K. J.

SIGURNA ŽENSKA KUĆA

Traže hitnu akciju svih sektora društva

Alarmantne situacije poput brutalnog premlaćivanja, donošenja ,,svadbarskog” pištolja, biber spreja i hladnog oružja u školu, zastrašivanja, uznemiravanja, nasilne komunikacije i drugih oblika fizičkog i psihičkog nasilja među vršnjacima postaju sve češće, ostavljajući trajne posljedice na živote mladih ljudi i porodica koje pokušavaju da se izbore sa ovim problemom, saopšteno je iz Sigurne ženske kuće.

Ovaj porast nasilja, kažu oni, dostigao je tačku u kojoj se više ne može ignorisati i potrebna je hitna akcija svih sektora društva.

“Posljednjih godinu dana, Crna Gora je suočena sa zastrašujućim vijestima o nasilju među djecom i mladima. Prijavljeni su brojni slučajevi fizičkih napada, uznemiravanja i zastrašivanja pri čemu se mnogi mladi suočavaju sa nepodnošljivim situacijama koje ugrožavaju njihovu bezbijednost i mentalno zdravlje”, navodi se u saopštenju.

Kako ističu, problem nasilničkog ponašanja mladih je kompleksan i ukorijenjen u našoj patrijarhalnoj kulturi koja često promoviše štetne rodne stereotipe.

“Dječaci se uče da su poželjne odlike muškaraca agesivnost, dominacija nad drugima i potiskivanje emocija, dok se od djevojčica očekuje da budu pokorne i pasivne. Psihološko zlostavljanje je često prvi korak koji kasnije vodi ka fizičkom zlostavljanju. Iako ga roditelji i nastavnici teže primjećuju i rjeđe sankcionišu, psihičko nasilje je podmuklo, a efekti mogu biti dugotrajni i razorni”, piše u saopštenju.

Jedan od najvećih izazova u rešavanju psihološkog zlostavljanja je, kažu, tendencija da se zažmuri na njega, ili da se odbaci kao bezazleno zadirkivanje ili ,,to su samo dječaci”.

“Ovo samo doprinosi perpetuiranju štetnih stereotipa i ponašanja. Moramo promijeniti način razmišljanja i priznati da psihičko zlostavljanje nikada nije prihvatljivo. Naša je odgovornost kao društva da naučimo dječake i mladiće da su poštovanje, empatija i nenasilna komunikacija suštinske vrijednosti a da se nasilje ne toleriše i da će nasilnici odgovarati za svoje postupke. Takođe je ključno da žrtvama zlostavljanja bude pružena pravovremena pomoć i podrška”, ističu u sasopštenju.

Poručuju da nije dovoljno samo osuditi nasilje.

“Donosioci odluka i nadležni u institucijama moraju sigurnost djece, mladih i žena staviti kao glavni prioritet, preduzimajući konkretne mjere za sprečavanje nasilja i obezbijeđivanje da počinioci budu pozvani na odgovornost. Ovo uključuje reviziju postojećih zakona i politika, kao i primjenu novih strategija koje se bave specifičnim potrebama ranjivih grupa”, zaključuju u saopštenju.