Luka Vlaisavljević

KOLIKO IGRAČA JE OSVAJALO PRSTEN

EKS JU igrači sa NBA titulom: Od Tabaka do Bjelice

Nikola Jokić večeras može da uđe u istoriju Denver Nagetsa, kao prvi igrač koji će franšizu iz Kolorada da dovede do šampionskog prstena.

Somborac je već u ovom plejofu oborio brojne rekorde NBA lige, i apsolutno je prva zvijezda Nagetsa.

Već večeras ima prvu meč loptu, pošto njegov tim vodi u finalnoj seriji protiv Majami Hita sa 3:1, uz to Denver peti meč igra u svojoj "Bol areni".

Tim trijumfom Jokić bi postao jubilarni deseti košarkaš sa prostora bivše Jugoslavije koji se okitio titulom najjače košarkaške lige na svijetu, ali vjerovatno i prvi igrač koji je glavna zvijezda svog tima, pa i cijele lige.

Ko su igrači koji su osvajali do sada NBA prsten?

ŽAN TABAK

Dražen Petrović i Vlade Divac su otvorili put košarkašima iz Evrope generalno, pogotovo sa Balkana, u najjačoj ligi svijeta. Dražen je imao prvo problema u Portlandu, zbog ne dobijanja dovoljno prilika, ali čim je trejdovan u Nju Džersi Netse (današnju Bruklin) krenuo je da cijepa mrežice u ligi.

Vlade je odmah upao u sjajnu franšizu Los Anđeles Lejkersa i već u drugoj sezoni je igrao finale protiv Čikago Bulsa (prva titula za Majkl Džordana), kasnije je par puta imao prilike sa Sakramento Kingsima, ali upravo su ga njegovi Lejkersi zaustavili u finalu Zapadne konferencije 2002. godine.

Ono što nije pošlo za rukom njima dvojici jeste Žanu Tabaku.

Čuveni splitski centar, član one generacije Jugoplastike koja je osvojila tri puta zaredom Evroligu, stigao je iz Milana u Hjuston Rokitse u sezoni 1994/1995 (Rokitsi ga draftovali kao 51. pika druge runde 1991. godine).

Tabak nije imao previše minuta, svega 5 minuta po meču, na 37 utakmica koliko je bio u rotaciji, a prosječno je bilježio 2 poena i 1,5 skoka po meču.

Hjuston je te sezone, predvođen Hakimom Olajdžuonom i Klajdom Drekslerom, "počistio metlom" u finalu Orlando Medžik, predvođen Šakilom O'Nilom sa 4:0 u seriji.

Tabak je odmah po kraju sezone napustio tim iz Teksasa i prešao u redove Toronto Raptorsa, gdje mi se i minutaža i učinak značajno popravio, odakle je poslije tri i po sezone trejdovan u Boston Seltikse, da bi NBA karijeru završio kao košarkaš Indijana Pejsersa.

Danas je uspješan trener, koji se nekoliko puta dovodio u relaciju sa ekipom podgoričke Budućnosti.

TONI KUKOČ

"Pink Panter", "Konobar", "Hrvatska senzacija", samo su neki od nadimaka za igrača koji je po fizičkoj konstituciji, košarkaškoj viziji bio toliko ispred vremena.

Prva sezona u NBA ligi je bila ona prva u kojoj su Bulsi bili bez Majkla Džordana (između dva perioda kada su po tri puta zaredom osvajali NBA ligu) i odmah se nametnuo treneru Filu Džeksonu.

Povratkom Džordana dobija ulogu šestog čovjeka, i u sezoni kada su Bulsi postavili rekord po omjeru pobjeda i poraza 72:10 (držali ga sve do 2015/16. godine kada su Golden Stejt Voriorsi odigrali sezonu 73:9), Toni dobija nagradu za "Najboljeg šestog čovjeka".

Tri titule u kojima je bio i te kako bitan faktor, čine ga i najtrofejnijim košarkašem sa prostora bivše Jugoslavije.

Nakon Bulsa igrao je kratko za Filadelfiju i Atlantu, prije nego je vezao četiri posljednje sezone u svojoj karijeri proveo kao igrač Milvoki Baksa.

DARKO MILIČIĆ

"I da Detroit ima prvog pika na draftu, opet bi moj izbor bio Darko Miličić", kazao je nakon drafta 2003. godine igračka legenda Detroit Pistonsa i tadašnji GM Džo Dumars.

