike Srpske. Nažalost je i kosovska vlada kasno krenula u priču o ruskom uticaju na Kosovu, zato što je on očit bio i kroz demonstracije, barikade na Jarinju“...

Često se govori i o potencijalnim konfliktima na Balkanu. Konkretno, Kosovo, tu je bila i Makedonija, Bosna i Hercegovina, odnosno Republika Srpska. Mislite li da Rusiji odgovaraju „zamrznuti“ konflikti, kako bi se na lakši način ostvario njihov uticaj?

„Iskreno se nadam da je Zapadni Balkan u mnogo boljoj situaciji nego što je bila bivša Jugoslavija pred početak krvavog raspada, ako ni zbog čega drugog imamo prisustvo EULEKS-a, KFOR-a, NATO-a, Hrvatska je članica Evropske unije i NATO-a, mada se tako trenutno ne ponaša, Crna Gora i Albanija su članice NATO-a. Na kraju krajeva, Srbija i Crna Gora su odmakle u procesu Evropskih integracija. To su sve relativno dobre vijesti. Postoji regionalni samit za saradnju, Berlinski proces koji podstiče regionalnu saradnju. Imajući u vidu nasljeđe 90-ih, nekažnjene ratne zločince koji su u našim sistemima, nekonsolidovani sistem bezbjednosti, igrati se vatrom, podsticati etničke tenzije, može da se izmakne kontroli i naravno da to treba u startu osuditi".

"Vjerujem da Rusi imaju uticaja i interesa da podstiču priču o pravljenju velike Hrvatske, velike Albanije, velike Srbije, da bi u jednom takvom najgorem mogućem scenariju oni došli kao interventna pomoć Srbiji, da artikulišu svoje ciljeve, prije svega preko Savjeta bezbjednosti, na isti način kako su otišli u Siriju. I zato novinari, analitičari, komentatori, tink tenk zajednica, moraju da prepoznaju da je trenutno Balkan u jednoj osjetljivijoj fazi, između ostalog i zbog neprijateljskog ruskog uticaja i nekih drugih 'nedržavnih, ali i 'državnih aktera', nego što je to bilo prije par godina“.

Rekli ste da se Hrvatska, iako članica NATO i EU, ne ponaša u skladu sa tim standardima. Crna Gora je članica NATO-a, u pregovorima smo s EU. Kako biste u tom kontekstu ocijeni ponašanje Crne Gore?

„Mnogo bolje nego Hrvatske. Nedavna presuda Haškog tribunala, dešavanja u sudu, ali i ono što radi Hrvatska u BiH, pa ova sadašnja vlada, koja je istorijski revizionistička, koja negira svoju odgovornost, koja veliča Domovinski rat do mjere na koji to nije potrebno. Da, bilo je agresije na nezavisnu Hrvatsku, ali je Hrvatska u tom Domovinskom ratu učinila takođe zločine nad Srbima u Oluiji, Hrvati u BiH su činili ogromne zločine, ne vidim zašto se Hrvatska sad toliko upinje da od njih napravi heroje i da antagonizuje ionako komplikovane odnose u BiH, koje je sam Dejton formalizovao u nedostatku boljeg načina da zaustavi sukobe“.

Šta vam govori porast nacionalizma na prostoru bivše Jugoslavije? Da li se to podgrijava sa strane?

„Hrvatska ga podgrijava u Bosni, (Milorad) Dodik ga podgrijava u BiH, (Bakir) Izetbegović ga podgrijava svukuda. Erdogan podgrijava, Rusi ga podgrijavaju. Užasno su složene stvari. Imajući u vidu ratno-zločinačke i teške traume, moramo dva puta da promislimo prije nego se latimo tako opasnog oružja“.

Ako toliko svi podgrijavaju, može li se doći do jedne „uzavrele“ situacije i da stvari izmaknu kontroli?

„Ja se nadam da neće, ali da mogu da budu incidenti koji mogu da izazovu smrtne posljedice u regionu, jako se borim protiv toga. Treba pojačano prisustvo američko u regionu, ali ne želim da ga dovodim ili da ga zagovaram time što prijetim da će Bosna da se raspadne na četiri dijela, od toga dva islamistička kao da ne postoji građanska opcija“.

Igor PEJOVIĆ