[ Marko Terzić, TVCG ]

PROBLEMI OSOBA SA AUTIZMOM

Empatija gurnuta u stranu

Uskoro će 2. april, svjetski dan osoba s autizmom i tada će ih se cijelo društvo sjetiti. Kako će biti već sljedećeg dana, možemo suditi na osnovu jučerašnjeg.

Juče su ispred zgrade skupštine bili naši prijatelji, rođaci i komšije sa svojom djecom koja imaju neki od oblika autizma. Vjerujući, kako su istakli u čovjstvo Crne Gore, tražili su ispunjenje određenih zahtjeva. No, njihovi svakodnevni problemi nijesu bili interesantni mnogima.

"Sve ga su bile dvije kamere juče, ispratile naš protest, naš okupljanje, što ja kažem, našu muku. Prvi put se okupio toliki narod, , ali u ovoj državi ne znam o čemu se radi", kaže za TVCG Tatjana Leposavić Ceković iz NVO "Niste sami".

Radi se o tome što ovdje nije zavisila sudbina ni vlasti, ni opozicije, nije se govorilo o aferama, političkim prepucavanjima, pa reakcija onih koji informišu kao da je ostali u nekoj takozvanoj gluvoj sobi.

"Živimo jedno predpolitičko društvo koje je samo usmjerno i svi mediji su usmjereni na one koji imaju političku i finansijsku moć", ističe sociološkinja Nataša Cerović.

A, kako te moći ovdje nema, prioriteti su jasni, pa je empatija, čini se, gurnuta u stranu

"Mi se kao čitava jedna generacija nalazimo u jednom slijepom crijevu civilizacije. Znači, svi imamo iPhone, imamo mnogo udobne uslove za život, ali smo na ljudskim poljima, momentima, situacijama potpuno zakazali", dodaje Cerović

Zbog svega ni ne čudi položaj osoba sa autizmom i njihovih roditelja koji su već umorni. A obećanja i strategija ne fali, poručuje jedna od majki, koja je sa djetetom već četiri godine u Beogradskom institutu Đorđe Kostić.

"Konkretno interesuje me ova strategija ravnog razvoja, ima svoje nekakve ciljeve, značajna sredstva se izdvajaju za sve to, a ja ne vidim kao roditelj nekakvu promjenu u prostoru, zato što niti jedan rok nije ispoštovan", kaže Tina Mišljenović. 

Crna Gora je, kaže naša sagovornica, jedina država u okruženju koja nema ni fakultet za specijalnu edukaciju i rehabilitaciju.

"Mene interesuje isto tako kako neko stručno lice koje radi u Ministarstvu prosvjete, konkretno može reći da nije za otvaranje fakulteta i zašto nama roditeljima se nekako ispod stola nakon kraja svakog sastanka kaže znate kako, ovo je takva država, ovo je Crna Gora, nemojte očekivati nekakvu promjenu", kaže Mišljenović. 

A, kako promjena nema, glas mora da se čuje.