Ništa ne bi bilo sporno da prvi pik na draftu te godine nije bio LeBron Džejms, a nakon drugog pika koji je Detroit ima i potrošio ga na Miličića, nisu došli Karmelo Entoni, Dvejn Vejd, Kris Boš.

Miličić je, u Dumarsovu odbranu, ako je to opšte moguće, stvarno izgledao kao neko ko može da donese promjenu.

Saigrač i veliki prijatelj Nemanje Jokića, rođenog brata Nikolinog, je na svim treninzima i predraft utakmicama pokazao zavidan talenat, a navodno je bio i dobar van linije 7,24.

U prvoj sezoni osvaja NBA prsten iako je odmah po dolasku pao u nemilost trenera Lerija Brauna, koji je bio izričito protiv njegovog dovođenja.

Kako drugačije objasniti da kao 18-ogodišnjak, praktično tinejdžer i doveden uz veliku pompu, igra svega četiri i po minuta po meču.

Iako je njegov doporinos u toj titulu baš mali, drži i dan danas rekord kao najmlađi košarkaš u istoji NBA finala koji je dobio minute, sa svega 18 godina i 356 dana.

Nakon tri godine koje je proveo "prikovan" na klupi Pistonsa, prelazi u Orlando, pa u Memfis, Njujork, Minesotu, da bi karijeru završio zvanično kao igrač Bostona.

Nikad nije ostvario svoj potencijal, kasnije je postao poznat po stvarima koje nemaju veze sa košarkom, ali i dalje može da se pohvali NBA prstenom.

NESTEROVIĆ I UDRIH

Po vremenskom redu iduću titulu su osvojila dvojica Slovenaca, Beno Udrih i Radoslav Rašo Nesterović, nastupajući za San Antonio Sparse.

Nesterović je doša u NBA ligu sa oreolom prvaka Evrolige, koju je osvojio sa svojim Kinderom iz Bolonje (današnji Virtus).

Bio je 17. pik prve runde drafta 1998. godine, i NBA karijeru je gradio kao igrač Minesota Timbervulvsa.

Godinu prije osvajanja titule, Nesterović je bio startni centar kod Grega Popoviča, u sezoni osvajanja titule bio je takođe starter, ali je u plej-ofu izgubio to mjesto, ulazivši u prosjeku 7,6 minuta po meču, što je bilo dvoljno za 0,7 poena i 1,7 skok po meču.

Iz San Antonija je prešao u Toronto, za koji je igrao u dva navrata (jednu sezonu je proveo u Indijani).

Njegov drug iz reprezentacije Beno Udrih imao je sreće da već u svojoj prvoj NBA sezoni, zajedno za njim osvoji titulu.

Kombo bek iz Celja draftovan je 2004. godine kao 28 pik prve runde.

Njegova glavna uloga u timu je bila da bude zamjena za startnog pleja Tonija Parkera.

Nakon odlaska Nesterovića iz San Antonija, Udrih osvaja još jednu titulu sa Sparsima u sezoni 2006/07 ali tada je već njegova minutaža bila značajno manja, jer je mjesto drugog pleja preuzeo Žak Von, danas trener Bruklin Netsa.

Udrih je svakako nakon tri sezone u San Antoniju imao sasvim dobru karijeru u NBA ligi koja je trajala punih 14 godina, ali koja je bila prava "vagabundo". Igrao je za Sakramento, Milvoki, Orlando, Nujork, Memfis, Majami, da bi posljednju NBA sezonu odigrao kao igrač Detroit Pistonsa.

SAŠA VUJAČIĆ

Slijedi košarkaš od kojeg bi i mi mogli da "prisvojimo malo slave", budući da je porijeklom iz Crne Gore (otac Vaso je iz Crne Gore, i sam se bavio košarkom kao trener, majka Slovenka).

Saša Vujačić je rođen u Mariboru, a seniorsku karijeru je počeo u Snaoderu iz Udina kao 17-ogodišnjak

Odatle je i izašao na draft 2004. godine, gdje ga biraju Los Anđeles Lejkersi u prvoj rundi kao 27. pika.

Kao član Lejkersa igraće punih šest i po sezona i osvojiće sa njima dvije titule zaredom, uglavnom kao igrač rotacije.

Interesantan podatak je da je baš u drugoj tituli za Lejkerse u jednom NBA klasiku protiv Bostna u sedmoj utakmici na 11 sekundi do kraja pogodio oba bacanja, čime je praktično zapečatio titulu svojoj ekipi.

