[ Izvor: Pobjeda, Objavio: I. P. ]

KUČAN OCIJENIO

Z. Balkan i dalje bure baruta

Bivši predsjednik Slovenije Milan Kučan smatra da Zapad nastavlja da zatvara oči pred činjenicom da je Zapadni Balkan i dalje bure baruta.

“Insistiranjem na interesu kapitala, Evropa nažalost često zanemaruje etičke vrijednosti koje čine temelj evropske ideje”, kazao je Kučan u intervjuu za podgoričku Pobjedu i naglasio kako “ima utisak da Brisel u dobroj mjeri ne poznaje prilike na Zapadnom Balkanu”.

“Zato se i stiče utisak da politika koju provodi nije uvijek principijelna”, kaže Kučan i navodi da je, pored BiH, Kosovo danas glavna neuralgična tačka Balkana.

“Naravno, problem Balkana ostaje i Makedonija. Jedina zemlja koja je (ulaskom u NATO) za sada uspjela da pobjegne iz tog kotla je - Crna Gora”, rekao je prvi predsjednik nezavisne Slovenije u intervjuu Pobjedi.

Ocjenjujući da se današnja suzdržanost i podozrivost Zapada može svesti na poruku – nećemo nove problem, Kučan se pita šta takva politika donosi Bosni i Hercegovini, koja je, kako je rekao, u tom smislu “drastičan primjer”.

“Ovakva kakva je, BiH bi na svom putu ka EU morala proći dvije faze. Prvo, mora joj se pomoći da postane funkcionalna i funkcionirajuća država. Dosadašnje ustrojstvo pokazuje da građani u oba tragično nefunkcionalna bosanskohercegovačka entieta - Federaciji i Republici Srpskoj – vjeruju da su im kao narodima prikraćena prava. Što je osnov za konflikt. Trajni! Druga faza pomoći podrazumeva podsticaj BiH i angažma da ispuni obaveze u proscesu pregovora sa EU. To je model i za ostale države Zapadnog Balkana.
Kučan dodaje da se neprincipijelnost Zapada prvi put jasno pokazala upravo na slučaju BiH.

“Potpisivanjem Dejtonskog sporazuma 1995, Zapad je prekršio prethodno usvojeni stav da međunarodna zajednica neće priznati ratom stvorene teritorije. U etičkom smislu, Zapad je tim aktom sebe žestoko kompromitirao. Da ne govorimo o zločinu u Srebrenici, o Prijedoru, Sarajevu...”, naveo je Kučan.

Nekadašnji predsjednik Slovenije misli da je odluka da Zapad prizna nezavisnost Kosova bila ishitrena.

“Kao da se nije vodilo računa o posljedicama. Jer, riječ je o sistemu vezanih posuda: ako se Kosovu prizna nezavisnost, to će izazvati frustraciju u Srbiji. Najzad, ne može neko dobiti sve, a drugi sve izgubiti. Moralo se naći neko win-win rešenje”.

Na pitanje Pobjede što bi po njegovom mišljenju bilo win-win rješenje, Kučana kaže da se u tom slučaju očito bježalo se od podjele.

“Ne mislim ni da bi podjela bila rešenje; samo kažem da su postojale opcije o kojima se nije diskutiralo. Nema sumnje da je nezavisnost Kosova otvorila pitanje nove konfiguracije Blakana: imate dvije zemlje koje se graniče jedna sa drugom, u kojima živi isti narod koji govori istim jezikom.

Šef slovenačke države misli da Zapad griješi kada Srbiju proglašava “faktorom mira i stabilnosti na Balkanu”.

“Podilazeći Slobodanu Miloševiću, Zapad je Srbiju i devedeseti shvatao kao faktora stabilnosti Balkana. I, što se dogodilo? Možda je došlo vrijeme da međunarodna zajednica konačno savlada lekciju iz nedavne prošlosti jugoslavenskih naroda i da shvati da na jugoistoku Evrope ni jedna država sama ne može biti faktor stabilnosti. Nekada je ta titula dodeljivana Hrvatskoj, danas Srbiji. Što smo nakon toga dobili? Dva regionalna hegemona koja se natječu ko je jači. Umjesto praznog podilaženja, EU bi se, ponavljam, na ovom prostoru morala mnogo više i mnogo ozbiljnije angažirati”, navodi Kučan.

