[ Ljiljana Bojović, Radio CG ]

ROMAN SIMOVIĆ ZA RADIO CG

"Nisam imao podršku u Crnoj Gori, nagrada je podstrek"

Prenositi znanje i napraviti boljeg muzičara od sebe, to je ideal kome teži naš ugledni violinista i jedan od ovogodišnjih dobitnika Trinaestojulske nagrade Roman Simović. Počastvovan je, priča za Radio Crne Gore, što je počelo da se vrednuje ono čemu je život posvetio. Nagrada je, kaže, podstrek, jer se uvijek osjećao kao da je u sjenci, zanemaren u svojoj zemlji, a koju u cijelom svijetu predstavlja.

Žiri za dodjelu Trinaestojulske nagrade bio je jednoglasan u odluci da najveće državno priznanje ove godine dobije violinista Roman Simović. Počastvovan je, kaže za Kulturnu panoramu Radija Crne Gore, što je počelo da se vrednuje ono čemu je cijeli život posvetio.

„Drago mi je što se mijenjaju stvari u Crnoj Gori, što je sada jedna potpuno nova, mlada ekipa ljudi koja, čini mi se, više razumije prave vrijednosti. Ovo je zaista vrlo prijatno iznenađenje, nisam očekivao da će se to desiti. U Crnoj Gori ima puno talentovanih ljudi koji možda zaslužuju ovu nagradu više od mene, ali kad se ovako nešto lijepo desi, čovjek bude zadovoljan jer ide u dobrom pravcu, radi stvari koje su nekom bitne, neko je obratio pažnju, pošto sam se uvijek osjećao u sjenci kada je moja zemlja u pitanju. Činilo mi se da je najmanje bilo briga crnogorsku vladu i uticajne ljude za ono što radim, tako da mi ova nagrada itekako prija. Ovo je još jedan podstrek da to što radim ima nekog smisla i drago mi je da je komisija to ocijenila”, kazao je Simović.

Trinaestojulska nagrada došla je za koncertnu turneju tokom 2022. godine, kada smo Romana Simovića posle duže pauze ponovo čuli u Crnoj Gori, a premijerno u Muzičkom centru.

“Živim već 13 godina u Engleskoj, međutim, u cijelom svijetu predstavljam Crnu Goru. Idem kao crnogorski violinista i zaista ta prošla godina bila je nevjerovatna. Svirao sam na turneji sa Londonskim simfonijskim orkestrom i našim već bivšim šefom Sajmonom Retlom u najboljim salama. Na svim tim turnejama uz moje ime stoji Crna Gora, tako da mi je drago da se polako vraćam u Crnu Goru, da sviram sa našim sajajnim simfonijskim orkestrom i da sam više prisutan”, kaže Simović.

Zahvaljuje Simović Muzičkom centru, odakle je i stigao predlog za dodjelu najvišeg državnog priznanja.

“Moram da se zahvalim Isidori Damjanović na podršci koju mi uvijek daje i posebno sada kada me Muzički centar predložio za nagradu uz pomoć moje divne asistentkinje Marine Mikić, mog brata Marka i svih ljudi u Muzičkom centru koji su doprinijeli da se ovo desi, jer cijeli život sam posvetio ovome. Želio bih ministarki kulture i medija Maši Vlaović da se zahvalim na podršci. Konačno pravi ljudi na pravom mjestu, koji imaju razumijevanja. Bio sam iznenađen kada je konačno neko iz Ministarstva došao na moj koncert u Podgorici. Velike su to primjene, nisam to doživljavao ranije. Nisam imao podršku u Crnoj Gori, koju su na primjer u Srbiji imali Stefan Milenković, Nemanja Radulović. Sada, kao da se konačno mijenjaju stvari na bolje i imam samo riječi hvale“, navodi on.

Roman Simović koncertmajstor je Londonskog simfonijskog orkestra. Veliki rad, trud, napor, uloženi su da se dođe do te pozicije. Svaki koncert je, kaže, borba da se sve iznese, sve kockice poklope, jer nije dovoljno samo dobro svirati da bi zadovoljio slušaoce.

“Note sviraju svi dobro, a pravih muzičara ima jako malo. Čovjek mora da radi na visokom novou, da bude kompletna ličnost, da stalno radi na sebi, uči do kraja života. Onog trenutka kad si zadovoljan, kad prestaneš da radiš na samom sebi, tu nastaje problem i tu stagniramo”, kazao je Simović.

Klasična muzika ne traži da je razumijemo, već da joj se prepustimo i u njoj uživamo.

“Mislim da je najveća greška ljudi što kada dođu na koncert misle da treba nešto da razumiju. Ne, ne razumijemo ni mi koji sviramo”, uz smijeh će Simović.

“Na koncertu treba zatvoriti oči i osjetiti energiju. Ako se nešto desi, znači da je koncert uspio”, kaže Simović.

Iako najviše voli da svira, nastupa solo, te sa velikim i manjim ansamblima, Roman Simović posvećen je i pedagoškom radu.

Gostujući je profesor na Kraljevskoj muzičkoj akademiji u Londonu. Uz rad sa studentima i sam, kaže, napreduje.

“Imam petoro dobrih studenata, vrhunskih svirača, sa kojim je jako interesantno raditi i kroz njihove greške, ja uviđam i ispravljam svoje. Tako da je to sve vrlo povezano i ja, moram da prenesem to znanje nekom. Mislim da je to i cilj, da probate da napravite boljeg od sebe. To bi mi bio ideal, da od studenta napravim još boljeg svirača, još boljeg muzičara. Volim to da vidim, da mladi sve bolje i bolje sviraju, tako da je pedagogija dio cijele te naše priče i da mora da se podijeli sa nekim. Meni se čini da ja zbog toga sam bolje sviram”, priča Simović.

Roman Simović svira na „Stradivari“ violini iz 1709. godine, koju mu je na korišćenje ustupio njegov mecena Džonatan Moulds.

“Uživam u svakom trenutku uz taj instrument. To je velika sreća i san svakog umjetnika. Puno pomaže, ali ipak sama ne svira”, šaljivo će Simović koji iako violinista svjetskog renomea, svakodnevno radi da bi napredovao. Ako ne vježba, ne uči nova djela, sam je sebi, kaže, najveći neprijatelj.

Roman Simović do sada je objavio nekoliko albuma sa Londonskim simfonijskim orkestrom i komplet Paganinijevih kaprisa za solo violinu.

Nastupao u prestižnim svjetskim dvoranama, a u svoju zemlju dolazi 2. avgusta kada će svirati na Barskom ljetopisu, dok ćemo ga sa Crnogorskim simgfonijskim orkestrom ponovo slušati na jesen.