Kasnije će da igra za Nju Džersi Netse, odakle će da se seli u Evropu u ekipu Efesa, pa će ponovo da se vrati u Los Anđeles, samo ovoga puta u Kliperse, pa ponovo Evropa, Venecija i Laboral Kuća (današnja Baskonia), pa treći put u NBA, ovoga puta u Njujork Nikse, da bi karijeru završio u Veroni.

Pred Evropsko prvenstvo u košarci 2013. godine koje se igralo upravo u Sloveniji, navodno je bio blizu našeg reprezentativnog dresa.

PEĐA STOJAKOVIĆ

Jedan od najboljih šutera u istoriji NBA lige i sinonim za poletnu ekipu Sakramento Kingsa koja nije uspjela nikada da pređe prepreku u vidu Los Anđeles Lejkersa.

Sjajan šuter koji bi tek danas mogao da dođe do još većeg izražaja, ako se uzme u obzir današnja košarkaška tedencija sa po 40 "ispaljenih trojki" na meču.

Nakon što je postao legenda tima iz prijestonice Kalifornije, gdje mu je i povučen dres sa brojem koji je nosio, igrao je za Indijanu, Nju Orleans Hornetse (današnji Pelikansi), kao i za Toronto Reptorse.

U svojoj posljednjoj sezoni 2011. godine , u januarskom prozoru, potpisao je ugovor do kraja sezone sa ekipom Dalas Maveriksa.

Iako u poznim igračkim godinama, daće značajan doprinos u Dalasovoj plej-of seriji, posebno protiv sopstvenog "nemezisa", ekile Los Anđeles Lejkersa kojoj će u jednoj utakmici da "saspe" 21 poen.

Nakon što je te sezone osvojio prsten, povukao se, a sada njegov sin Andrej je , nakon što je bio u MekDonalds Ol Amerikan timu kao srednjoškolac, potpisao ugovor sa Stenfordom gdje će nastupati od iduće sezone (NCAA).

KUZMIĆ I BJELICA

Listu zatvaraju dva reprezentativca Srbije koji su u različitim periodima osvajali titulu sa ekipom Golden Stejt Vorirosa.

Kuzmić je samo dvije sezone proveo u NBA ligi gdje je u drugoj uspio da sa Stefom Karijerim i ekipom osvoji prsten 2015. godine iako je igrao svega 16 utakmica u regularnoj sezoni (u prosjeku četiri i po minuta po meču), dok u plej ofu nije dobijao prilike.

Nakon Golden Stejta igrao je za Panatinaikos, Real Madrid, a sada je član Crvene zvezde.

Nemanja Bjelica je sa druge strane titulom prošle sezone, zaokružio svoju sasvim solidnu karijeru.

Igrao je tako za Minesotu, Sakramento, gdje je bio i starter, Majami, da bi na kraju igrao u rotaciji kod Stiva Kera, sa sasvim solidonom odbranom u finalnoj serji na jednom meču gdje je Džejsona Tejtuma natjerao na četiri izgubljene lopte i na 0/6 iz igre.

Nakon titule vratio se u Fenerbahče, gdje je doživio povredu koja ga je praktično cijele ove sezone držala van terena.

NAŠI IGRAČI

Naši NBA internacionalci, baš kao i predstavnici Bosne i Hercegovine i Sjeverne Makedonije, nisu uspjeli da se okite titulom.

Nikola Peković je imao obećavajuć start u NBA ligi, kao košarkaš Minesote.

Aktuelni predsjednik Košarkaškog saveza Crne Gore je važio u jednom trenutku za fizički jednog od dominantnijih igrača lige, i nekoga koga su se protivnici bojali, ali nažalost povreda je prerano okončala njegovu karijeru.

Nikola Vučević je dugo godina jedan od boljih centara NBA lige i "dabl-dabl" mašina, ali je nakon godinu dana Filadelfije, većinu karijere proveo u Orlando Medžiku, ekipi koja nikako da sastavi roster koji bi bio kompetentan.

Vučević je sada član Čikago Bulsa, gdje i te kako ima talenta u rosteru, samo osjeća se da nešto jednostavno "fali" (DeMar DeRozan i Zak LaVin ne djeluju kao igrači koji mogu da igraju zajedno, a tim je pogodila i povreda starnog pleja Lonzo Bola).

Najmlađi Crnogorac u NBA ligi Marko Simonović je takođe član Bulsa, gdje se i dalje bori za ozbiljnuju minutažu, iako je u razvojnoj ligi bilježio neke sjajne partije.