Na pitanje da li zaista misli da briselski “specijalni izaslanici” i komesari imaju kapacitet, znanje, autoritet da se ozbiljno pozabave problemima ovdašnjih društava, da im pomognu na putu ka EU, Kučan konstatuje da je poslednja velika politička ličnost Evrope bio bivši njemački kancelar Helmut Kol, ponavlajujući da nije dobro što svijetom danas vladaju pragmatični političari, koji lako zaboravljaju etičke vrijednosti, svodeći, istovremeno, veoma često ozbiljne probleme na princip - ako nisi sa mnom, protiv mene si.

“To je pogrešno. Morali bismo uvesti pravilo - ako nisi protiv mene, moj si” rekao je Milan Kučan za Pobjedu, dodajući da je u ovom momentu problem to što se Rusija danas doživljava kao protivnik Zapada, iako se zna da je ona velikim dijelom evropska država, a da su Rusi narod koji je dobrim delom stvarao i evropsku kulturu.

“Neke od poteza predsjednika Vladimira Putina tumačim kao pokušaj Rusije da izađe iz frustracije nastale njenim ekskomuniciranjem iz evropskog života. Držimo li se principa i vrijedosti Evrope, jasno je, naravno, da ovakva kakva je, Rusija danas ne može biti članica EU. Ipak, umjesto izolacije, sa Moskvom se moralo razgovarati sa više senzibiliteta i uvažavanja”

Na pitanje može li se sa Moskvom tako razgovarati i nakon ruske aneksije Krima, Kučan kaže da taj potez ne pravda, ali da pokušava razumjeti logiku Moskve.

“Posebno ako znamo što se dogodilo u Ukrajini i ko je sve bio upleten u Majdan. Ispada, dakle, da je jednima dozvoljeno da se miješaju u unutarnje stvari dugih država, da rade provokacije sa gomilanjem NATO trupa na granicama Rusije, dok drugima, pak, nije dopušteno ništa. Ne može tako! Sa Putinom je, ponavljam, trebalo razgovarati.

Govoreći o situaciji u Sloveniji, Kučan je rekao da ga brine to što se u Sloveniji povremeno pokušava potkopati njen atifašistički temelj, koji podrazumijeva slobodu, hrabrost, ravnopravnost, pravo na identitet, odnos prema ljudskim pravima, pravičnosti…

Razloge za to što se u svim zemljama bivše Jugoslavije relativizuje i negira antifašizam bivši šef slovenačke države pronalazi u činjenici da ni jedan jugoslavenski narod tokom Drugog svetskog rata nije bio pošteđen kvislinštva i koalboracije sa okupatorom – njemačkim, italijanskim, mađarskim.

“U svim postjugoslavenskim društvima to historijsko kvislinštvo pokušava se opravdati na isti način - antikomunizmom. Ako danas u Sloveniji nekoga pitate zbog čega se afirmira ondašnja kolaboracija sa nacistima, dobićete odgovor da je ona bila u funkciji borbe protiv komunizma. Iako, kada je Slovenija te 1941. okupirana i rasparčana od strane tri okupatora, nije bilo nikakvog komunizma. Slovenci su se tada našli pred jasnim izborom: ili će nestati kao nacija ili će se, bez obzira na neizvjesnost ishoda, kroz svoj antifašistički pokret izboriti za opstanak i za slobodu.”

Govoreći o aktuelnom sporu Slovenije i Hrvatske oko Piranskog zaliva, Kučan je podsjetio da su obje države pristale u tom slučaju na arbitražu i obavezale se da će poštivati odluku suda.

“Međutim, službeni Zagreb poručio je da se neće obazirati na odluku suda koja predviđa dvije stvari: dodir slovenačkog teritorijalnog mora sa otvorenim morem, kao i to da se na kopnenom dijelu granice ima primijeniti princip “ono što je nekada bilo” - dakle, stanje od 25. juna 1991. Usprkos svemu, vjerujem da će se problem oko Piranskog zaliva riješiti. Pitanje je – kada. Ne zaboravite, pritom, da Hrvatska ima ozbiljnih graničnih problema i sa Crnom Gorom, BiH i Srbijom”, zaključio je Milan Kučan.