[ Objavila: J.B.Č. ]

BANKA HRANE APELUJE

Država da pomogne samohranim roditeljima

Fondacija "Banka hrane" apeluje na institucije sistema da pomognu samohranim roditeljima u Crnoj Gori. Neke zakonske regulative, kažu, postoje, ali ih ocjenjuju nedovoljnim i nepotpunim, a i postojeći zakoni se, kako su kazali, često krše ili se ne sprovode.

"Prema podacima Monstata sa posljednjeg popisa, u Crnoj Gori ima 24.424 porodice u kojima djecu podiže samo majka i 5.105 porodica u kojima djecu podiže samo otac, što ukupno čini oko 30 hiljada porodica sa samohranim roditeljima. Broj djece koja žive sa samo jednim roditeljem, moguće da je i duplo veći", podsjećaju iz Banke hrane.

Samohrani roditelji su, ističu, najčešće prepušteni sami sebi.

"Najčešći problem samohranih roditelja su što drugi roditelj ne plaća izdržavanje djeteta, kao i to što crnogorsko zakonodavstvo neadekvatno štiti njihove interese. Posebna tema je njihov status u društvu. Neke zakonske regulative postoje, ali one nijesu dovoljne ili su nepotpune, a i postojeći zakoni se često krše ili se ne sprovode", navode iz te NVO.

Porodice samohranih roditelja se, kako su kazali, suočavaju sa različitim problemima, posebno ekonomske, socijalne i emocionalne prirode.

Centri za socijalni rad u našoj državi, dodaju, nemaju posebnu stručnu službu koja bi na adekvatan način vodila brigu o najranjivijoj kategoriji društvene zajednice, a to su samohrane majke i očevi i njihova djeca.

"Osim lošeg odnosa zaposlenih na koji se žale korisnici socijalne zaštite imamo iskustva i 'prijetnje' oduzimanjem djece i odvođenjem u Dom ukoliko se roditelj 'ne snađe' da plati račune i obezbijedi normalan život djece", navodi se u saopštenju.

U toj NVO smatraju potpuno besmislenim izdvajanje djeteta iz primarne porodice i predlažu državi da novac koji bi dali Domu ili hranitelju preusmjere na porodice koje su u stanju potrebe.

"Zašto ne pomažemo roditeljima da odgajaju svoji djecu? Šta je sa dječjim dodacima koji bi podmirivali njihive potrebe kako što je to slučaj u zemljama zapadne Evrope? Zašto izbjegavamo energetsku solidarnost i besplatne kilovat sate? Šta je sa besplatnim užinama u školi, prevozom i uđžbenicima koje trebaju učenicima do sticanja prvog zvanja, djeci iz socijalno ugroženih porodica? Zašto ne gradimo socijalne stanove na periferiji za korišćenje roditelja djece koji jedva spajaju kraj sa krajem? Šta je sa alimentacionim fondom koji bi djeci neodgovornih roditelja vratio sigurnost?", pitaju iz te NVO.

Ističu da su prvenstveno ugroženi jer nemaju brigu i ljubav drugog roditelja, a onda, kako su kazali, i države kao "maćehe".